Izložba prati Bakićev razvoj od početnih faza figuracije do kasnije apstrakcije, a omogućuje i uvid u slojevita, inteligentna promišljanja kiparskih problema, u iznalaženje jedinstvenih, modernih rješenja
ZAGREB » Retrospektiva kipara Vojina Bakića (1915-1992) naslovljena »Svjetlosne forme«, koja je mjesecima pripremana i koja se sutra otvara u Muzeju suvremene umjetnosti, veliki je kulturni događaj kojim se ispravlja nepravda nanijeta jednome od ponajboljih hrvatskih kipara druge polovice 20. stoljeća. Činjenica da je ovo prva Bakićeva retrospektivna izložba dijelom svjedoči o indiferentnosti domaće likovne scene prema autoru koji pripada među najvažnije europske kipare modernizma, a dijelom i o njegovoj vlastitoj samozatajnosti i averziji prema samopromociji, koju je za života iskazivao.
Izložba je jučer predstavljena na konferenciji za novinare u MSU-u, gdje je kustosica Nataša Ivančević govorila o nastojanju da izložbom prikaže puninu razvoja Bakićeve strasti prema apstrakciji po kojoj ostaje upamćen. »Svjetlosne forme« čini oko 200 skulptura i osamdesetak crteža, a uz njih i mnoge skice, makete spomenika, fotografska uvećanja, video zapisi… Osobito su zanimljive fotografije koje prate zahtjevnu izgradnju spomenika. Vremenski je obuhvaćeno pola stoljeća kiparova aktivnog doprinosa hrvatskoj i europskoj modernističkoj skulpturi i spomeničkoj plastici.
Iz privatne zbirke
– Postav je u dinamičnom dijalogu s Bakićevim razvojem, koji pratimo iz početnih faza figuracije do kasnije apstrakcije, a omogućuje i uvid u slojevita, inteligentna promišljanja kiparskih problema, u iznalaženje jedinstvenih, modernih rješenja – istaknula je Nataša Ivančević, koja se u pripremi izložbe obilato oslanjala na Bakićevu obitelj – naime, polovica eksponata posuđena je iz privatne »Zbirke Bakić« u vlasništvu umjetnikove obitelji, a dio dolazi iz muzeja u Srbiji.
Umjetnikove unuke Vjera i Ana Martina Bakić suradnice su na izložbi i autorice likovnog postava. Zahvaljujući ovom projektu, Bakićeva ostavština iz njihove zbirke bit će prvi put cjelovito predstavljena javnosti što ih – rekle su jučer – ispunjava i ushićuje. Inače su ti predmeti čuvani u privatnim prostorima, a javnosti su dostupni tek povremeno, kroz pojedinačne posudbe.
Kronološku putanju Bakićeva razvoja koju je retrospektiva nastojala pratiti, Vjera Bakić razlaže u nekoliko dijelova.
– Na početku je akademizam i rana faza figuracije zatvorenih masa, oblikovanje punog materijala, zatim slijede razlistane forme i svjetlosni oblici, a izložba dalje seže sve u osamdesete, zaključno sa spomenikom na Petrovoj gori – istaknula je Vjera Bakić.
Spomenici iz socijalizma
Upravo je spomenik na Petrovoj gori zbog bespoštedne devastiranosti postao predmetom aktivističkog i umjetničkog zanimanja – kustoski tim WHW priredio je javnu raspravu i posebnu izložbu o problemu »obračuna« sa socijalističkim spomenicima, u kontekstu suočavanja s prošlošću organizirani su i terenski edukativni obilasci – što je bio dobar uvod u ovu retrospektivu, koja posebnu pažnju posvećuje Bakićevim monumentalnim spomenicima.
Odnos prema spomenicima iz socijalizma pomoći će rasvijetliti i nekoliko drugih umjetnika čiji su radovi »pridodani« retrospektivi – primjerice, radovi Davida Maljkovića koji je zaokupljen pitanjima gubitka društvenog, ili pak Igora Grubića koji se izravnije bavi kritikom odnosa našeg društva prema spomenicima NOB-a.
Među zanimljivijim eksponatima je i maketa za nikad realiziran zagrebački spomenik Titu te Titovi portreti koje je Bakić rado radio, a prema kojima je Maršal navodno imao zadršku.
Ana Martina Bakić posebno je istaknula umjetnikovu ideju o monumentalnoj skulpturi kao o arhiteturi oslobođenoj imperativa utilitarnosti.
Izložba će biti otvorena do 2. veljače 2014., a održava se pod visokim pokroviteljstvom hrvatskog predsjednika Ive Josipovića. Realizirana je uz potporu zagrebačkog Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport te Ministarstva kulture, a prati je i zanimljiv popratni program.
