U trenucima kada se globalna ekonomija ubrzano okreće prema održivosti, granice između sektora koji su desetljećima funkcionirali izolirano, poput prometa i energetike, nepovratno nestaju. Izv. prof. dr. sc. Vedran Kirinčić, predstojnik Zavoda za elektroenergetiku Tehničkog fakulteta u Rijeci, jedan je od rijetkih stručnjaka koji energetska pitanja ne promatra samo kroz prizmu žica i napona, već kao temelj opstanka suvremenih gradova. Njegova poruka s nedavnog sajma RiExpo bila je kristalno jasna – energetska tranzicija i moderna mobilnost više nisu odvojene teme. One su danas jedno tijelo koje mora disati usklađeno.

– Električna vozila prestala su biti samo prijevozna sredstva i postala su aktivni elementi elektroenergetskog sustava. U tom novom poretku, digitalne platforme, punionice i baterijski spremnici čine tkivo lokalnih energetskih sustava kojima se mora upravljati koordinirano i u realnom vremenu, kaže Kirinčić.

Park & ride

Upravo taj interdisciplinarni pristup Kirinčić nastoji usaditi studentima na kolegiju »Energetska tranzicija u prometnom sektoru«, naglašavajući da će buduća konkurentnost regija ovisiti isključivo o uspješnosti povezivanja mobilnosti i digitalnih rješenja. No, održivost za Kirinčića nije puka zamjena motora s unutarnjim izgaranjem onim električnim.

– Istinska promjena leži u smanjenju ukupnog broja vozila kroz razvoj multimodalnosti, jačanje javnog prijevoza te poticanje infrastrukture za pješačenje i bicikliranje. U tu se viziju uklapaju i suvremeni koncepti mikromobilnosti te sustava »park & ride«, o kojima se u riječkim komunalnim društvima već aktivno i strateški promišlja, kaže Kirinčić.

Specifičnost Kvarnera, njegov tranzitni položaj i turistička sezonalnost, stavlja postojeću infrastrukturu pred ozbiljan test. Kirinčić upozorava kako se elektromobilnost više ne može planirati bez dubinskog poznavanja elektroenergetike.

– Nije više ključno pitanje samo broj punionica, već sposobnost mreže da izdrži dugoročni razvoj i ljetne vršne udare. Bez investicija u nove trafostanice i pametno upravljanje potrošnjom, Kvarner riskira da kao izrazito automobilska destinacija zaostane za konkurentskim regijama koje će gostima moći pružiti sigurniju energetsku osnovu, objašnjava Kirinčić.

Rješenje se nameće u obliku gradova kao lokalnih energetskih platformi. Kirinčić opisuje modele u kojima javna parkirališta prestaju biti samo mrtvi prostori i postaju mjesta gdje se energija istovremeno proizvodi putem fotonapona, skladišti u baterijama te distribuira ne samo za punjenje vozila, već i za potrebe okolnih zgrada.

– Energetske zajednice građana ovdje igraju ključnu ulogu, omogućujući lokalnim dionicima da preuzmu aktivnu ulogu u upravljanju energijom, čime se sustav transformira iz centraliziranog u fleksibilni, distribuirani model, kaže Kirinčić.

Zeleni kanibalizam

Možda najintrigantniji dio Kirinčićeve analize odnosi se na paralelnu eksploziju potrošnje energije uzrokovanu umjetnom inteligencijom i golemim podatkovnim centrima. Usporedbe su dramatične.

– Dok bi potpuna elektrifikacija cjelokupnog hrvatskog voznog parka zahtijevala oko 4 do 5 TWh godišnje, jedan veliki podatkovni centar snage 1 GW mogao bi samostalno trošiti gotovo polovicu ukupne hrvatske godišnje potrošnje energije, kaže Kirinčić.

Ističe i važnu razliku u profilu te potrošnje. Dok su električna vozila distribuirana i fleksibilna opterećenja koja se mogu prilagođavati potrebama sustava, UI centri stvaraju konstantni pritisak 24 sata dnevno. U takvom okruženju, energija prestaje biti resurs i postaje strateška valuta razvoja. Kirinčić upozorava na opasnost od svojevrsnog »zelenog kanibalizma«, faze u kojoj će se različiti sektori, od teške industrije do IT-a, natjecati za iste ograničene količine čiste energije, što otvara pitanje hoćemo li je dugoročno imati dovoljno za sve.

Tehnologija je dostupna, ali nedostaje projekata

– Hrvatska se često gubi u šumi strategija, dok provedba ostaje u sjeni, napominje Kirinčić i dijagnosticira da najveći izazov više nije tehnologija, koja je dostupna, već nedostatak projekata koji su istovremeno tehnički izvedivi i investicijski spremni.

– Tranzicija zahtijeva kirurški preciznu koordinaciju prometa, urbanizma, financija i regulative, sektora koji još uvijek prečesto govore različitim jezicima, napominje Kirinčić, te objašnjava kako u ovoj utrci neće pobijediti oni koji prvi kupe najmoderniju opremu, već oni koji razviju ljudske i stručne kapacitete potrebne za njezinu integraciju.

– Ključ uspjeha leži u povezivanju znanja i realnih modela provedbe koji će funkcionirati i nakon što prestane financiranje iz fondova, pretvarajući energetsku tranziciju iz teorijskog koncepta u funkcionalnu svakodnevicu, zaključuje Kirinčić.