DELNICE – Nedavno neprihvaćanje prijedloga izmjena i dopuna proračuna Primorsko-goranske županije samo je jedan od znakova da pod vlašću SDP-a u zeleno-plavoj županiji ne teku, kako to SDP predstavlja, med i mlijeko, smatra saborska zastupnica HDZ-a Majda Burić koja se ovih dana i u Saboru RH osvrnula na, po njezinom mišljenju, neke od manjkavosti rada vladajućih, posebno onih vezanih uz Gorski kotar.

– Kroz proračun Primorsko-goranske županije, kao i njegovim propalim pokušajem rebalansa, SDP besramno uzima goranskim gradovima i općinama oko 50 posto planiranih sredstava i onda nas još uvjeravaju da smo dobili više!!! Upola su nam smanjili sredstva iz Fonda za razvoj Gorskog kotara, upola su smanjili sredstva za javni prijevoz, ali neumorno govore kako su jako senzibilizirani na probleme Gorskog kotara pa nas onda oderu i opale po džepu – i uzmu ni više ni manje nego pola!

Onda obećavaju stipendije svim goranskim srednjoškolcima koji se školuju u Gorskom kotaru. U redu. Međutim, kakva je to poruka obiteljima i djeci koja naprosto ne mogu ići u srednju školu u Gorskom kotaru jer tog programa, usmjerenja nema. A nema ga zato jer ga Županija kao osnivač nije omogućila! Dakle, jedne se financijski pomaže, ali druge se diskriminira potičući nejednakost i stvarajući nejednake prilike za svu djecu i obitelji.

Diskriminirajuće

To su loše i jako opasne poruke. To su loše politike koje provodi Primorsko-goranska županija. Diskriminirajuće je i nepravedno dovoditi djecu koja se školuju izvan Gorskog kotara samo zato što moraju, a moraju zato što u Gorskom kotaru ne postoji taj obrazovni program ili smjer, u nejednak položaj i dijeliti ih na one prvog i drugog reda. To je nedopustivo. Jasno je što je jedino ispravno: stipendirati sve učenike srednjih škola Gorskog kotara. Sve drugo je – diskriminacija! I, s druge strane, odraz nekreativne, plitke političke propagande zaogrnute plaštem tobožnje brige za žitelje Gorskog kotara. Dakle, ruralni bonus svim srednjoškolcima iz PGŽ-a bez obzira na to gdje se školuju! Nakon toga te mlade ljude treba stimulirati da se po okončanju obrazovanja, pa i fakultetskog, vrate u Gorski kotar.

Nadalje, koliko je meni poznato formalna odluka Primorsko-goranske županije o dodjeli ruralnog bonusa, odnosno tzv. stipendija za srednjoškolce još ne postoji. Što to znači, u smislu aktivne politike koja mora voditi računa o građanima? Pa to znači da je župan ne samo mogao, već i trebao to realizirati još prošlu jesen, kad se inače počinje pripremati proračun za narednu kalendarsku godinu, u ovom slučaju 2026., i administrirati odmah sve potrebno za realizaciju. Tako da djeca ili njihovi roditelji ili skrbnici mogu planirati da od sljedećeg rujna imaju pravo na stipendiju.

Isto vrijedi i za tematizirane aktualne stipendije za medicinske sestre/tehničare ili bonuse na primanja sestrinskog kadra u Domu zdravlja. Problem deficitarnosti kadra i neusklađenosti primanja medicinskih sestara zaposlenih u DZ-u PGŽ-a s primjerice onima u KBC-u Rijeka uočen je prije više godina i da je župan zaista htio, mogao je na vrijeme u proračunu za 2026. isplanirati bonuse za medicinske sestre u Domu zdravlja, kao i stipendiranja sestrinskog kadra tijekom obrazovanja. Ali nije! Ovako šalje poruku da su reklamirane mjere s razine PGŽ-a bile samo dekoracija.

Vožnja u rikverc

Mislim da aktualni župan ne razumije srž ideje koju je još u izbornoj kampanji preuzeo od svog protukandidata i počeo dalje proklamirati na sebi razumljiv način. Gorski kotar ima svoje specifičnosti i probleme koje Vlada premijera Plenkovića uspješno rješava od novog Zakona o brdsko-planinskim područjima do Programa Gorski kotar itd. Dobar je primjer načina kako treba rješavati potrebe Gorskog kotara, recimo, rad liječnika specijalista i dislociranih ambulanta (kardiologa, logopeda i sl.) koji iz KBC-a Rijeka dolaze u Gorski kotar prema dogovorenom i poznatom rasporedu ne bi li žitelji u potrebi za kontrolnim pregledima ili djeca za uslugama logopeda imali bolje uvjete. To je hvalevrijedna mjera resornog ministarstva i KBC-a Rijeka, no uvijek kad Županija treba nešto konkretno napraviti, onda zakaže.

Zorno možete vidjeti kako se rad pretvara u rezultat na primjeru državne razine vlasti koja po cijeloj zemlji pa tako i u našoj Županiji ulaže enormna sredstva i napore – gradi ceste, bolnice, vrtiće i škole, studentske domove, nove centre za starije osobe… Potpuno nova mreža infrastrukture uvjetovana društvenim potrebama, a bitna za naše građane, niče diljem Hrvatske zato jer imamo Vladu koja odgovorno i promišljeno rješava potrebe i probleme hrvatskih građana. S druge pak strane, Primorsko-goranska županija lošim planiranjem, površnim upravljanjem i improvizacijom vodi u rikverc. To odgovorno tvrdim jer, primjerice, smanjiti sredstva Upravnom odjelu za regionalni razvoj za 13 milijuna eura ili uzeti Gorskom kotaru 50 posto sredstava nije razvoj, nego rikverc, zaključila je saborska zastupnica Majda Burić.

Zašto staro kad može novo

– Kad je o školstvu riječ, svakako treba napomenuti i to da ako su novi kapaciteti za umjetnička srednjoškolska zanimanja opravdani, onda se valjda trebaju realizirati primjereno potrebama, a ne ovako: čekati da neki vlasnik proizvodne tvrtke nudi na prodaju nekretninu, i to sasvim druge namjene i svrhe od obrazovnih, e da bi se rebalansom osigurala kupnja. Ispada da su te mjere bile samo ukrasni papir u koje se htjelo upakirati možda nešto sasvim drugo, pa možda i sumnjiv izbor ravnateljice umjetničke škole, kako bi sve prošlo rebalansom. A nije prošlo. Osim toga, u Ministarstvu obrazovanja osigurana su povijesno visoka sredstva za škologradnju. Potpuno je nejasno i konfuzno zašto županija želi kupiti staru, derutnu zgradu kad uz izdašno financiranje od strane ministarstva može napraviti potpuno novu, modernu i primjerenu, smatra Majda Burić.

Ponižavajuća politika iz kuhinje SDP-a

– Ustvari, ovakva SDP-ova politika prema Gorskom kotaru uopće ne čudi s obzirom na to da je to ista ona partija koja je pod rukovodstvom Zorana Milanovića 2014. godine Goranima ukinula Zakon o brdsko-planinskom području i time dovela gradove i općine na prosjački štap. Otad je prošlo 12 godina, ali SDP-ov gospodarski model koji počiva na samo njima razumljivoj jednadžbi »manje = više« i dalje je izražen tamo gdje su na vlasti. To je suluda i ponižavajuća politika iz kuhinje SDP-a, politika koja pokazuje nesposobnost upravljanja i potpunu pogubljenost, rekla je Majda Burić.