Arhitekt Dominik Kunkera prolazio je svijetom pun brzih opažanja koja je fiksirao odgovarajućom tehnikom: neposrednim odgovorom ruke oku, crtežom. On se jednako iskazuje u prostoru i na plohi, u volumenu i na slici – ističe Željka Čorak
ZAGREB » Nakon pučke škole u rodnoj Novalji i završene gimnazije, Dominik Kunkera neko se vrijeme kolebao između studija arhitekture i likovne akademije, a nakon što se odlučio za arhitekturu i diplomirao, započela je uzbudljiva karijera čije su najvažnije koordinatne točke Novalja, Zagreb i Bruxelles. Nazivi tih triju gradova čine naslov monografije koja je, uz izložbu Kunkerinih crteža, predstavljena u Muzeju arhitekture u Zagrebu.
U Bruxellesu je Kunkera završio nakon što je, kao đak u majstorskoj radionici profesora Drage Iblera, radio na projektiranju trgovačkog prostora na Rabu, i tamo slučajno sreo grupu belgijskih turista. Na otvorenju je preksinoć ispričao anegdotu o svome odlasku: Ibler ga je ispratio rekavši mu da će ga mjesto u Zagrebu uvijek čekati, kad god se odluči vratiti. No, predvidio je da se taj povratak neće dogoditi brzo, jer će u Bruxellesu na nj sigurno sručiti izazovni projekti kojima se neće moći oteti. Njegovo se predviđanje pokazalo točnim – Kunkera je ondje ostao pune 23 godine.
Moć ruke
Na otvorenju izložbe puno se puta spomenula ruka – moć ruke.
– Zar nije divno da među nama u doba kompjutora postoji Dominik Kunkera i njegova ruka! – rekao je Andrija Mutnjaković, citirajući Henrija Focillona koji je prije osamdesetak godina strepio od trenutka kad ćemo »crtati strojem« i kad će surova inercija klišeja stvoriti beživotno čudovište.
No, apokalipsa ipak nije blizu, sudeći po Kunkerinim crtežima koji bride od života: riječ je o iskričavim prikazima urbanih detalja iz triju gradova koji su obilježili njegovu karijeru – zagrebačkog kazališta, Kamenitih vrata, Zrinjevca, Katedrale, filigranski nježnih »hvatanja« komadića prirode u Bruxellesu. Ipak, kako veli Željka Čorak – u početku bijaše Novalja. Kunkera gotovo zaneseno crta kamene kuće, zidove i krošnje, more i zvonike, lađe… Nakon povratka iz Bruxellesa, posljednjih godina živi na svome otoku gdje nastavlja profesionalno i društveno djelovati na što skladnijem razvitku voljene Novalje. Ta njegova nastojanja prepoznaje i gradonačelnik Ante Dabo, koji je istaknuo da će za projekte poput ove ambiciozne monografije uvijek imati sluha i iznaći sredstva.
Tri postaje
U više od četiri desetljeća Kunkera je bio voditelj arhitektonskog biroa zaslužnog za realizaciju mnogobrojnih građevina i urbanističkih projekata diljem svijeta, no s Novaljom zapravo nikad nije prekinuo vezu. Upravo je on jedan od onih koji su najviše doprinijeli da to nepoznato selo težaka i pastira postane poznata turistička destinacija. U svojoj je, nekoliko stoljeća staroj roditeljskoj kući, 1988. godine otvorio likovnu galeriju »Era«, u kojoj su izlagali mnogi važni umjetnici.
Monografija »Novalja – Zagreb – Bruxelles« na svom će putovanju u široku javnost imati tri ključne postaje, naznačene u naslovu. Knjiga je u Novalji već predstavljena, a nakon okončanja zagrebačke izložbe – koja ostaje na otvorena do konca siječnja 2014. godine – bit će predstavljena u Bruxellesu.
