ZAGREB – Umjetnost je potraga za unutarnjim ekspresijama osjećaja, ona je propitivanje onoga nesvjesnog, onoga što se nalazi unutra i što ne mora nužno biti očigledno, kazao je američki kazališni redatelj i poznati avangardni umjetnik Robert Wilson uoči večerašnjeg otvorenja njegove izložbe »HD video portreti« u zagrebačkoj Galeriji Kolovićevi dvori.

»Osjećaj može biti vidljiv u izrazu, no on je isto tako nešto unutarnje što može i ne mora pronaći načina da se manifestira u određenoj gesti. Razlog zašto sam počeo raditi video portrete jest da bih postavljao pitanja o tom unutarnjem osjećaju«, kazao je Wilson.

Multimedijalni projekt »HD video portreti« u Klovićevim dvorima donosi dvanaest portreta slavnih osoba iz svijeta filma, umjetnosti i kraljevskih kuća na velikim televizijskim ekranima visoke rezolucije postavljenih okomito kako bi imitirali prave portrete.

U njima Wilson traži upravo tu nesvjesnu, unutarnju reakciju na vanjski podražaj. »Kako bih to postigao, od njih tražim samo to da u određenom kontekstu u koji su postavljeni budu to što jesu«, pojasnio je Wilson.Portreti su dio projekta započetog 2005. kao svojevrsni nastavak Wilsonova rada iz 70-tih godina prošloga stoljeća, kada je također eksperimentirao s portretima, a dosad je nastalo više od 150 takvih jedinstvenih video uradaka.

Slijedeći poseban umjetnički jezik u kojemu objedinjuje razne metode stvaranja – pozornica mu je platno ekrana visoke rezulucije, a HD video medij koji u sebi objedinjuje kinematografiju i zamrznuti trenutak fotografije – Wilson stvara bezvremenske video eseje u kojima se referira na značajne trenutke iz života ljudi koje portretira, razvijajući kazališni jezik koji u sebi sadrži elemente slikarstva, skulpture, dizajna, arhitekture, plesa, kazališta, fotografije, televizije, filma i suvremene kulture.

»Ti video portreti čine jedan neobičan obiteljski album slavnih, koji na neki način predstavljaju bogove našeg doba, ali i običnih ljudi, te raznih ljudi koji predstavljaju presjek našeg društva – atleta, kraljevske obitelji, pa čak i životinja«, kazao je Wilson.No, oni su istodobno daleko više od običnih prikaza ljudi ili životinja – oni su »teatar slika« u kojima se umjetnik poigrava s maštom i znatiželjom promatrača nudeći jedinstven pogled u neki dio njihovih osobnosti, istodobno stvarajući neizravne asocijacije u kojima se ponekad referira na neki trenutak u povijesti umjetnosti, kazališta ili same povijesti.

Pritom ponekad ukazuje na konkretan izvor a ponekad koristi općenitu ikonografsku inspiraciju. Inkorporirajući niz kreativnih elemenata – svjetlo, kostime, šminku, koreografiju, geste, tekst, glas, scenski dizajn i priču, Wilson stvara strukturirani pejzaž slika – suptilne fotografske scene u pažljivo pripremljenom prostoru.

Brad Pitt (2004.) u donjem rublju ima nekoliko referenci, među ostalima na sliku »Double Elvis« Andyja Warhola i na njegovu vlastitu nesretnu situaciju u trenutku raspada braka s Jeniffer Aniston. Wynona Rider predstavlja lik iz drame »Sretni dani« Samuela Becketta; u portretu princeze Caroline od Monaca, nastalom 2006., kao početnu točku koristi njezinu majku Grace Kelly, prisvojivši jednu gestu lika Lise Fremont koji je Kelly igrala u filmu »Prozor u dvorište« Alfreda Hitchcocka iz 1954.Neki portreti imaju jasnu referencu na klasične slike – Jeanne Moreau u portretu škotske kraljice Mary smještena je u stvarni portret Nicholasa Hillarda iz 1578., Robert Downey Jr na operacijskom stolu nalazi se u dijelu poznate Rembrandtove slike »Sat anatomije dr. Tulipa« iz 1632., a Peter Stormare predstavlja Samsona u referenci na također Rembrandtovu sliku »Osljepljivanje Samsona«.

Neki su portreti sličice slavnih koje predstavljaju duh određenog vremena – primjerice Dita von Teese na ljuljački kao pin-up razglednica iz 50-tih godina prošloga stoljeća, dok se u nekima izravno referira na svoja kazališna djela, poput onoga pjevačice i glumice Marianne Faithful ili koreografkinje i plesačice Lucinde Childs.Nakon otvorenja Wilson je održao predavanje o svom životnom projektu Watermill Centru na Long Islandu, kreativnom inkubatoru koji služi kao interdisciplinarni laboratorij za umjetnost i humanističke znanosti, a cilj mu je okupljati mlade i nadolazeće umjetnike.U sklopu izložbe bit će upriličena i premijera dokumentarnog filma »Absolute Wilson« redateljice Katharine Otto-Bernstein, o karijeri i načinu rada toga umjetnika kroz dokumentarne snimke i izjave suvremenika i suradnika.

Zainteresirani će također imati prilike pogledati i druge filmove koji se bave Wilsonovim radom, te snimke antologijskih predstava među kojima i »Einstain on the Beach« iz 1976. s kojom je ušao u kazališnu povijest.Izložba je organizirana u sklopu petog po redu Zagrebi!festivala kojemu je ove godine tema umjetnik i njegovo nasljeđe, a financijski su je poduprli Turistička zajednica Grada Zagreba, Gradski ured za obrazovanje kulturu i šport, Gradski ured za gospodarstvo, rad i poduzetništvo, Ministarstvo kulture RH, te Hrvatski audiovizualni centar. Do sada je gostovala u Berlinu, Parizu, Madridu, Singapuru, Hong Kongu, Grazu, Rimu, Milanu, Napulju, New Yorku, Londonu, Hamburgu, Salzburgu i drugdje, a zagrebačka će ju publika moći pogledati do 11. studenoga, s mogućnošću produljenja.