"Hordanje" često prođe neotkriveno
Kad je o poremećaju skupljanja riječ uglavnom će pomoć potražiti članovi obitelji nakon što uoče problem pretjeranog skupljanja stvari čija je učestalost od 1 do 2 posto
Od prošle nedjelje premijerno se na TLC kanalu prikazuje nova serija »Opsesivno-kompulzivni čistači«, koja prati Lindu Dykes, samoproglašenu kompulzivnu ovisnicu o čišćenju iz sjevernog Walesa, koja toliko voli čistiti da je otvorila vlastiti servis za čišćenje.
Linda vjeruje kako kompulzivni čistači posjeduju posebne vještine koje bi mogle izmijeniti higijenske navike cijele države, pa stoga s ekipom drugih opsesivnih čistača pokušava očistiti prljave domove i javne prostore u Velikoj Britaniji. Svakog tjedna kompulzivni čistači susreću nekoga čijem je domu prijeko potrebno veliko »proljetno čišćenje«.
Dok razvijenije zemlje imaju posebne timove za kontakt s osobama s OKP-om, naše socijalne službe nemaju protokol o postupanju s oboljelima od ovog poremećaja jer zakon nije definirao ni prepoznao ovu kategoriju kao posebnu. To znači da se kada se pojavi osoba s ovakvim problemom odgovornost prebacuje s jedna na drugu službu.
Vani postoje posebni timovi sastavljeni od predstavnika socijalnih i drugih službi koji prvi ulaze u životni prostor osoba s ovim poremećajem, koji joj znaju pristupiti na odgovarajući način te vraćaju stambeni prostor u funkciju.
S druge strane postoje oni koje muči sindrom opsesivno kompulzivnog skupljanja, takozvani OKP, nepotrebnih stvari, smeća, ostataka hrane, pa i životinja do te mjere da se bolesno vezuju uz njih. Život bez onoga što su sakupili ne mogu ni zamisliti, a zbog neugodnih mirisa često znaju prvi reagirati dežurni susjedi.
Ovaj sindrom opisuje se kao pretjerano čuvanje stvari i stvaranje zaliha te nemogućnost osobe da ih se riješi. Poznat je i pod nazivom Diogenov ili sindrom natrpane kuće, a oni koje pate od njega mogu stvaranje zaliha i čuvanje stvari dovesti do neslućenih razmjera. Osim zdravstvenog, to je i socijalni problem koji oboljele osobe često skrivaju od okoline, koja pak često misli da se radi o nebrizi za higijenu i red u životnom prostoru.
Osobama koje imaju probleme ili njihovim obiteljima preporučuje se da se jave u psihijatrijsku ambulantu zbog procjene psihičkog stanja i eventualog uključivanja adekvatne terapije. U liječenju se primjenjuje psihoterapija, a ako je potrebno propisuje se i adekvatna psihofarmakološka terapija.
Kad je o poremećaju skupljanja riječ uglavnom će do savjeta pokušati doći članovi obitelji nakon što kod ukućana ili bližnjeg uoče problem pretjeranog skupljanja stvari čija je učestalost od 1 do 2 posto. Onih za kojih se sazna.
Obično počinje u adolescenciji i nešto je češći kod žena, no o udjelu poremećaja skupljanja nema točnih podataka. Može se opisati kao pretjerano stvaranje zaliha i čuvanje stvari.
Glavni problem ljudi s tim poremećajem je što oni ne mogu ništa baciti, a svaki takav pokušaj stvara im pojačanu anksioznost – napetost, tjeskobu. Neka obilježja navedenog poremećaja su skupljanje stvari koje nemaju neku vrijednost, pretrpani životni prostor do te mjere da gubi funkciju za koju je namijenjen, kao i često narušeno svakodnevno funkcioniranje osobe.
Što je više tvrdnji potvrdno veće su šanse da imate OKP.
1. Imam više primjeraka istog predmeta. Za svaki slučaj.
2. Sramim se nereda u svojoj kući.
3. Količina stvari koje posjedujem uzrokuje svađe u mojoj obitelji.
4. Zbog svega što imam kroz neke dijelove stana teško se prolazi.
5. Neke od prostorija se ne mogu koristiti jer se u njima nalaze stvari koje imam.
6. Ponekad bacim nešto i kasnije se predomislim i odem u smeće i ponovno uzmem tu stvar.
7. Često zamiješam predmete sa smećem.
8. Ne volim da mi dolaze gosti da ne vide kako živim.
9. Ponekad kupujem više istih stvari nego što mi treba.
10. Osjećam se nelagodno kad želim nešto baciti.
11. Čuvam stare novine i časopise da bih mogao pronaći neku informaciju kad mi zatreba.
12. Neke stolice ili stol u mom stanu nisu za upotrebu jer su prekriveni predmetima koje imam.
13. Ne volim da prijatelji i rodbina koriste moje stvari.
14. Volim čuvati sve ono što za mene ima sentimentalnu vrijednost.
15. Volim rasprodaje i kupujem predmete koji su jako povoljni iako ih ne trebam.
16. Neki ljudi smatraju da je ono što čuvam i volim – smeće.
17. Puno vremena razmišljam o stvarima koje imam.
18. Kupujem i ono što mi ne treba ako je povoljno.
19. Ne mogu kontrolirati svoju potrebu za kupovinom novih stvari
20. Zbog suvišnih stvari koje imam ne mogu obaviti ono što želim.
Psihijatri se često susreću s opsesivno-kompulzivnim smetnjama koje karakteriziraju određene nametajuće misli ili kompulzivne radnje poput provjeravanja jesu li vrata zaključana, dodirivanja kvake, odbijanja rukovanja, učestalog preslagivanja stvari, ponavljanja nekog zadatka određeni broj puta, prisilno skupljanje. Te poteškoće mogu biti do te mjere naglašene da otežavaju svakodnevno socijalno i obiteljsko funkcioniranje.
Kao i inače, i kod ovog je poremećaja najvažnije priznati da poteškoće postoje što je mnogim oboljelima neugodno, štoviše nastoje i sakriti smetnje, a neki čak nisu ni svjesni poremećaja uz koji se ponekad mogu javiti i depresija ili psihotični proces.
I dok razvijene zemlje imaju timove za pomoć ljudima s ovim poremećajem, njihova industrija zabave također je životne navike osoba na tragu ovog poremećaja pretvorila u vrlo gledane realityje. Jedan od njih je i “Hoarders”, nazvan prema terminu koji se koristi za sakupljače koje se, dakle, prema engleskoj varijanti naziva i horderima. Kuće pretrpane stvarima i smećem kao čarolijom pretvaraju u savršeno pospremljene stambene prostore. No, život nije reality.
Problem je puno ozbiljniji i nameće niz pitanja pa i ono – tko ima ovlasti, vođen namjerom pomoći, ući u prostor čiji vlasnik pati od poremećaja ako se on opire tome iako njegov poremećaj ugrožava svakodnevicu drugih u okolini.
Policija se poziva na Zakon o policijskim poslovima i ovlastima i članak 74. U njemu se propisuje da policijski službenik može bez pisanog naloga ući i obaviti pregled tuđeg doma i s njim povezanih prostora ako to držatelj stana ili stanar traži, ako je to prijeko potrebno zbog poziva u pomoć, ako je to potrebno radi otklanjanja ozbiljne opasnosti za život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega, te zbog izvršenja naloga o dovođenju.
