Muzej za umjetnost i obrt

Začudni koloristički eksperimenti Nikole Koydla

Maja Hrgović

 Izložba, na kojoj se Koydl potvrđuje kao odvažni kolorist i analitični metodičar, bit će otvorena do 19. veljače

    Ravnatelj MUO-a Miroslav Gašparović određuje taj umjetnički svijet odsustvom elemenata koje je Koydl svjesno napustio: odsustvom svega mimetičkog, svega literarnog i asocijativnog. Što je onda ostalo? Ostao je krajolik duše što ga je autor sam izgradio na uporištima samosvojne razvojne logike.     – Koydl stvara slike-prostore-univerzume koji nastaju i postoje u potpunosti unutar umjetnikova vlastitog kozmičkog zakona. I ovdje postoji slučajnost, neposrednost, no ona ne podliježe zakonima fizike našeg realnog univerzuma, već strogoj kontroli umjetnikove vizije – ističe Gašparović, zaključujući kako Koydlove slike teže »rušenju zakonitosti dvodimenzionalnog univerzuma slike i osvajanju treće dimenzije«. 

    Predodžba o formi




Lišen orijentira ovih lelujavih definicija, posjetitelj izložbe suočit će se s predmetima većih dimenzija koje podsjećaju na šarene lizalice, menzure i epruvete, enciklopedijski prikaz crijeva i reproduktivnih organa, slike na kojima se intenzivne boje prelijevaju u nijansama kroz tanke svijene cijevi, kroz linearne konstrukcije koje podsjećaju istovremeno na laboratorij, na cirkus i veselu lekciju iz geometrije. Na otvorenju izložbe mogle su se čuti i oduševljene usporedbe s raskošnim cvatom irisa i sličnog cvijeća, a bilo je i uzdaha divljenja prema meditativnom, smirujućem učinku na gledatelja, spominjala se i terapija bojama. 


    Svoj umjetnički habitus umjetnik je pak ovako odredio: »Spoj egzaktnog i neodređenog, organskog i geometrijskog, rezultat su unutarnje predodžbe o formi«. I iako je, pripremajući izložbu, inzistirao na tome da on »samo slika i izrađuje objekte«, Gašparović uporno inzistira na tome da su Koydlove forme »vizualni označitelji njegova metajezika u kojima svaki detalj, zakrivljenost forme, nijansa boje te koloristički odnosi utječu ne samo na njegovu vizualnu percepciju, već i na njegovu semantičku razinu«. 


 Suptilno djelo


– Nikola Koydl ne želi se svojim djelom obraćati svima, već samo odabranima. Njegova komunikacija – njegovo djelo jest suptilno i duboko prikrivano i zapretano izvanjskom uglađenošću, na kojoj zastaje mnogo oko, no ipak je opet i ponovo »u umjetnosti, onoj koja je sebi samoj«. 




    Tijekom gotovo pedesetogodišnjeg djelovanja na hrvatskoj likovnoj sceni Nikola Koydl se znalački izražavao i na području crteža, grafike i plastičkog oblikovanja. Osvojio je niz nagrada, među njima i Nagradu »Vladimir Nazor« za slikarstvo (1999) te istu nagradu za životno djelo (2009). Sudjelovao je na 53. venecijanskom bijenalu 2009. godine, s Matkom Vekićem i Zoltanom Novakom. 


    Izložba, na kojoj se Koydl potvrđuje kao odvažni kolorist i analitični metodičar, bit će otvorena do 19. veljače.