POREČ » Pred brojnim Porečanima i umjetnicima u Istarskoj sabornici vrata je otvorila najstarija hrvatska skupna izložba suvremene umjetnosti – 53. porečki Annale. Ovogodišnja je tema »Umjetnost je lijepa«, a izbornica, povjesničarka umjetnosti Jerica Ziherl, odabrala je radove Željka Badurine, Đanina Božića, Tomislava Brajnovića, Maje Čule, Vlaste Delimar, Sebastijana Dračića, Igora Eškinje, Ingeborg Fülepp, Martina Grlića, Stefana Katunara, Božene Končić Badurina, Kristiana Kožula, Denisa Kraškovića, Kristine Lenard, Stjepana Šandrka, Danijela Žeželja i Damira Žižića.

  Annale je publici u 53. izdanju po prvi put »namignuo« već 15. svibnja, kad je na brojne adrese razaslana prva od tri kartoline koje ga na duhovit, ironičan i pomalo provokativan način najavljuju, a jednako je tako Ziherl pristupila odabranoj temi, definirajući je »teškom«. Autor ovih kartolina je Željko Badurina, poznat po svojim mail-art i post-art radovima.

Teška tema

»Lijepo je teško« – tim riječima završava Platon dijalog »Hipija manji«, a više od dvije tisuće godina kasnije te iste riječi Ezra Pound u svome Canto LXXIV stavlja u usta engleskom slikaru i ilustratoru Aubreyju Beardsleyju. Toj teškoj temi posvećen je i ovogodišnji Annale u Poreču. Teškoj zbog toga što svatko prepozna ljepotu kad je sretne, ali jedva tko zna objasniti što ljepota jest. Umjetnosti se, prije velike metafizičke tradicije Zapada, pripisivao atribut »lijepe« ili barem »slobodne«.

  Stanje se komplicira što u umjetničkim djelima, koja se doduše od renesanse nadalje čak poistovjećuju s ljepotom samom, lijepo sve više gubi na ugledu, ljepota se svodi na obmanu i lažno obećanje. No čini se da se od šezdesetih godina 20. stoljeća, zajedno s nastupima postavangardne i postmoderne umjetnosti, ublažava stari animozitet umjetničke avangarde prema ljepoti – objašnjava Ziherl u pratećem katalogu izložbe. Prema njenom mišljenju uzrok poopćavanja pojma lijepog u javnosti leži u zadivljenom promatranju.

Lijepe umjetnosti