Nastala nakon tri godine iscrpnog istraživanja, izložba voštanih portreta daje unutarnji pogled na jedinstvenu povijest u kojoj je Venecija imala vodeće mjesto, predstavljajući gotovo sve voštane skulpture nastale u Italiji kroz minula stoljeća
U jednoj od venecijanskih palača pretvorenih u muzej – Palači Fortuny – do 25. lipnja može se pogledati vrijedna i zanimljiva izložba voštanih portreta, prvi put izloženih na jednom mjestu.
Projekt je potaknut dvama sretnim podudarnostima: postojanjem brojnih portreta u prirodnoj veličini u venecijanskim privatnim zbirkama i crkvama te stogodišnjicom tiskanja knjige »Povijest portretiranja u vosku« (Geschichte der Porträtbildnerei in Wachs), poznatog bečkog povjesničara Juliusa von Schlossera.
Portreti djece
Nedavno je tiskan talijanski prijevod ove Schlosserove knjige s detaljnim kritičkim komentarima. Prevoditelj Schlosserove knjige, Andrea Daninos, ujedno je i kurator ove izložbe koja je dio programa »Proljeće u Palači Fortuny«, što potvrđuje vokaciju ovog muzeja da se bavi zaboravljenim umjetnostima.
Nastala nakon tri godine iscrpnog istraživanja, ova izložba daje unutarnji pogled na jedinstvenu povijest u kojoj je Venecija imala vodeće mjesto, predstavljajući gotovo sve voštane skulpture nastale u Italiji kroz minula stoljeća. Pritom većina nikada nije bila izložena javnosti, čime je prizemlje Palače Fortuny pretvoreno u svojevrsni muzej voštanih figura talijanske povijesti, s pripadajućom fascinantnom atmosferom prošlih vremena…
Izložba počinje posmrtnim maskama venecijanskih duždeva iz 18. stoljeća kao i čitavim figurama velikodstojnika, koji su izrađeni u vosku izgledali »živi« i na običan puk ostavljali utisak o svojoj neprolaznoj moći.
U vitrinama koje slijede mogu se vidjeti sveci i kriminalci – njihova je izrada u vosku bila vrlo česta – svece predstavlja dvanaest bista franjevaca sa staklenim očima i pravom kosom, koji su jedinstveni primjerci u religijskoj voštanoj ikonografiji. Njima nasuprot stoji dvanaest voštanih portreta kriminalaca, koje je u 19. stoljeću izradio Lorenzo Tenchini, učenik Cesarea Lambrosoa. Tu je i serija antropoloških portreta – beduini, Etiopljani… – koji svjedoče o talijanskoj prekomorskoj moći.
Knjiga čuda
No, glavni dio izložbe posvećen je voštanom portretiranju u Italiji, a počinje dvama dječjim figurama u prirodnoj veličini, odjevenima u venecijanske kostime 18. stoljeća. Ova dva rada dugo su bila u depoima Palače Mocenigo, desetljećima sklonjena od očiju javnosti, a danas svojim uznemirujućim realizmom ostavljaju posjetitelje bez daha.
Bolonjsku školu, u kojoj je umjetnost izrade voštanih figura u prirodnoj veličini bila iznimno popularna, predstavljaju radovi umjetnika kao što su Luigi Dardani, Filippo Scandellari and Angelo Gabriello Pio.
Izložba završava s nekoliko skulptura dvojice umjetnika koji su radili izvan granica Italije i predstavljaju preteče majstora poznatog muzeja Madame Tussaud. Ovaj dio izložbe upoznaje posjetitelje s portretom Marie Caroline de Bourbon-Sicile koji je napravio Joseph Müller-Deym, misteriozni austrijski plemić, vlasnik poznatog muzeja voštanih figura u Beču u 18. stoljeću, kao i radovima Francescoa Orsoa, koji je otvorio izložbu voštanih figura u Parizu u vrijeme Francuske revolucije.
Izložba također donosi jedina vizualna svjedočanstva postojanja »Knjige čuda« Vicenza Panicalea – rukopis iz ranog dijela 17. stoljeća.
Ova jedinstvena izložba omogućiti će znanstvenicima istraživanje povijesnih voštanih figura u prirodnoj veličini, što je do današjih dana bilo rijetko, unatoč interesu suvremenih povjesničara, kao i umjetnika.
