Gradska knjižnica Rijeka

Davor Briški predstavio sudbine stotinu slomljenih žena u svojoj novoj zbirci

Valentina Botica

Foto Dean MICULINIĆ

Foto Dean MICULINIĆ

"Moja poruka, ako je mogu tako nazvati, plemenita je. A to je da kroz čitanje netko može prepoznati sebe i svoje situacije i eventualno odlučiti promiijeniti svoju sudbinu”, poručio je autor



 


 


Kada muškarac odluči pisati o ženama, rijetko to bude tako osjetljivo i pažljivo kao što je to učinio Davor Briški (Grgurić) u svojoj novoj zbirci lirskih zapisa. U knjizi nazvanoj “100 slomljenih žena i 1 podmetnuta jabuka”, Briški sabire stotinu priča o stotinu junakinja, antijunakinja i sve između toga. Ideja je počela uz pjesme u prozi, ali s vremenom su među korice knjige put pronašle kako crtice, tako i kratke priče. Ono što ih povezuje je ženskost.




 


Na predstavljanju u Gradskoj knjižnici Rijeka, uz autora je sudjelovala recenzentica knjige Biserka Goleš Glasnović, koja je unutar priča uočila male provokacije. “To je kolaž u kojem ima tematski različitih tonova – vedrih priča, opuštajućih, ali isto tako neke u kojima prikazuješ mračne strane ženstva. Dakle, to nije prikaz nekog idealiziranog ženstva, prikazuješ ih različitima i odmičeš se od stereotipa”; uočila je Goleš Glasnović.


 


Kroz priče, autor progovara o različitim likovima i različitim sudbinama, a koristi i razna lica: “Zamislio sam to kao šetnju, panoramu raznih likova i sudbina koji se gradiraju kako čitamo knjigu”, objašnjava Briški.


Foto Dean MICULINIĆ


 


Predstavljanju knjige pridružila se autorova kći Berislava Srna Grgurić koja je pročitala nekoliko očevih tekstova, a mladi glazbenik Marin Bilić odsvirao je nekoliko skladbi na harmonici.


 


Na pitanje kako je i odakle on kao muškarac dobio saznanja pomoću kojih opisuje unutarnja stanja žena te je li ga bilo strah dozvoliti samom sebi da piše i prezentira ‘iz glave’ žena, autor kaže da se u umjetnosti uvijek diže prašina te se na svakojake načine u njoj  izražava kako bi se potaknula reakcija ili emocije kod konzumenata, ili pak promišljanje o zadatostima koje to možda nisu.


Foto Dean MICULINIĆ


 


“Preispitujem odnos žene u društvu, tradicijsku i modernu ulogu žene. Je li sve što je tradicijsko nužno loše, a je li sve moderno dobro? Priče ljuljaju tradiciju obitelji, a nekome se pak neće svidjeti priče u kojoj je žena stvarno bila iskorištena, izigrana i oštećena. Ali ako ćemo si kao autori stvarati takve limite, ne možemo se slobodno izraziti. Moja poruka, ako je mogu tako nazvati, plemenita je. A to je da kroz čitanje netko može prepoznati sebe i svoje situacije i eventualno odlučiti promiijeniti svoju sudbinu”, poručio je autor.


Foto Dean MICULINIĆ