On slika sve što vidi oko sebe; od zanimljivih detalja zagrebačkih fasada do komadića situacija na trgovima i terasama kafića. On je jedan od najproduktivnijih slikara, čija je inspiracija naoko nepresušna. I baš zato, naslov izložbe »Što slikati?« zvuči pomalo neobično.

Stalni motiv

– Što slikati, pita se Boris Bućan. Pogrešno pitanje, retoričko. Nije to problem za slikara koji, kad prolazi ulicom, gleda i vidi. Ulazi u banku, pogleda dolje i vidi crne i bijele pločice. Dosta mu je samo jedno – crna. To ga podsjeća na crni kvadrat Kazimira Maljeviča. Ali nešto nedostaje. Slika bi bila nepotpuna bez ženskih nogu, dakako. Ženskim nogama pridružuje muške; one su crne i sivkasto ljubičaste, uz koje slika duge, bijele noge dviju žena sa crnim cipelama visokih i tankih peta – ističe Vera Horvat Pintarić, naša agilna »bućanologinja«, koja potpisuje postav izložbe.

Unatoč naslovu, Bućanova inspiracija nije narušena: u 2015. godini naslikao je 62 slike vrijedne ovakvog predstavljanja. Radi se mahom o akrilima na platnu, dimenzija 140 x 140 centimetara.

Vera Horvat Pintarić ne spominje ženske noge slučajno – to je motiv koji Bućana često privlači. Zapravo, žensko tijelo izvor je stalne fascinacije ovog slikara i grafičara; strastvenim, debelim potezima slika potkoljenice koje se naziru ispod sukanja, gležnjeve u laganim cipelama, a obrise ženskog tijela vidi i u mrtvim predmetima.

Bućan se slikanjem igra, a tu slobodu igre naznačuje i ispisivanjem pomalo infantilnih parola-naslova na svojim slikama, koje pomažu gledatelju da se snađe. Nešto što na prvi pogled izgleda kao niz nasumično isprepletenih crta, dobiva naslov »Stol«; i tek onda uočavamo da se zbilja radi o stolu. Druga je slika prekrivena zelenom bojom u nekoliko nijansi – na vrhu piše jednostavno »trava«. A profil jedne kosmate žene, koja izgleda kao pudlica, naslikao je pod nazivom »Dama u valovima« – da ne bi bilo zabune.

Majstor plakata

Boris Bućan (1947) nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani, a studij nastavlja na ALU u Zagrebu, gdje je diplomirao 1972. Grafičkim oblikovanjem počinje se intenzivno baviti još za vrijeme studija, istaknuvši se plakatima za Galeriju studenskog centra i DK Gavella.

Osamdesetih je osvojio dvadesetak međunarodnih nagrada i priznanja, a iz tog se razdoblja pamti njegov već legendarni plakat za balet Igora Stravinskog »Žar ptica«. O Bućanovom uspjehu svjedoči i podatak da mu je slavni muzej Victoria & Albert iz Londona posvetio naslovnu stranicu svog kataloga – reprodukciju upravo »Žar ptice« – najuspješnijih plakata 20. stoljeća.

Njegovi se radovi nalaze u mnogim važnim svjetskim muzejima i galerijama, od New Yorka do Melbournea. Imao je više od sedamdeset samostalnih izložbi, njih više od 160 skupnih diljem svijeta, a sudjelovao je i na najvažnijim međunarodnim umjetničkim bijenalima. Izložba u Gliptoteci ostaje otvorena do 19. veljače.