Nemes Csaba iz Mađarske i Jiri Kovanda iz Češke, istaknuti su predstavnici suvremene umjetničke prakse srednje generacije u svojim zemljama. Oba su umjetnika prepoznata i priznata na međunarodnoj sceni, a svojim se radom kritički odnose prema pripadajućem društveno-političkom kontekstu
RIJEKA U organizaciji Muzeja moderne i suvremene umjetnosti riječkoj se publici samostalno predstavljaju umjetnici Nemes Csaba iz Mađarske i Jiri Kovanda iz Češke, istaknuti predstavnici suvremene umjetničke prakse srednje generacije u svojim zemljama.
Oba su umjetnika prepoznata i priznata na međunarodnoj sceni, a svojim se radom kritički odnose prema pripadajućem društveno-političkom kontekstu.
Radovi Nemesa Csabe odražavaju probleme postsocijalističke tranzicije i aktualne desničarske politike Mađarske iz pozicije aktivistički orijentiranog umjetnika angažiranog u kulturnom pokretu otpora.
Izložba pod nazivom »Ne traži logiku u ovome« postavljena je u izložbenom prostoru Muzeja, a predstavlja malu retrospektivu njegova rada s naglaskom na recentnu produkciju. U središtu izložbe nalazi se opsežan ciklus slika pod nazivom »Očevo ime: Nemes Csaba« (2009.-2014.) koji se temelji na obradi fotografija što ih je otac umjetnika, s kojim dijeli isto ime, amaterski snimao 60-tih i 70-tih godina.
Romi
»Remake« je bio odabran da predstavlja Mađarsku na Venecijanskom bijenalu, ali je političkom cenzurom odabir poništen, zbog tobožnjeg formalnog propusta.
Poveznica
Između ostalih, izložba uključuje i najnovije radove koji proviruju u podzemni imaginarij riječke povijesti. Među mnogobrojnim povijesnim poveznicama Rijeke i Mađarske stoji i činjenica da je u Rijeci rođen mađarski komunistički vođa Janos Kadar koji stupa na vlast nakon gušenja mađarske revolucije, dok je kvislinški vođa admiral Horthy pod kojim je Mađarska postala saveznica nacističke Njemačke, u Rijeci pohađao Pomorsku akademiju. Jedna od Csabinih slika nosi naziv »Che Guevarea susreće Horthya u Rijeci« dok je na drugoj Horthy u društvu Jamesa Joycea koji ga je za boravka u Puli navodno podučavao engleski.
Izložbu su priredili kustosi Maja i Reuben Fowkes koji u Budimpešti vode Translocal institut koji se bavi istraživanjima suvremene te umjetnosti socijalističkog razdoblja. Prema riječima Maje Fowkes koja je povijest umjetnosti diplomirala u Zagrebu, doktorirala Londonu, a s Nemesom surađuje već dugi niz godina, ovaj je umjetnik i jedan od vodećih aktivista protiv mađarske desničarske politike i sudjeluje u brojnim protestima boreći se za prava slobodne umjetnosti, pa je i taj dio njegove prakse zastupljen na izložbi.
Mliječna staza
Istodobno u Malom salonu otvorena je izložba »Mliječna staza« češkog umjetnika Jirija Kovande jednog od najpoznatijih suvremenih čeških umjetnika koju je priredio kustos Michal Kolecek. Počeci Kovandine umjetnosti vezani su uz političko i društveno problematično razdoblje takozvane »normalizacije« nakon gušenja Praškog proljeća, u kojem je režim održavao potpunu kontrolu nad društvom i javnim prostorom.
Krajem 70-tih umjetnik je započeo s nizom performansa i intervencija kojima oponira radikalnom političkom kontekstu, ali na način koji je vrlo intiman, suptilan i poetičan.
Primjerice, u svojim je peformansima kao začaran zurio u oči ljudima koji su stajali iza njega na pokretnim stepenicama, stajao je širom raširenih ruku na glavnom gradskom trgu ili hodao ulicama tako da se namjerno okrzne o prolaznike. U drugim je radovima na odabrana mjesta u gradu postavljao instalacije poput tornja napravljenog od kocaka šećera ili hrpice čavlića i borovih iglica, ostavljajući tako vlastiti trag u prostoru.
Kritička suvremena umjetnost koja propituje ljudska i politička prava ili slobodu umjetnika u Mađarskoj je pod takvim pritiskom da su se umjetnici ponovno našli na barikadama. Pritisak se manefestira kroz različite zabrane, prestanak financiranja bilo kojeg projekta koji se odnosi na tu vrstu umjetnosti, promjene na institucionalnim razinama, postavljanje političkih podobnika u rukovodstva muzeja i galerija. Kunsthalle u Budumpešti, najznačajniji prostor suvremene umjetnosti, postao je sjedište ultraradikalne Mađarske akademije umjetnosti (MMA) koja je osnovana 90-tih godina kao privatna udruga konzervativnih umjetnika da bi joj vlada Viktora Orbana Ustavom osigurala status vodeće institucije koja kontrolira kompletan kulturni život i umjetničku produkciju, a od njezinih se članova očekuje predanost naciji. Kao odgovor na takvu situaciju koja je kulminarala u posljednje dvije godine umjetnici su osnovali grupu »Free Atrist« koja se bori za slobodnu umjetnosti.
Osobni protest
U Malom salonu predstavljena je foto dokumentacija dvadesetak Kovandinih radova, među kojima je i performans »Ljubljenje kroz staklo« što ga je 2007. izveo u londonskoj Tate Modern Galeriji, pozivajući prolaznike da kroz staklo razmjene poljupce.
Umjesto revolucije Kovanda prednost daje osobnom protestu, kojeg izražava inzistiranjem na ljudskosti, individualnosti, davanju značenja malim stvarima i prisvajanjem prava da se u javnom prostoru slobodno izražava vlastitim gestama.
U Malom salonu izveo je i instalaciju »Mlječna staza« koja se sastoji od dva nagnuta postamenta postavljena na dva suprotna kraja galerije koje u napetoj ravnoteži održava tanani konopac prevučen preko galerijskog prostora, koji dijelom zasijeca zidove i djeluje kao da bi svakoga časa mogao puknuti. Izložbe će biti otvorene do 19 srpnja.
