Pet tjedana u Bostonu, među mladim glazbenicima iz cijeloga svijeta, Lini Grlaš donijelo je jedno neprocjenjivo iskustvo. Summer Programme prestižnog Berklee College of Music otvorio je nove poglede na glazbu, ali i na vlastitu budućnost mlade glazbenice, koja je već s četiri godine počela svirati klavir.

Drugim riječima, glazba je u životu Line Grlaš gotovo pa oduvijek i čini jedan od njegovih najvažnijih dijelova, a uz sviranje, voli pjevati i baviti se glumom. Različiti oblici umjetnosti oduvijek su ju privlačili upravo zato što joj omogućuju istraživanje, učenje i izražavanje.

– Mislim da me upravo ta znatiželja i ljubav prema umjetnosti najbolje opisuju, priča nam Lina.

OSJEĆAJ DOMA

Danas bi sebe Lina opisala kao upornu, snalažljivu i empatičnu.

– Kada nešto stvarno želim, teško odustajem, a kada se nađem u nekoj nepoznatoj situaciji, pokušavam se snaći i pronaći najbolje rješenje, otkriva, a u razgovoru smo se dotaknuli i pitanja na koje svaki glazbenik mora odgovoriti – kada si prvi put pomislila da se želiš baviti glazbom?

– Glazba je jednostavno uvijek bila dio mene, kaže Lina, prisjećajući se svojih početaka.

– Počela sam svirati klavir jako rano i nekako me pratila kroz cijelo odrastanje, pa nikada nisam imala osjećaj da sam morala donijeti odluku: ‘Da, želim se baviti glazbom’. Ona je jednostavno prirodno postala dio mog života. Kako sam odrastala, samo sam otkrivala nove načine na koje se kroz glazbu mogu izraziti.

Iako živi u Rukavcu, Lina je snažno povezana s Rijekom i čitavim krajem iz kojeg dolazi.

– Mislim da me odrastanje ovdje naučilo cijeniti male stvari, ljude oko sebe i onu posebnu opuštenost koju nosi život uz more. Kada negdje otputujem, uvijek sa sobom nosim taj osjećaj doma – ljude, kraj iz kojeg dolazim, more, zvukove, atmosferu, a ponajviše našu čakavštinu.

Upravo taj osjećaj doma, smatra, na neki se način može osjetiti i u onome što stvara.

HVALA MAMI

Ovoga ljeta put ju je odveo mnogo dalje od rodnoga kraja, preko Atlantika, u Boston, na Summer Programme Berklee College of Music, otkrivši nam da je čitava priča počela zahvaljujući njenoj majci!

– Ona je znala što je Berklee i htjela je da iskusim i vidim nove mogućnosti u glazbi, prisjeća se Lina, ispričavši da u početku nije bila posebno oduševljena idejom odlaska. Prijavu je podosta odgađala i nije očekivala da će biti primljena, sve do jednog dana kada je zazvonio telefon i kada je, sasvim neočekivano, stigla sretna vijest.

– Mama i ja bile smo kod kuće kada su nas nazvali vezano uz smještaj. U tom trenutku još nismo znale znači li taj poziv da sam primljena. Tek smo tijekom razgovora saznale da jesam, priča nam Lina.

Početak američke avanture ipak nije prošao bez stresa. Lina je na program putovala sama, s gomilom kofera i bez jasne slike o tome gdje se treba prijaviti i kamo dalje treba otići, no nakon početne zbrke stvari su počele sjedati na mjesto. Smjestila se, raspakirala, upoznala cimericu i nove prijatelje, a prvi kaotični dan završio je puno bolje nego što je počeo.

Sljedećih pet tjedana, od 5. srpnja do 7. kolovoza, život joj je bio ispunjen predavanjima, vježbanjem i novim iskustvima.

Upitali smo Linu kako je izgledao jedan dan na takvom programu, pa nam je ispričala kako je raspored svakog dana bio zahtjevan, ali ipak malo drugačiji od prethodnog.

– Predavanja su trajala otprilike sat vremena do sat i pol, ovisno o danu. Nakon prvog dijela nastave imala bih pauzu za ručak, a to je vrijeme bilo idealno i za kratku šetnju, odmor ili ponavljanje gradiva. Nakon toga bih najčešće imala još nekoliko predavanja zaredom. Kada bi nastava završila, vraćala bih se u sobu, malo odmorila ili pogledala nešto dok ne dođe vrijeme za večeru. Nakon večere bih često odlazila u sobu s klavirom kako bih vježbala i ponovila ono što mi je trebalo za sljedeći dan, ispričala je.

Jedno od najuzbudljivijih iskustava za našu sugovornicu bilo je upoznavanje studenata i profesora iz različitih dijelova svijeta. Lina se pritom morala prilagoditi i potpuno novom korištenju engleskog, i to onog u glazbenom jeziku.

– To mi u početku uopće nije bilo lako, ali upravo sam tako najviše naučila, govori.

RAZLIČITI INTERESI

Iznenadila ju je i opuštenost ljudi koje je susretala.

– Imala sam osjećaj da ne žure uvijek za svime kao što ja često radim. Ja sam navikla sve isplanirati, stići na vrijeme i napraviti što više mogu, pa mi je bilo zanimljivo vidjeti taj drugačiji pristup životu, priča nam.

Osim što je kući došla bogatija za mnoštvo novih prijateljstava i poznanstava, iskustvo stečeno na Berkleeju, sama priznaje, teško je pretočiti u riječi.

– Mislim da neke stvari mogu najbolje pokazati kroz glazbu, a ne objasniti. Upoznala sam se sa žanrovima i načinima rada koji se ne susreću toliko često u klasičnim glazbenim školama. Naučila sam nove tehnike sviranja, improvizacije, drugačiji način razmišljanja o glazbi i, možda najvažnije, počela sam glazbu promatrati iz puno šire perspektive. Shvatila sam koliko različitih mogućnosti postoji kada se ne ograničavaš samo na jedan način stvaranja glazbe, zaključuje.

Dvije rečenice profesora iz Theory Performancea posebno su joj ostale u sjećanju.

– Rekao nam je: ‘S klasičnom glazbom možete biti izvođač i profesor u školi. Kada znate sve vrste glazbe, možete biti sve što poželite.’ Ta mi je rečenica ostala u glavi jer jako dobro opisuje ono što sam i sama osjetila na Berkleeju, govori.

Nakon ovog iskustva, Lina više ne razmišlja o glazbi kao o isključivo stogom izboru.

– Berklee mi je pokazao da klasična glazba nije jedini put kojim mogu krenuti i otvorio mi je jako puno novih mogućnosti. Shvatila sam da se različiti stilovi i područja glazbe mogu međusobno povezivati i da ne moram odabrati samo jednu stvar. Sada puno više razmišljam o tome kako bih u budućnosti mogla spojiti različite interese – sviranje, pjevanje, stvaranje glazbe, rad s ljudima i možda rad s djecom, otkriva nam Lina.

NAJVEĆI SAN

Uz klavir i solo glazbene interese, Lina ima i glazbenu partnericu. Naime, prošle je godine s prijateljicom Tarom Marmilić osnovala TarLyn duo, gdje Tara svira gitaru, dok Lina svira klavir i pjeva, a ovoga su ljeta u Matuljima održale i svoj prvi javni nastup.

– Bilo nam je jako lijepo prvi put stati zajedno pred publiku i pokazati ono što smo radile. Nadamo se da će ovo biti samo početak i da ćemo u budućnosti imati još prilika za nastupe, gaže i koncerte, sretno će.

Lina pritom ne sanja o jednoj konkretnoj pozornici. Velike pozornice i koncerti svakako su tiha želja, ali trenutačno ističe da joj je važnije nastupati, stvarati glazbu i skupljati iskustvo.

A kad smo se pronašli u svijetu želja, ispričala nam je da bi jednog dana voljela surađivati s izvođačima čiji joj se glazbeni izraz posebno sviđa, među kojima je i Damir Urban, čiji način stvaranja i izražavanja emocija posebno cijeni.

– Voljela bih vidjeti kako bi moj nježniji vokal i klavir mogli funkcionirati u nekom njegovom glazbenom svijetu, pita se Lina.

Ipak, kada je pitamo o najvećem glazbenom snu, odgovor nije onakav kakav bismo možda očekivali od mlade glazbenice koja je upravo završila međunarodni program u Bostonu.

Linin najveći san nije postati poznata, već ljubav prema glazbi moći prenijeti drugima, posebno djeci, i pokazati im koliko glazba može biti lijepa, kreativna i važna.

– Želim kroz glazbu uživati, učiti i stalno napredovati, a ako me put jednog dana odvede i na velike pozornice, naravno da bih to objeručke prihvatila. Najvažnije mi je da ono što radim ima smisla i da u tome stvarno uživam, zaključuje.