Operni recital pod nazivom »Vremeplov« održan je u Svečanoj dvorani Zajednice Talijana u Rijeci, a publici se predstavila nacionalna prvakinja opere Olga Šober. Bila je to jedinstvena prilika ponovo čuti ovu veliku riječku primadonu koja se prije nekoliko godina povukla s aktivne operne scene, ali je svoj rad intenzivno nastavila prije svega kroz pedagoške aktivnosti s pjevačima različitih uzrasta. Nekadašnja profesorica solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu odgojila je više generacija studenata, a bogato životno i profesionalno operno iskustvo desetljećima su je držali u samom vrhu hrvatske operne scene. Sve navedeno bilo je moguće evocirati kroz predstavljeni program na ovom recitalu za koji se doslovno tražila stolica više.

Umjetnička karijera

Olga Šober i sama je diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a specijalizaciju za lied i oratorij završila je na Visokoj školi za glazbu i izvođačke umjetnosti u Beču. Magisterij umjetnosti uspješno je obranila na Fakultetu muzičkih umjetnosti u Beogradu u klasi primadone Radmile Bakočević. Umjetničku karijeru započela je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku gdje je godinama bila nositeljica opernog repertoara da bi uskoro postala i solistica opere Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci gdje je i radila do umirovljenja. Nastupala je u dvadesetak zemalja, a za svoj rad dobila je i zapažene nagrade i priznanja od kojih ističemo Šaljapinovu nagradu u Kazanju, Nagradu »Anala« u Osijeku, Nagradu Grada Rijeke, Nagradu »Milka Trnina«, Nagradu hrvatskog glumišta te Nagradu »Štefanija Lenković« koju dodjeljuje HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke. Za osobite zasluge u kulturi odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, ali i odličjem predsjednika Republike Italije – Redom zvijezde Italije – te viteškim naslovom »Cavaliere«.

Svečana dvorana Zajednice Talijana u Rijeci, iako premala za sve koji su bili zainteresirani poslušati ovaj koncert, bila je idealan prostor za sve što se u njemu događalo. Spontanim pristupom i uz samostalno vodstvo kroz program, primadona Šober ponudila je više od izvedbe – osobnu emotivnu priču upotpunjenu glazbom. Suvremeni je to pristup javnim nastupima u kojima glazba može funkcionirati samo kao intenzivan doživljaj, a ne kao suhoparni i distancirani umjetnički element. Uranjajući sa svakom skladbom sve dublje u umjetnost, ali i osobnu priču, Šober je ispričala jednu zanimljivu osobnu povijest prepunu emocija, ljubavi, radosti, tuge i humora. Priča je to o jednom životu vrijednom življenja.

Težak program

No, ono što valja istaknuti kao osobitu vrijednost koncerta jest činjenica da se radi o nevjerojatno teškom programu. Naravno da je vrlo nezahvalno, čak i pomalo bezobrazno od autora ovog teksta u kontekst stavljati dob izvođačice, ali činjenica da se i više godina nakon završetka profesionalne karijere na jednom koncertu može izvesti toliko tehnički zahtjevnih i kapitalnih opernih i operetnih arija, toliko je respektabilna da je se naprosto mora podcrtati. Lekcija je to brojnim mlađim umjetnicama i umjetnicima kojima u glasu čujemo zamor već značajno ranije tijekom karijere. Ujedno, Šober je nastup odradila i scenski profesionalno sukladno svim pravilima struke prilagođavajući izvedbu trenutnoj situaciji i atmosferi, donoseći i izvlačeći maksimum u određenom trenutku. Arije Caldare, Puccinija, Mozarta, Rossinija i Verdija te Tijardovića i Zajca nizale su se jedna za drugom, a trenutak predaha umjetnici je omogućio tek nastup Karoline Šober s Kalmanovim »Čardašem«. I nisu to bile neke arijice, već ulomci ozbiljnih uloga poput Musette iz »La Bohème«, Susanne iz »Figarovog pira«, Rosine iz »Seviljskog brijača«, Gilde iz »Rigoletta«, Violette iz »Traviate«, Floramy iz »Male Floramy« i Jelene iz »Nikole Šubića Zrinjskog«. Glasovirsku pratnju cijelom programu izvela je Nada Matošević, dirigentica bogatog iskustva koju naša publika dobro poznaje, i sama velike karijere i umjetničkog integriteta.

Valja doista istaknuti kako je ovaj koncert ponudio mnogo više od izvedenog programa: umjetnost obogaćenu osobnim doživljajem i pričom, pouku mlađim generacijama umjetnika te jedan ukupno izvanredni glazbeni doživljaj. Prisutna publika koja je doslovno stajala i ispred ulaza u dvoranu navedeno je nedvojbeno prepoznala te je svaku izvedbu nagradila velikim pljeskom.