Svaka od Kožulovih insceniranih fotografija tiče se nekog događaja koji je bitan za politiku i društvo područja bivše Jugoslavije od devedesetih naovamo i mitova koji su distorzirani i izobličeni onako kako se to obično dogodi u igri »gluhi telefon«. Na ta se pogrešna tumačenja odnosi naziv izložbe
ZAGREB - Fotografije Kristiana Kožula iz njegova novog ciklusa »Misinterpretations«, što je postavljen u zagrebačkoj Laubi, moraju se gledati izbliza i s velikom pomnjom. Tako zahtijevaju stotine detalja skrivenih na ovim velikim formatima: girlanda od zvjezdolikih izreza sličica akcijskih artikala iz kataloga trgovačkih centara; talog kave u prevrnutim šalicama u kojima kao da je netko gatanjem iščitao zlokobno predskazanje pa su s ukletog mjesta maločas u očaju pobjegli ljudi koji su se susreli sa svojim sudbinama; sličice Majke Božje povješane na nekakve prozirne cjevčice razapete nad začudno velikom količinom prazne plastične ambalaže, kao bizarno božićno drvce u stanu vjerskog fanatika-skupljača boca.
Predaja odgovornosti
Tu su još: vješalica za kapute, stari naslonjač s retro čipkanim »tabletićem«, konzerve i špageti, orijentalni sag, kičaste zidne foto-tapete s motivom palmi i zalaska. Sveprisutni talog kave i žućkaska masa nalik povraćotini, prljavština koja kao vezni materijal ujedinjuje ove pomno aranžirane, vizualno raskošne setove – tu su s razlogom. Ona je treći ugao trokuta Kožulovih umjetničkih nagnuća, uz kič i camp – ta je prljavština simbolička poveznica s grubom realnošću, s društvenim neuralgijama koje su temelj ovih inscenacija.
Na fotografijama su posljedice počinjenih djela: pojedene (i povraćene?) konzerve, prevrnute šalice. Ali počinitelja nema na vidiku.
– Htio sam ovime, ustvari, reći nešto o predaji odgovornosti, o sklonosti da kažemo »netko je nama zakuhao stvar« – ističe umjetnik.
Svaka od fotografija tiče se nekog događaja koji je bitan za politiku i društvo »Ovih Prostora«, odnosno područja bivše Jugoslavije od devedesetih naovamo – ustvari, tiče se mitova koji su usmenim prenošenjem nekih događaja distorzirani, uvećani i izobličeni onako kako se to obično dogodi u igri »gluhi telefon«. Na ta se pogrešna tumačenja odnosi naziv izložbe.
Kožulova diorama
Ikonografski jako bogata i vizualno raskošna, kako ju je na otvorenju okarakterizirala Jasna Jakšić, ova izložba funkcionira kao antropološka studija naših sadašnjih i bivših naroda i narodnosti.
– Kožulova diorama, posredovana fotografijom, postaje antropološka studija teatra apsurda i trodimenzionalna potvrda pobjede usmene predaje nad pisanom poviješću, veli Jakšić.
Ipak, trodimenzionalnost koju nam Kožul predstavlja posredstvom fotografije neće zadovoljiti sve posjetitelje ove intrigantne izložbe. »Htjela bih još: vidjeti proces nastajanja ovih diorama, vidjeti kako gradite kulisu, kako ona raste i puni se. Htjela bih to vidjeti uživo« – rekla je jedna gošća otvorenja. Razumljiva je ta glad za izravnijim pristupom Kožulovu radu koji je pokazan samo kroz fotografiju koja dokumentira posljednju njegovu fazu. Uskratiti grubi proces ovako jedinstvene i raskošne umjetnosti čini se gotovo nepravedno i sebično. No, čak i na nagovor kustosica iz Laube, Kožul ostaje pri svome i kaže da nešto poput privremenog preseljenja ateljea u prostor galerije – ne dolazi u obzir.
Kristian Kožul rođen je u Münchenu 1975. godine. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i na Umjetničkoj akademiji u Düsseldorfu, a izlagao je od Izraela i Finske do Njemačke i SAD-a. Počeci njegova rada vezani su ponajviše uz medij videa, da bi se kasnije okrenuo kiparstvu. Izložba »Misinterpretations« otvorena je do 31. studenoga.
