Središnja tema ovogodišnjeg Sajma knjiga u Puli koji počinje 5. prosinca, ona na koju će se cijeli program naslanjati, nazvana je »Socijalizam na klupi«. Selektor je povjesničar Igor Duda sa Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, pa smo ga upitali o konceptu prezentacije teme, gostima i (su)govornicima, ali i o socijalizmu općenito kao pojmu suvremenog znanstvenog promišljanja. 

 Koliko je za ove prostore važno znanstveno proučavanje socijalizma?

  – Socijalizam se može istraživati kao politička ideja i u tom je slučaju razdoblje koje bi takva istraživanja morala pokriti dugo barem dva stoljeća. Međutim, pri spomenu socijalizma misli se uglavnom na razdoblje od 1945. do 1990. kada je Hrvatska bila uređena po modelu socijalističkoga sustava kakav su osmislili komunisti. Pristup tome razdoblju određuju barem dva jaka čimbenika. Jedan je vezan uz činjenicu da je to posljednje u potpunosti zatvoreno razdoblje hrvatske suvremene povijesti: niti federativna Jugoslavija kao država, niti politički sustav jugoslavenskoga, samoupravnoga, tržišnoga ili nesvrstanoga socijalizma, niti tada jedina vladajuća politička stranka ne postoje već više od dvadeset godina. U tom je smislu to razdoblje zaključeno, arhivirano, i kao takvo spremno za povijesna istraživanja i interpretacije. 

  Drugi je čimbenik koji određuje pristup socijalizmu taj što je to razdoblje zvog svoje recentnosti još uvijek dio »žive povijesti« i sjećanja danas živih svjedoka, bilo jakih aktera, bilo cijelih generacija koje su dio života provele prije 1990. godine. Ta činjenica »živosti« usložnjava pristup jer se mnoge povijesne teme vrlo lako aktualiziraju i postaju predmetom suvremene javne debate u kojoj se argumenti najčešće pojednostavljuju i lako podliježu niskim strastima. No upravo zbog toga istraživanje toga razdoblja dodatno dobiva na važnosti jer nedavnu prošlost mora približiti mlađim generacijama, ali je može i razjasniti naraštajima koji su i dalje živi i koji svoja sjećanja – a ona uvijek mogu biti samo subjektivna – prenose na mlađe. 

 Odmak i neutralnost

Takvo je djelovanje znanstvenog istraživanja tim važnije jer je iza nas vrijeme u kojem se povijest ogledala u zrcalu: od uzdizanja socijalizma do 1990. do njegova potpuno drugačijega tumačenja u dijelu akademske i šire javnosti devedesetih. Već desetak godina u znanosti ima naznaka da je sazrelo vrijeme za analizu obiju slika i samoga zrcala koje je sliku okretalo. 

 Koliko je teško znanstveno proučavanje socijalizma, obzirom na brojne negativne konotacije koje taj pojam sa sobom nosi u značajnom dijelu našeg društva, pa i u akademskoj zajednici?

  – Stoji tvrdnja o negativnim konotacijama u dijelu društva, ali to ne znači da bi očevidne pozitivne konotacije koje postoje u drugom dijelu društva nužno morale olakšavati znanstveni pristup razdoblju socijalizma. Svaki je znanstvenik, pritom prije svega mogu govoriti o povjesničarima, nužno i proizvod vremena i okruženja u kojem živi. Ta se činjenica na ovaj ili onaj način barem donekle mora odraziti na odabir znanstvenih tema, i ne može se izbjeći u pristupu pa i u interpretaciji povijesti. Međutim, dobar povjesničar ne smije biti talac percepcije javnosti o nekoj temi, mora biti spreman na odmak od predmeta koji istražuje i mora zadržati neutralnost. Namjerno ne kažem objektivnost jer je suvremenoj historiografiji jasno da je svaki povjesničar ljudsko biće i zato teško može biti hladan i objektivan poput kakvoga stroja ili računala. 

  Spomenuti odmak ipak jamči da povjesničaru ništa ne može biti »njegovo« ili »naše«, on ili ona ne smije niti jednu suvremenu političku optiku preslikavati na prošlost. U ovom konkretnom slučaju, kritički mora pristupati uspjesima, zabludama i prijestupima socijalizma, kao i svakog drugog povijesnog razdoblja. Sve ono što današnja kultura sjećanja u socijalizmu drži pozitivnim, možda takvo nije bilo, a sve ono što se socijalizmu danas stavlja na teret, nije nužno njegova krivnja. 

 Metafora klupe

Kako ste koncipirali osnovnu temu ovogodišnjeg Sajma, odnosno po kojem ste kriteriju odabrali (su)govornike?

  – Način na koji će socijalizam biti predstavljen posljedica je dogovora između vodstva Sajma i nas koji djelujemo u Centru za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma (CKPIS) pri Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli. Zanimanje Sajma za temu socijalizma poteklo je upravo iz kontakata koje smo Lada Duraković, Boris Koroman, Andrea Matošević i ja imali s vodstvom Sajma tijekom 2012. godine, u razdoblju kada smo pri Sveučilištu osnivali CKPIS. Čini se da smo svoj zajednički znanstveni interes za razdoblje i ideje socijalizma uspjeli prenijeti na Sajam i nekako zaraziti Magdalenu Vodopiju i njezine kolegice i kolege. 

  Upravo se tijekom jednog od naših razgovora rodio i naslov teme – »Socijalizam na klupi«. Njime smo htjeli reći da će se socijalizam na Sajmu naći »na klupi« i u središtu pozornosti, bilo kao mogući prijestupnik na optuženičkoj klupi u nekom sudskom postupku, bilo kao ideja koja na klupi s rezervnim igračima možda čeka svoj ponovni ulazak u igru, ali u svakom slučaju kao predmet proučavanja na školskoj ili studentskoj klupi ili pak na radnome stolu nekoga znanstvenika. Ta je klupa istodobno i znak moguće osude prošlosti i moguće nove prilike u budućnosti, ali prije svega poziv na stavljanje teme socijalizma na dnevni red uz potpuno poštivanje znanstvenoga pristupa, bez crnih, sivih, crvenih ili ružičastih naočala. 

  Socijalizam će na Sajmu ili tijekom Sajma biti predstavljen na pet razina, po jedna za svaki okrhnuti krak petokrake koja se iščitava na jednom od sajamskih plakata i na logotipu CKPIS-a. Prvu čini predstavljanje novih izdanja u okviru programa »Socijalizam na klupi«, a unutar njega izdvaja se dio pod oznakom »CKPIS predstavlja«. Treća razina odnosi se na umjetničku, dizajnersku i fotografsku perspektivu i njezin osvrt na socijalizam, a na četvrtoj se na dva okrugla stola razrađuju poveznice socijalističkih desetljeća i današnjega vremena, posebno kroz teme cenzure i autocenzure te suvremene medijske spektakularizacije socijalizma. Peta razina događa se na pulskom Sveučilištu, u samostalnoj organizaciji CKPIS-a, a riječ je o trodnevnom međunarodnom znanstvenom skupu »Socijalizam na klupi. Kulturološke i povijesne interpretacije jugoslavenskoga i postjugoslavenskih društava«, na kojem će sudjelovati oko 90 znanstvenika iz Hrvatske i inozemstva. 

 Tri zbornika, 50 autora

Predstavite ukratko autore koji dolaze.

  – U sajamskom programu svi će lako uočiti autore kojima je »socijalizam na klupi«, no važno je istaknuti da je u ovoj sajamskoj temi naglasak manje na izdvajanju autora, a znatno više na djelima koja su ti autori zajedno napisali. To se možda kosi s marketinškom potrebom za isticanjem jakih imena, ali dogodilo se upravo to da se socijalistički kolektivizam na neki način preslikao u zajedništvo znanstvenika i knjižnu produkciju, pa tri zbornika iz područja humanističkih znanosti zajedno donose radove gotovo pedeset autora koji dolaze iz Hrvatske, drugih postjugoslavenskih i još daljih zemalja. Mislim da je u tome najveća snaga ovoga dijela sajamskoga programa koji je predložio CKPIS i koji se zove »Socijalizam na klupi: CKPIS predstavlja«. 

  Zbornik »Komparativni postsocijalizam: slavenska iskustva« urednice Maše Kolanović, donosi velik broj znanstvenih priloga o percepciji socijalizma u slavenskim tranzicijskim društvima. Predstavit će se i hrvatski prijevod zbornika »Sunčana strana Jugoslavije. Povijest turizma u socijalizmu«, koji je u svojem izvornom engleskom obliku i pod uredništvom Hannesa Granditsa i Karin Taylor objavljen prije tri godine. Sasvim nov je zbornik »Socijalizam na klupi. Jugoslavensko društvo očima nove postjugoslavenske humanistike« koji su unutar CKPIS-a uredili Lada Duraković i Andrea Matošević. 

  Kao individualne autorice svojih novih knjiga nastupit će dvije povjesničarke – Magdalena Najbar-Agičić iz Zagreba i Radina Vučetić iz Beograda – koje su obradile odnos socijalizma prema znanosti, kulturi i popularnoj kulturi. U preostalom dijelu programa »Socijalizam na klupi«, izvan dijela »CKPIS predstavlja«, o sferi kulture i televizije bit će riječi povodom predstavljanja knjige redatelja i montažera Silvija Mirošničenka, a bit će i drugih sadržaja.