Kad vas, i ako vas, put nanese u trgovinu domaćom, zdravom hranom, recimo u onu koja se zove Mrkvica i u kojoj je svakakvih čudesa, ne treba vam se čuditi ukoliko vam kraj svih delicija oko ponajprije zapne za lijepo dizajnirane staklenke u kojima je med. Ali, ne bilo kakav! Ovaj med osim lijepom ambalažom vabi na mali milijun načina, recimo bojom. Jer, malo je medova koji su žuti kako i dolikuje medu s đumbirom i limunom, ili blago ružičasti kako je i logično ako je med uparen s jagodom, ili su boje borovnice koja je također našla načina da se savršeno sljubi s organskim, ekološkim medom, da onaj superjunački zeleni med ni ne spominjemo.

Na etiketi piše da se tvrtka zove Green&More, piše da je eko, no ono što ne piše da iza svega stoji Ivana Stavljenić i suprug joj Nedeljko. Ne piše ni da je sve počelo ima i koja godina, ali ne s medom nego sa zelenom pšenicom. Ne piše ni da je za sve kriv put u Singapur, no valja poći nekom redom. Elem, lijepe žena, uspješna marketinška stručnjakinja, rad u velikom tvrtkama i onda….

Singapursko iznenađenje

– I onda zdrava hrana i dodaci prehrani. Sinergija prirode, nutricionizma i zdravlja, što je uvijek bio i privatni moj afinitet – na to će nam Stavljenić.

Sve počinje turističkim putem u Singapur kad su se Stavljenići susreli s napitkom od zelene pšenice. Onako iscrpljeni od cjelodnevnog istraživanja, popili su napitak i dobili veliki energetski polet.

U najmanju ruku zanimljivi med / Foto Nenad REBERŠAK

– Shvatili smo da je to biljka sa strašnim potencijalom, pa smo počeli istraživati. Nije nam trebalo dugo da uvidimo kako je gorska Hrvatska idealna za uzgoj te kulture – kazuje Stavljenić.

Sretna je okolnost bila ta da je Ivana imala nešto obiteljske zemlje u okolici Plitvica. Odlučili su zasijati pšenicu, najprije testno, a onda, tko zna, možda od toga bude i poslovnog pothvata.

– Zasijali smo pšenicu i pustili je da raste 45 dana koliko joj treba da se zeleni list razvije do visine 15-20 cm i zatim pokosi. To je ključni trenutak u životu ove biljke, jer ako bi je pustili duže rasti, iz tog zelenog lista više ne bismo dobivali željenu dozu nutricija, vitamina, minerala koje ona ima, jer kasnije sve prelazi u zrno ili klas, ili još točnije iz superhrane, kako se deklarira liste mlade zelene pšenice, u žitaricu, pojašnjava Stavljenić.

Pšenicu su u toj fazi rezali ručno, kosama poput svojih starih, a kasnije nožićima i uvijek sakupljali ručno. Zatim su je dehidrirali na tjelesnoj temperaturi kako bi očuvali sve nutricije te je samljeli u fini prah.

– Nakon te prve šarže, nakon što smo je konzumirali mi i naši bližnji i osjetili zdravstvene benefite, odlučili smo je plasirati u ljekarne i trgovine zdrave hrane. Razvili smo svoj brend Liquid Sun – mlada zelen pšenica koje smo registrirali kao dodatak prehrani. Odmah smo nastupili kao ekološki brend i sve ekološki certificirali, priča Stavljenić.

Prvi u regiji

Godine 2008. brend je na tržištu. Prvi su u regiji, a dan danas nitko na ovim prostorima, a i šire u Europi ne uzgaja mladu zelenu pšenicu. Poznata uzgajališta su i dalje u Australiji, Novom Zelandu, u SAD-u, makar se, kaže, ništa ne može usporediti s kvalitetom i čistoćom zemlje u nas. Naša je pšenica krcata mineralima, jer gorska Hrvatska bogata mineralima, željezom i klorofilom.

Misija, vizija, kvalitetan proizvod, kad se to ima barijere same padaju. Rijetko je tko tada radio sve, od samog uzgoja do finalnog proizvoda, pa još toliko kvalitetno da uđe u farmaceutske kanale. Učili su se u hodu, gledali gdje su pogriješili, nosili se s nepredvidivostima što ih sa sobom nosi zemlje, vremenske prilike, tlo… Danas rade prah od zelene pšenice, kapsuliraju ga, ili pak integriraju u – med! Mlada zelene pšenica u medu, kao pripravak.

– Pripravak smo odlučili napraviti 2011. godine tako da smo kupili med od našeg ekološkog dobavljača i integrirali pšenicu u med – veli Stavljenić.

Trebalo je dobiti krem strukturu, nije bilo dovoljno samo prah staviti u med jer bi isplivao van. Radi se to posebnom metodologijom, tjedan dana treba da se prah posebnim stupnjevima miješanja integrira u med, a još dva tjedna da se sve zajedno »stisne« u konačnu finu krem strukturu.

Selekcija meda

Sve što se radi radi se po »raw food« metodologiji. I med je nepasteriziran i neprocesuiran ne bi li se iskoristile sve njegove nutritivne vrijednosti. A klinci taj zeleni med vole kad je u hladnjaku, stisnut i hladniji. Tad ona priča o super junacima zelene boje itekako ima smisla. Bilo je zapravo samo pitanje dana kad će se krenuti s novim proizvodom.

– Godine 2016. odlučili smo napraviti meda s jagodom. Uzeli smo jagodu koja je ekološka, nježno procesuirana na niskom temperaturama i usitnjena u praha, pa je po istoj metodologiji integrirali u meda. Da bi se došlo do proizvoda koji je na tržištu, proces u proizvodnji traje neka tri tjedna – veli Stavljenić.

I sve bez šećera

Ono što smo dobili je jest proizvod koji u sebi nema ništa šećera; med daje slatkoću, a jagode su nositelj okusa. Uslijedio je i med s borovnicom kojeg vole malo stariji, primjerice u palačinkama i zimi. Borovnice su antioksidans i dobro djeluju na vid, tako da med s borovnicom ima i dodatnu dozu zdravstvenog efekta.

– Treći naš novi pripravak je još više pojačao tu zdravstvenu notu. To je med s limunom i đumbirom – kazuje Stavljenić.