Dvorana susreta Gradske knjižnice Rijeka bila je idealna pozornica za razgovor koji se iz uobičajenog predstavljanja pretvorio u živu i pronicljivu raspravu o statusu vizualne kulture u Hrvatskoj. Gostovanje priznatog ilustratora Davora Pavelića ponudilo je publici uvid u pozadinu autorskog rada, uvjete i prilike ilustratora u Hrvatskoj, kako svjetske krize utječu na kreativnu industriju te kolika je zapravo sloboda kojom ilustratori raspolažu kod stvaranja.

Razgovor s umjetnikom vodio je Kristian Benić, a razgovoru je uslijedila radionica crtanja s publikom.
Dotičući se teme vizualnog oblikovanja javnog prostora koje je jako aktualno u Rijeci, Pavelić se posebno osvrnuo na masovnu pojavu navijačkih grafita i stihijsko ispisivanje domoljubnih poruka po gradskim fasadama.

“Ovi navijački grafiti su katastrofa” izravno je rekao Pavelić, ne skrivajući ogorčenje činjenicom da se navodni izrazi poštovanja i domoljublja prečesto nalaze na posve neadekvatnim, zapuštenim mjestima bez ikakvog reda i kriterija. “Po meni je to degradacija svih tih znakova i svih tih brigada. Ako želiš nekom davati priznanje i poštovanje, napravi to na nekom adekvatnom mjestu, na adekvatan način – naglasio je autor, podcrtavajući da se kultura sjećanja i estetska vrijednost nekog prostora ne mogu graditi na stihiji, već moraju poštovati i urbani kontekst i konzervatorska pravila.

Od akademskog koncepta do inozemnih redakcija

U nastavku razgovora Pavelić se prisjetio i svojih autorskih početaka. Ilustracija je u njegov rad ulazila postupno, da bi s vremenom prerasla u primarni profesionalni poziv. Znatiželja ga je ubrzo odvela izvan domaćih okvira – testirajući vlastite mogućnosti na visoko konkurentnom međunarodnom tržištu, počeo je surađivati s vodećim svjetskim publikacijama poput The New York Timesa i Harvard Business Reviewa. No, preseljenjem uredničke ilustracije na digitalne platforme drastično su se promijenili i uvjeti rada.

“Danas je većinu ovih narudžbi i ilustracija uredništvo stavilo na web” ističe autor, kojemu, kako je stariji, sve manje odgovara rad pod stalnim pritiskom i uz kratke rokove. Zato se u zadnje vrijeme posvetio osobnim, autorskim projektima u kojima može imati i kreativnu slobodu. Jer, podsjeća, posao ilustratora najvećim je dijelom naručen posao iza kojeg stoji komercijalna dobit.

Prijetnja umjetne inteligencije i nesigurna egzistencija

Jedna od središnjih tema bila je i pojava alata umjetne inteligencije u kreativnim industrijama. Dok u tehničkim i znanstvenim sferama u AI-ju vidi koristan alat, Pavelić je izrazio duboku zabrinutost za sudbinu kreativnih struka. “U kreativnom dijelu to je apsolutno prijetnja”, istaknuo je, upozoravajući na sporost pravnog sustava u zaštiti autorskih prava, ali i prava autora, odnosno umjetnika u društvu koja su gotovo pa nepostojeća. Kreativni se rad, naglašava, prečesto doživljava kao “privilegij” koji bi umjetniku trebao biti dovoljan sam po sebi, dok se zanemaruju sasvim konkretna pitanja egzistencije, zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.

Nakon teorijskog dijela razgovora, autor je u prostorima Knjižnice održao i radionicu na kojoj su sudionici dobili neobičan zadatak: odabrati vlastitu dominantnu osobinu – bila ona pozitivna ili negativna – te je preoblikovati u vizualni lik.