Prošle su dvadeset i tri godine otkako je riječka likova scena ostala bez umjetnika i likovnog pedagoga skromne i predane emocije, osobe istančanog pristupa slici, a nadasve crtežu.

Mnogo je razloga zbog kojih se na današnji dan obilježava 80. obljetnica rođenja riječkog umjetnika Antona Depopea (Skrpčići na otoku Krku, 1933. – Rijeka, 1990.) koji je svojim djelovanjem i umjetničkim stvaralaštvom zaslužio biti dio, ne samo prošlosti, već i sadašnjosti. 

  Umjetnički opus Antona Depopea odiše harmoničnošću čiste vizije koja se razvijala i izbijala upravo zbog njegove unutarnje stvaralačke snage.

 Tematski, djela prikazuju primorski krajolik i more (ciklus slika Crvena zemlja, 1969. i Tragovi mora, 1978.), tragičnu prolaznost, tišinu i smrt (ciklus crteža Tužaljka za Ignacijem, 1974.), dostojanstvene ženske aktove, kao i mitološke motive s ljudskim figurama. 

 Jednostavnost i suptilnost

Oslikavajući pojedine sekvence primorskog života, Depope je razvio ikonografski prepoznatljiv repertoar motiva. Uslojavanjem pojedinih kadrova stvorio je skladnu cjelinu, posve imaginaran svijet sjećanja, vrlo intimna naboja.

Primorsko podneblje kroz formu, liniju i boju uspješno egzistira s autorovim akademskim i visokim estetskim zahtjevima. Upravo taj mediteranski ugođaj, uz čistoću likovnog jezika, mami sva osjetila.  

  Depopeov je crtež, u tušu, olovci, olovci u boji i kombiniranoj tehnici, vrlo minuciozan i precizan, gotovo paučinaste teksture, precizan u detalju, često intimnoga i lirskoga karaktera.

Mekim potezima stvorio je svilenkaste površine slike varirajući od apstraktnog do realističnog, snagom vizualnog izraza. Svojim je linearizmom prikazao doživljaje tadašnjeg mjesta i vremena, kroz sjećanja, poistovjećujući ih s detaljima vizualne zbilje. 

  Anton Depope je u prvom redu crtač, ali se okušao i u drugim tehnikama. Njegov rukopis njeguje jednostavnost i suptilnost kojom artikulira površinu slike u skladu s vlastitim emocijama.

 Dočarao je slobodu i lelujavost primorskih motiva, gotovo naturalistički, finom obradom i specifičnom mekoćom pristupio je ženskoj figuri, s pokojim kolorističkim akcentom, a strukturalnom linijom protkao je turobne kompozicije nadrealnog i simboličkog značenja.

Nekoliko samostalnih izložbi

Anton Depope maturirao je 1954. godine na Odjelu za dekorativno kiparstvo Škole za primijenjene umjetnosti u Splitu. Pri Akademiji za likovne umjetnosti u Ljubljani diplomirao je na Odjelu za slikarstvo u klasi profesora Gojmira Antona Kosa 1963. godine. Od 1962. do 1975. predavao je likovni odgoj u Osnovnoj školi Nikole Tesle te je radio kao mentor studentima likovnog odgoja.

Dopunski je radio na Pedagoškoj akademiji kao vanjski suradnik od 1968. godine, a u Zavodu za školstvo Općine Rijeka i kao savjetnik za likovni odgoj. Depope je bio zaposlen kao predavač slikarstva na Katedri za likovnu umjetnosti Pedagoške akademije u Rijeci od 1975. godine.

Posthumna retrospektiva

Retrospektivna izložba ovom je vrijednom riječkom likovnom umjetniku i zaslužnom pedagogu priređena tek posthumno, na inicijativu supruge Marije Depope, dvadeset godina nakon smrti, 2010. godine.

Izložbeni projekt je potpisala povjesničarka umjetnosti dr. sc. Nataša Šegota Lah, predstavivši Depopeov opus u dvije cjeline: izložbu crteža u Galeriji Kortil, te izložbu slika istovremeno u crikveničkoj Gradskoj galeriji.

Opsežan katalog dvočlane izložbe ujedno je do danas najdetaljnija publikacija o životu i radu ovog umjetnika. S obzirom na zanimanje koje je naša kulturna javnost pokazala na izložbama održanim 20 godina nakon smrti umjetnika, očito je da je Anton Depope ostavio dubok trag u životu Rijeke i nedvojbeno zaslužuje i svoju monografiju.