Ovo ljeto, između ostalog, obilježila je i jedna književna polemika, ona oko nove knjige Monike Herceg »Ovdje počinje šuma«. Što se u biti dogodilo? Prvi kritički osvrti, naime, nisu – uobičajeno za hrvatsku književnu kritiku – hvalospjevi, nego je čak nekoliko kritičara ukazalo i na određene manjkavosti u djelu ove domaće autorice. Kritičarske primjedbe kreću se od onih nešto blažih do prilično oštrih, što je na društvenim mrežama izazvalo negodovanje dijela čitateljstva, a u obranu Monike Herceg stale su i neke njezine kolegice književnice jer su negativni prikazi knjige shvaćeni kao »muška urota« protiv spisateljice. Ovome je tekst »O književnoj kritici i književnim navijačima« na Modernim vremenima posvetio Nenad Bartolčić, kojega citiramo:

»Čitanje knjiga nije gledanje nogometa pa se čitatelji knjiga ne bi trebali ponašati kao fanatični nogometni navijači. Književnoj sceni ne treba forsirano stvaranje zvijezda i zvjezdica, nedodirljivih autora/ica, niti ‘svetih krava’ niti ‘svetih bikova’. Naivno rečeno, ali svi bismo trebali više uvažavati tuđe mišljenje, čak i kada se s njim ne slažemo, barem kada javno komentiramo bilo književna djela bilo kritike tih istih djela. Vjerojatno nije loše da se posljednjih dana ‘zakuhalo’ oko književne kritike Mirka Božića na portalu Moderna vremena, u kojoj on uopće nije ‘sasjekao’ novu knjigu Monike Herceg ‘Ovdje počinje šuma’, ali je ukazao i na neke manjkovosti koje je kao kritičar uočio, pridodao i neka dodatna promišljanja o trendovima u hrvatskoj, pa i regionalnoj književosti.

Samo nekoliko dana kasnije pojavila se i kritika koju je napisao Filip Kučeković za portal Kritika HDP koji slično kao i Božić iznosi neke zamjerke, ali i on u osnovi pohvalno piše o knjizi Monike Herceg. Očito ne i dovoljno pohvalno. Valjda bi se književna kritika trebala svesti na mehaničko ispisivanje ofrlje obrazloženih panegirika, usklađenih s medijskom prisutnošću pojedinih autora/ica, no to bi zbilja bio kraj književne kritike, barem onakve kakva nam je potrebna…

U komentarima na Božićevu kritiku najnormalnije je reagirala sama Monika Herceg (vjerujem bez fige u džepu) koja mu je napisala da se ne slaže s nekim njegovim tezama, ali da će to raspraviti uz piće. A bilo je svakakvih komentara, od onih histeričnih da je Mirko Božić osoba nedovoljno kompetentna da piše o knjizi Monike Herceg, da ne razumije temu o kojoj piše, da ne razumije elementarnu psihologiju, da je sam loš pisac… pa sve do zlonamjernih insinuacija da su spomenute dvije kritike zapravo ‘orkestrirana kampanja s kvaziknjiževnih portala sponzoriranih iz Ministarstva kulture’. Takve optužbe govore više o onima koji ih iznose nego o književnoj kritici, jer ako se iza svake ‘nepovoljne’ kritike vidi urota, onda više ne raspravljamo o književnosti – tada navijamo.«

Aktualan »slučaj« na hrvatskoj književnoj sceni podsjeća nas na Antuna Gustava Matoša, čija kritičarska oštrina nedostaje u današnje vrijeme pretežito PR-ovskih osvrta na nova izdanja. Dobri stari Matoš ističe da je »kritičar posrednik između pisca i čitalaca, između djela i publike«. »Književnik će u dobroj kritici naći saveznika i pomagača, a u lošoj predmet za preziranje ili nehotičnog negativnog saveznika i pomagača, jer nema kritike koja bi mogla uništiti pravog umjetnika i pravu umjetninu«, navodi Matoš.

Kao primjer možemo spomenuti njegovu kritiku »Mnogo vike ni za što«, u kojoj se vrlo nepovoljno izrazio o romanu Josipa Kosora, naglašavajući da »nesavjesna, neumjetnička, koterijska kritika najviše škodi baš onima koje najviše hvali«. I dodajmo još jednu misao A. G. Matoša: »Objektivna kritika ne može postojati, jer nema objektivnog kritičarskog gledišta.«

Nedavno nam je u ruke došla knjiga irskog pisca Columa McCanna »Pisma mladom piscu – Nešto praktičnih i filozofskih savjeta« u izdanju Frakture i u prijevodu Tomislava Kuzmanovića. U njoj je i tekst naslovljen »Prigrliti kritičare«, u kojemu McCann piše: »Neka ti svako toliko djelo netko potpuno izokrene i rastavi – nema ničeg boljeg od toga. Ali temeljno je pravilo: ne vjeruj kritičarima, dobrima koliko i lošima, ali osobito dobrima. Budi otvoren prema vlastitom kritičaru.«