Likovi na Ormandikovim platnima izgledaju bolno deformirani, nerijetko djeluju i zastrašujuće, kao slika i prilika ljudske izopčenosti, duhovnog posrnuća, ali i patnje današnjeg čovjeka, te poziv na radikalnu moralnu preobrazbu
RIJEKA » Slikar, kipar i grafičar Marek Ormandik iz Bratislave, jedan od najistaknutijih predstavnika suvremene slovačke likovne scene, predstavlja se riječkoj publici u galeriji »Kortil« samostalnom izložbom slika koja predstavlja izbor njegovih radova iz nekoliko ciklusa nastalih u posljednjih pet godina.
Kroz cijeli opus umjetnika provlače se mitološke i biblijske teme, kao simboli i metafore pada iz Raja, razdvojenosti ljudske i božanske prirode, gubitka istinske čistoće duha, uz stalno prisutne motive smrti, vraga, čistilišta, Kalvarije, labirinta, krletke… Njegov je slikarski rukopis iznimno snažan, dramatičan i na trenutke sirovo naturalističan, a ekspresivna gesta gotovo demonski uznemirujuća – kazala je likovna kritičarka Iva Körbler, naglasiviši da je Ormandik veliki borac za ljudskost koji se teško miri s destrukcijom, okrutnošću, krvožednošću i padom humaniteta današnjeg svijeta.
Likovi na njegovim platnima izgledaju bolno deformirani, nerijetko djeluju i zastrašujuće, kao slika i prilika ljudske izopčenosti, duhovnog posrnuća, ali i patnje današnjeg čovjeka, te poziv na radikalnu moralnu preobrazbu u ovom apokaliptičnom vremenu.
U ciklusu »Madonnapieta« umjetnik ujedinjuje dva velika motiva kršćanske umjetnosti – Bogorodicu s djetetom i oplakivanje Krista, pretapajući u jedinstvenu sliku prizor rođenja i smrti djeteta na majčinim rukama.
– Trenutak najveće sreće i najveće boli pretapaju se u jedno i zatvaraju krug navješten već rođenjem djeteta. Djeca u majčinom naručju šire ruke i vlastitim tijelom oblikuju znak križa, kao da već rođenjem znaju što ih očekuje, kaže umjetnik.
U ciklusu nazvanom »Sveci iza sela«, nadahutom svetačkim likovima kakvi se nalaze uz raskršća puteva, Ormandik na istom formatu, u istoj boji, stotinu puta ponavlja isti motiv – čovjeka koji kleči i sklopljenih ruku moli. Svi likovi na slikama imaju crne aureole, a podloga je pakleno crvena. Preispitujući smisao rituala molitve i pokore, umjetnik se ovom ciklusu vraćao pune tri godine, a s problemom vjerske i crkvene hipokrizije te dvostrukog svećenićkog morala bavi se i u ciklusu »Ljubav prema bližnjemu«, suočavajući nas, između ostalog, i s prizorima pedofilskih skandala.