RIJEKA – Nakon proslave 50. obljetnice osnutka Riječkog komornog orkestra, u kapeli Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije Dominikanskog samostana svetog Jeronima u Rijeci ponovo smo imali prilike svjedočiti izvrsnom koncertu.

Ovoga puta nastupili su članovi ansambla Collegium musicum Fluminense, osnovanog 1987. godine u Rijeci sa željom njegovanja i izvođenja rane glazbe mahom manje poznatih autora.

Hvale je vrijedna činjenica da u našem gradu imamo umjetnike koji se bave proučavanjem ovih stilskih karakteristika te nam, s vremena na vrijeme, ponude i zanimljive, često povijesno osviještene izvedbe.

Trio sonate

Za program koncerta odabrane su trio sonate poznatog skladatelja Georga Friedricha Händela, i to: Trio sonata u g-molu op. 2, br. 5 HWV 390 (Larghetto – Allegro – Adagio – Allegro), Trio sonata u B-duru op. 2, br. 3 HWV 388 (Andante – Allegro – Larghetto – Allegro) i Trio sonata u G-duru op. 5, br. 4 HWV 399 (Allegro – A tempo ordinario – Allegro non presto – Passacaille. Andante – Gigue – Menuet).

Zanimljivost programa krije se u činjenici da su upravo odabrane trio sonate među najboljim Händelovim uratcima te predstavljaju vrhunac baroknog izričaja u ovom glazbenom obliku.

Opus 2 nastao je 1730. godine i prati oblik talijanske crkvene sonate (sonata da chiesa) s izmjenom sporih i brzih stavaka, dok je opus 5 mlađi čak devet godina i sastoji se od niza plesnih stavaka po uzoru na komorne sonate (sonata da camera).

Sam naziv »trio« ne govori o broju izvođača, već o broju glasova od kojih dva predstavljaju melodijske linije, a treći pratnju u obliku bassa continua.

Stoga, ovdje najčešće govorimo o minimalno četiri izvođača čiji sastav nije sasvim određen, ali se nekako u melodijske linije uobičava uvrstiti dvije violine, a u basso continuo violončelo i čembalo.

Upravo takav sastav imali smo prilike vidjeti i na koncertu ansambla Collegium musicum Fluminense, a izvođači su bili Tea Grubišić-Mihalić, Maja Veljak (violina i viola), Nataša Veljak (violina), David Stefanutti (violončelo), Valter Veljak (kontrabas) i Nataliya Maričeva (čembalo).

Umjetnici su se od jedne do druge skladbe izmjenjivali pokazujući svoju sposobnost preuzimanja zadaća na bilo kojoj razini unutar same skladbe.

Koncert Collegium Musicum Fluminense / Foto:Dean Miculinić

Osobni umjetnički potpis

Izvedba je bila stilski točna, izražajna, nadahnuta i lijepo interpretirana.

Ni u jednom trenutku publika nije bila zarobljena u baroknu monotoniju (koja kod slabijih izvedbi može biti prisutna), već je osjećala uzbuđenje koje su umjetnici uspješno prenosili kako samostalnim doprinosom, tako i kolektivnim glazbenim izrazom.

Kontrapunkti su bili točni i u suradnji s akustičkom stvarnošću, a dinamička profiliranost dala je cijelom koncertu i osobni umjetnički potpis.

Kako bi na kraju koncerta svi umjetnici mogli zasvirati ujedinjeni, izvedena je i Sinfonia u B-duru HWV 339, u tri stavka: Allegro – Adagio – Allegro. Iako nosi naziv »sinfonia«, što u baroku znači orkestralni uvod, ovo djelo zapravo je također jedna trio sonata, samo je nastala u vrlo ranoj fazi Händelova stvaralaštva.

Dodatna zanimljivost je i činjenica da je ovo djelo dugo vremena bilo izgubljeno, te je oživjelo tek u 20. stoljeću prema kopiji koju je izradio jedan drugi barokni skladatelj Christoph Graupner.

Ovim djelom naš je koncert bio zaokružen u svom obliku, ali i glazbenom izričaju jednog velikog skladatelja kao što je Georg Friedrich Händel.

S obzirom na to da je kapela Bezgrešnog začeća bila u potpunosti ispunjena razdraganom publikom, kao dodatak ponovljen je prvi stavak Sinfonije, a publika je sve izvođače i njihove izvedbe, kako tijekom koncerta, tako i na kraju, nagradila zasluženim pljeskom.