Norveški nobelovac Jon Fosse nastavlja graditi svoju književnu palaču načinom na koji je to radio i do sada, a to znači da će mnogi ljubitelji štiva ovog književnika itekako biti zadovoljni njegovim novim djelom, kratkim romanom »Vaim« (180 stranica) koji je tek nekoliko mjeseci po objavljivanju na norveškom jeziku doživio i svoju hrvatsku premijeru, ponajprije zahvaljujući zagrebačkoj izdavačkoj kući Naklada Ljevak, odnosno prevoditelju Munibu Delaliću.

Štoviše, kad je o zadovoljstvu riječ, ono će svakako biti dodatno ojačano činjenicom da je »Vaim« tek prvi od tri tematski povezana Fosseova romana, tek početni dio trilogije koju će ovaj skandinavski čarobnjak riječi stvoriti i sa svojim čitateljima podijeliti novi literarni svemir.

(Ne)dosanjani san

Vaim je zemljopisni pojam, točnije to je gradić negdje u norveškom arhipelagu, mjestašce u i oko kojega je Fosse smjestio radnju i likove ovog i naredna dva dijela svoje trilogije.

Vrijeme radnje nije strogo i točno određeno, ali to je ovo naše doba, to su završne godine 20. i početna desetljeća 21. stoljeća. Priču nam počinje pričati Jatgeir (pravo mu je ime Geir) koji sam sebe nazva »nešto starijim čovjekom«, a to znači da je na početku svojih pedesetih, živi sam u kući pokojnog oca i majke, bavi se ribolovom i preživljava bez većih problema, a jedino zadovoljstvo povremeni su mu odlasci iz svoga gradića Vaima prema Bjorgvinu i Sundu, obalnim gradićima gdje živi više ljudi no u Vaimu, više je trgovina pa on tamo odlazi da bi kupio ono što mu treba za život, malo se zabavio, popričao s ljudima…

Do tih gradića Jatgeir odlazi svojom drvenom brodicom koju je davno nazvao »Elinor«, imenom svoje velike tinejdžerske ljubavi, imenom djevojke s kojom nikad nije progovorio ni riječi, ali je u nju bio i ostao ludo zaljubljen.

No, što njegova plahost i sramežljivost, što činjenica da se ona rano udala i otišla živjeti u Sund, doveli su do toga da je ta njegova velika ljubav postala tek velika čežnja i nedosanjani san.

U trenutku kad kreće radnja ovog romana pratimo Jetgeira koji odlazi u Bjorgvin kako bi kupio konac i iglu i malo se podružio s ljudima. No, kad ga pri kupovini tako žestoko prevare, on razočaran odlazi te odluči malo zastati u Sundu.

No, ni tu ne prolazi puno bolje (opet ga trgovci oderu!) pa se brzo vraća na svoju brodicu gdje planira prespavati pa naredno jutro krenuti za Vaim. No, tek što se uspeo na palubu, čuje kako ga netko zove.

Kad pogleda preko palube, vidi da na malom pristaništu stoji – Eline! Ne samo da stoji, već ga moli da je odvede iz Sunda jer joj je dosta života s mužem kojeg više ne voli. Eline želi natrag u Vaim.

Ona želi živjeti s Jatgeirom jer itekako zna, kao i svi ostali, da je on godinama u nju zaljubljen. Jatgeiru sve skupa izgleda poput divnog sna. Zar se zaista sve to događa? Zar zaista žena njegova života, bez obzira što su oboje sada već u vrlo zreloj dobi, želi živjeti s njim?

Koliko god to izgledalo nemoguće, odgovori na sva ova pitanja su potvrdni i Jatgeir pristaje. Dapače, po želji same Eline oni neće noćiti na brodu u sundskoj luci, već pred mrak kreću prema Vaimu.

U trenutku kad njihov brod izlazi iz luke, na njegov vez uplovljava ribarski brodić Elininog supruga koji se s prijateljima vraća iz ribolova….

Neizbježna istina

Prepričana štorija prvi je dio romana »Vaim«, a što je bilo dalje s Jatgeirom i Eline ispričat će nam u preostala dva dijela osamljenik Elias, jedini Jetgeirov prijatelj, te Frank (pravo mu je ime Olav), Elinein suprug kojeg je ona napustila nakon tridesetak godina braka i koji će, igrom slučaja, završiti u Vaimu.

Naravno, užitak otkrivanja raspleta radnje i sudbine spomenutih likova ostavljamo čitateljima koji će prateći radnju doći i do temeljnih ideja ovog romana, odnosno nekih postavki životne Fosseove filozofije koja je pak poprilično jasna zna li se da su mu književni uzori, primjerice, Samuel Beckett, Franz Kafka, Knut Hamsun te Biblija.

Istina, Fosse nije tako mračan kao spomenuti mu uzori, ali u konačnici i njegovi junaci itekako se suočavaju s besmislom života, tragičnim slučajnostima, varljivom mogućnosti odabira, osamljenošću i samoćom, patnjom i bolom…

Sve to uočljivo je iz sudbina četiri spomenuta lika od kojih nam se jedino ne obraća Eline, ali o njoj iz pričanja trojice muškarca saznajemo sve što je potrebno.

Pri tome Fosse iznova kroz duge rečenice koje slijede misli njegovih likova pokazuje svoju nadarenost ulaska u psihu i jezik svojih junaka.

Pripovijedajući u prvom licu on čitatelja jednostavo »uvlači« u psihu i svijest svojih antijunaka predočavajući nam brojne tuge i povremene ljepote koje svaki od tih likova proživljava trudeći se preživjeti što bezbolnije darovano mu vrijeme. Svi su oni na jedan način svjesni krajnje nesavršenosti i besmisla života čiju tragiku spoznaju, bilo da se toj istini predaju pasivno poput Jetgeira ili Eliasa, ili se nastoje boriti kako to radi Eline.

No, u konačnici su oni nebitni, kao i svaki čovjek u sudaru s vremenom i prolaznošću. Vidi se to i iz činjenice da njihovo ime – nije bitno. Jer, svakog od njih ostali zovu drugačije od njihova imena (Jetgeir je Geir, Frank je Olav, Eline je Josefina…), a Elias ne samo da nije siguran u svoje ime, već u jednom dijelu knjige nikako ne može konstatirati kako se točno zovu njegovi brojni rođaci.

Drugim riječima – nevažno je kako se zoveš. Nebitan si. Život ionako s tobom radi što hoće.

Nije ova gorka poruka ni u ovom, kao ni u ostalim djelima ovog norveškog nobelovca, izrečena ni agresivno, ni patetično. Jednostavno, to je konstatacija, to je istina koju se ne može izbjeći i protiv koje se i nema smisla boriti.

Baš zato »Vaim« je istodobno i roman o složenim međuljudskim odnosima, i priča o pokušaju borbe protiv samoće, i knjiga o životu i njegovom besmislu.

Nobelovac jedinstvene biografije

Jon Olav Fosse (Haugesund, 29. rujna 1959.) norveški je pjesnik, prozaik i dramatičar. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost za 2023. godinu. Rođen je u području Haugesunda u zapadnoj Norveškoj i ima jedinstvenu životnu priču i umjetničku karijeru.

Iako je tamo rođen i povremeno živi na tom području, vežu ga i veze s Austrijom i posebnom rezidencijom u Oslu koju mu je dao norveški kralj. Jedna od ključnih točaka njegovog životopisa je teška nesreća koju je doživio u djetinjstvu.

U dobi od sedam godina bio je blizu smrti; Fosse je svjedočio kako je vidio svjetlucavo svjetlo i doživio mir i ljepotu. Ta traumatična iskustva iz djetinjstva duboko su utjecala na njegovu umjetničku djelatnost, oblikovala njegovu percepciju svijeta i inspirirala njegova djela.

U književnosti je eksperimentirao s različitim formatima pisanja, no najizražajniji je u žanru poznatom kao »spora proza«. Za njega je ovaj žanr suprotnost brzini i intenzitetu koje zahtijeva drama.

Njegovo djelo »Novo ime: Septologija VI-VII«, najbolji je primjer ovakvog pristupa. Ovaj se roman sastoji od sedam knjiga, a nastajao je pet godina. U većini zemalja roman je objavljen u tri toma.

Izdavač o knjizi

»Vaim« je roman u Fosseovu stilu: prava romansa, priča o velikim i malim brodovima, ljubavi i smrti, pasivnim muškarcima i jednoj neobično odlučnoj ženi. Nobelovac Jon Fosse vraća se na svjetsku scenu vjeran sebi, a istovremeno nov, drukčiji i jednostavniji.

»Vaim« je nominiran u kategoriji Norwegian Critics Prize za najbolju knjigu 2025. i NORLA Selected Title 2025. Financial Times, New Yorker i Publishers Weekly izabrali su »Vaim« kao roman 2025. godine.