Sudac Mile Rebić izuzetno je cijenio sve te olakotne okolnosti – mladost, priznanje, kajanje, raniju neosuđivanost, no nije našao nikakvih otegotnih okolnosti. Poput recimo, alkoholiziranosti ili činjenice da se sve događalo na pješačkom prijelazu. Također je i sankcija „dobro odmjerena“.
SPLIT – Još jedna presuda splitskog, ovaj put Općinskog, suda pokazuje kako možda baš i nisu svi jednaki pred zakonom. Zbog prometne nesreće u kojoj je jedna osoba poginula osuđen je naime Andrej Praprotnik (28), mladi splitski odvjetnik, na zatvorsku kaznu od jedne godine i četiri mjeseca.
Prema novom Kaznenom zakonu, ta mu se sankcija promijenila na način da se primjenjuje „djelomična uvjetna osuda“: tako mu je zapravo izrečena kazna od šest mjeseci zatvora, dok se preostalih 10 mjeseci iza rešetaka neće izvršiti ako u roku kušnje od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
Tako odmjerena sankcija zanimljiva je iz nekoliko razloga, no krenimo redom. U pitanju je prometna nesreća koja se dogodila 28. studenog 2009. godine ujutro, oko 8,30 sati, u Splitu na križanju ulica Domovinskog rata i Mike Tripala. Mladi Praprotnik je upravljao ‘mazdom 323’ (kako se kasnije utvrdilo, u alkoholiziranom stanju s izmjerenih 1,29 promila) te je po kišnim uvjetima na kolniku naletio na pješaka Franu Obilinovića, koji je prelazio pješački prijelaz. Od teških ozljeda, odnosno upale pluća koja je nastala kao izravna komplikacija ozljeda zadobivenih u nesreći, Frane Obilinović je preminuo petnaestak dana kasnije u splitskoj bolnici.
Praprotnik je tijekom suđenja u svoju obranu naveo kako od autobusa u lijevom prometnom traku nije vidio znak za obilježeni pješački prijelaz te da nije vozio brzo, no zbog kiše nije uspio izbjeći nalet na pješaka. Također je izjavio kako je prethodne noći konzumirao alkohol, da je kontaktirao s obitelji nastradalog pješaka nakon nesreće te im, nakon njegove smrti, izrazio sućut. Bio je i na sprovodu, cijela tragedija ga je pogodila zbog čega je posjećivao psihijatra, te da mu je žao što je zbog svega došlo i da se kaje.
Sudac Mile Rebić izuzetno je cijenio sve te olakotne okolnosti – mladost, priznanje, kajanje, raniju neosuđivanost, no nije našao nikakvih otegotnih okolnosti. Poput recimo, alkoholiziranosti ili činjenice da se sve događalo na pješačkom prijelazu. Također je i sankcija „dobro odmjerena“.
Zanimljivo, u Zakonu o odvjetništvu, postoji i članak 56., a posebno je interesantan stavak 9. Taj članak regulira pitanje kada „Odvjetniku prestaje pravo na obavljanje odvjetništva“, a u stavku 9. se navodi: „ako je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora dulju od šest mjeseci“. Nesumnjivo je o toj činjenici sudac Rebić vodio računa, jer je izrekao točno onu sankciju koja ne prelazi ovaj „kriterij“. S tužilaštva su, očekivano, najavili žalbu na ovakvu presudu (upravo zbog pitanja sankcije) jer su i sami svjedoci da se za prometne nesreće u kojima netko pogine, pa još kada je optuženi imao alkohola u krvi, u sudskoj praksi izriču zatvorske kazne od po nekoliko godine. Bez ikakvih uvjetnih, djelomičnih ili ne, osuda.