Crna ovca, jedna od najintrigantnijih, svakako i najoriginalnijih, a nakon svega i silno poticajna manifestacija što ohrabruje kako Bašku, tako i otok Krk i čitav Kvarner da postanu sredinama što redefiniciju svoje, prije svega turističke privlačnosti grade na osnovi autohtonosti, ove godine slavi 20. rođendan. Izvorno pokrenuta kao prateći program Bašćanske regate – memorijal »Jure Vukasović«, ali i sadržajni projekt čiji je cilj bio poticaj lokalnoj gastronomiji i poljoprivredi, bez koje ona i ne može postojati, kao i specifičnom glazbenom sadržaju, od svog prvog izdanja dobila je pridjev – kultna.

Njezin je idejni otac Boris Lešić, ugledni hrvatski komunikacijski stručnjak, čovjek istančanog osjećaja za domaće vrijednosti i njihovu globalnu promociju. Osoba koja je kroz dugogodišnji rad osmislila i s velikim uspjehom provela brojne projekte što su uvijek imali za cilj promovirati stvarne vrijednosti, one koje u pravilu definiramo kao »autohtonost« i to jezikom razumljivim najširoj zajednici. Pa tako i onoj koja nužno niti razumije hrvatski jezik i njegove dijalekte, još manje povijesni slijed stvari u kojima je nešto nastajalo.

GENETIKA MJESTA

I ne manje važno – jer zbog čega Crna ovca baš u Baški – i sam »otac« Crne ovce baštini genetiku mjesta i kraja koje se vrednuje kao jedno od onih gdje se prije stotinu i više godina počeo rađati moderni hrvatski turizam.

– Da, genetika govori i kako sam unuk Jure Vukasovića, Bašćana i gospodarstvenika koji je u nekim drugim vremenima, iz ljubavi prema rodnom kraju, gurao i realizirao značajne projekte za zajednicu. Prije svega u infrastrukturi i gospodarstvu, zalažući se za izgradnju i asfaltiranje cesta na otoku, otvaranje radnih mjesta, a bio je i jedan od uspješnih riječkih direktora koji je sudjelovao u projektu povezivanja Krka mostom s kopnom. Nakon njegove prerane smrti, u Baški je u znak zahvalnosti za učinjeno pokrenuta Bašćanska regata – memorijal »Jure Vukasović«, a Crna ovca je od 2006. godine osmišljena kao prateći program regate i jedan od izvora financiranja jedriličarskog kluba Vihor, pojašnjava nam Lešić manifestaciju koja će i ove godine u specifični dio Zlatnog otoka dovesti na tisuće posjetitelja. Jer Crna ovca, baš kao što priliči svima koji se po nekoj izvrsnosti izdvajaju iz mase, iz jednoličnog »stada«, ima misiju. Koju je u velikoj mjeri u svom mikrokozmosu i ispunila. Ali smo jednako toliko svjesni kako je zahvaljujući svojoj inicijalnoj nakani mijenjanja vrijednosnog reda, stavljanja »stanja stvari« u njihov logični povijesni slijed, zapravo permanentno potrebna.

Iz razloga da bi se i šira zajednica, u vremenskom i geografskom smislu, što je moguće više ugledala na Crnu ovcu i bila stalno onakvom kakva je Baška sredinom svibnja.

– Ako se osvrnem unazad na same početke i ideju festivala koji se želio odmaknuti od klasične primorske fešte i mainstreama i svojim programom promovirati osobenjake, ljude koji biraju svoj put i razlikuju se od mase, možemo biti zadovoljni. Uspjeli smo »outsidere« učiniti vidljivijima, privukli smo brojnu publiku na koncerte alternativne glazbe, izložbe, predavanja, a u gastronomskom dijelu ponude vratili domaća jela i proizvode u restorane. Kad smo počinjali, janjetine nije bilo u jelovnicima, masovno su se nudile pizze, ćevapčići, burgeri i pržena smrznuta hrana, dok su danas jela od krčke ovce sastavni dio ponude na cijelom otoku. Vratile su se šurlice, krčki pršut, sirevi, presnac i druga autohtona jela, a raste i ponuda vina lokalnih vinarija. Nadam se će se ukupna ponuda u budućnosti još više usmjeriti prema lokalnim namirnicama i tradicijskim jelima jer je to način na koji gradimo održivi turizam i jačamo zajednicu, a i gosti to od nas očekuju.

Conex

Krajnje je vrijeme da se svi zajedno okrenemo vlastitoj tradiciji i prestanemo veličati tuđu samo zato što je bolje zapakirana. Cucina povera danas je veliki brend susjedne Italije, nema razloga da se mi ne ponosimo svojim maneštrama, brudetima ili palentom krumpiricom. Da bi u tome uspjeli, moramo snažno vjerovati u sebe i svoje proizvode, potaknuti masovniju proizvodnju i organizirati promociju i distribuciju prema standardima današnjeg tržišta, pojašnjava nam Lešić.

INTUITIVNO I S LJUBAVLJU

Istina, no istina je i to da je Crna ovca bila važnom sastavnicom i velikim poticajem, da se čitava kvarnerska gastronomija počela okretati izvornosti i u sve većoj mjeri cijeniti sebe samu.

– Ne znam baš za kvarnersku gastronomiju, ali mi smo na jednom malom prostoru, intuitivno i s ljubavlju prema Baški, pokazali da je izvorna ponuda moguća i održiva, no ono što nam kronično nedostaje je poticaj poljodjelstvu koje bi u većoj mjeri moralo proizvoditi – domaće namirnice. Bez njih vam naprosto nema ma ni govora o autentičnom kuhanju, skladanju tradicijskih jela, pa i onih koja su zahvaljujući novim načinima tehnološke obrade namirnica reinterpretacija tradicije na jedan moderniji način. Ne možete graditi autohtonu gastronomiju na namirnicama iz supermarketa. To je naprosto krivo i situacija koja poništava sve napore koje smo kroz Crnu ovcu željeli postaviti kao parametre koji vrijede svih 365 dana u godini, jasan je Lešić.

Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Ono što je također neprijeporno, Krk je po mnogim parametrima najnaprednija, ili baš ako tako želite – najbogatija sredina u Primorsko-goranskoj županiji. Kako po turističkim gibanjima, aktivnostima što zalaze u domenu kulture, općem standardu stanovništva, naprosto sreće života na otoku. Nije sve idila. Prometna infrastruktura je, u nekim elementima i iz potpuno nerazumljivih razloga, postala jako opterećujućim problemom. Ne razvija u skladu s potrebama i prenaglašenim iskorištavanjem prostora otoka Krka.

– Krk je veliki jadranski otok koji je mostom prometno povezan s kopnom, što je bilo presudno za razvoj života i gospodarstva, kao i izgradnja zračne luke. No, to su procesi koji su se događali prije pola stoljeća. Bilo je to vrijeme i vizija i mojeg pokojnog djeda Jura, a njega nema među nama već više od pedeset godina. Cestovni se promet u međuvremenu višestruko intenzivirao, Krk je postao najvažnija poveznica za otoke Cres i Lošinj, sve važnija i za Rab. Kad pak govorimo o zračnoj luci, ona ide u potpuno suprotnom smjeru, totalno je izvan aktualnih prometnih aviogibanja što značajno umanjuje konkurentnost Kvarnera u modernom trendovima turizma. Jer baš su aviogosti oni koji »šire« sezonu i povećavaju promet izvan ljetnih mjeseci. Općenito, prostor Primorsko-goranske županije, nije riječ samo o Kvarneru nego i o Gorskom kotaru, trpi značajno turističko zaostajanje. Pogledamo li vodeće hotelske kuće Opatije ili Crikvenice – potpuno su anakroni, a to je sve donedavno vrijedilo i za otok Rab gdje se događaju promjene nabolje. Rijeka koliko god iskazuje permanentnu želju, ne uspijeva napraviti značajnije turističke pomake, brojke gledane u postocima rastu, ali i dalje su male, a tržišno pozicioniranje nejasno. Troše se nemala sredstva na promociju. Pogledamo li aktualni projekt Kvarner europska regija gastronomije – u zrakoplovima Croatia Airlinesa, to je poprilično promašena priča. Baš ni jedan proizvod koji se »na nebu« nudi aviogostima nije proizveden na Kvarneru. Sama manifestacija se »zabavlja« međusobnim druženjima čelnika turističkih zajednica, dok domaći ljudi i gosti nemaju priliku spoznati što to jeste – Kvarner europska regija gastronomije. Deklarativno su nam puna usta kvarnerskih proizvoda, osobito vina, ali ako provjerite vinsku kartu restorana Nebo, jedinog restoranom s Michelinovom zvjezdicom u županiji, vidjet ćete da na njoj nije niti jedno vino kvarnerskih vinara! U karti su zastupljena brojna vina Istre, Dalmacije, Bregovite Hrvatske i Slavonije, ali Kvarner kao regija uopće ne postoji. Možete li to vjerovati?! Vinari se trude, rade sjajna vina, dobivaju međunarodne nagrade i ništa. Tako je često i u ostalim restoranima i hotelima širom županije. A troše se nemala proračunska sredstva na marketinške i PR akcije koje očito ne daju stvarne rezultate. Čini se da puno toga na Kvarneru počinje i završava na priči po društvenim mrežama, a manje je tu konkretnih rezultata i sadržaja, vrlo je konkretan Lešić.

NAŠE, DOMAĆE I IZVORNO

Sagledamo li sve te elemente razgovora s njim, jasno dolazimo do spoznaje kako Crna ovca, unatoč svim pozitivnim silnicama koje je učinila ne samo na području Baške nego i na širem kvarnerskom prostoru, posebno u mentalnom vrednovanju autohtonosti, po spoznaji da je naše itekako privlačno »svijetu«, da turizam želi naše, domaće i izvorno, a ne preslike onog što i sami naši gosti imaju u regijama iz kojih dolaze, još uvijek ima jako puno posla. S druge strane, institucije, koliko to deklarativno činile, zapravo ne uspijevaju te naše specifičnosti prenijeti u realan svijet što za posljedicu ima stalno zaostajanje prostora Kvarnera za drugim hrvatskim regijama.

– Crna ovca i u svom jubilarnom izdanju ima jednaku potku – poruku za obavezom implementacije izvornosti u gastronomiju, turizam i život. Posebno je zanimljivo da nam je ove godine gošća etno-jazz umjetnica Tamara Obrovac koja je nastupila i na prvoj Crnoj ovci 2006. godine. Tada i ne kao široko poznata glazbenica, da bi danas dolazila kao jedna od neprijepornih hrvatskih i svjetskih glazbenih i umjetničkih veličina. Tu su i Let 3, koji su tada i danas bili mjerilom kvalitete alternativne rock glazbe, kao što su to i Mayales. Pored raznovrsnog zabavnog i kulturnog programa i ove godine želimo primjerom i potrošnjom potaknuti lokalno ovčarstvo, poljoprivredu i vinarstvo, na razvoj i značajne količinske iskorake. Ako je vjerovati porukama i prvim potezima aktualnog župana Ivice Lukanovića, čini se da i on dijeli ovo razmišljanje i da će, kao čovjek s poduzetničkim iskustvom, uskoro pokrenuti stvari u pravom smjeru. Naša iskustva suradnje s Agencijom za ruralni razvoj Istre i njihovi rezultati u poljoprivredi i vinarstvu pokazuju svima u Hrvatskoj da se može napraviti puno kad se svi mjerodavni uključe u proces. Sve što imamo na Kvarneru već danas nosi prefiks izvrsno: otočna janjetina, kvarnerski škamp, plava riba, goranski med, rabska torta, žlahtina, bakarski baškot, grobnički sir… Ali to ne smije biti samo folklorni dio nastupa na sajmovima, nego stalni dio jelovnika naših restorana i domova, naprosto dio našeg mentalnog koda, zaključio je naš rođendanski razgovor Lešić.

PROGRAM – ZA PRSTE POLIZAT’

Ovogodišnja Crna ovca održat će se u vikendu od 15. do 17. svibnja. Program je kao i obično distribuiran na četiri glavna događanja: gastronomiju, sport i glazbu te kulturu.

Kad je riječ o gastropriči uloga je samo jedna – janjetina. Ali ne onako šturo kako smo navikli, nego na bezbroj načina. Dakako da neće nedostajati ražnja jer to je obrazac koji nas povezuje s iskonom, no varijacije u kojima će se moći uživati u jednom od najboljih mladih mesa bit će uistinu brojne – od padele kad se naglašava njezina sočnost i sljubljivanje s autohtonim začinski travama, brzinska priprema na roštilju pa sve do komunikacije putem modernih, pa gotovo »fast food« obrazaca.

A kad je čovjek sit, slijedi želja za – glazbom. U ponudi su čak tri stagea – crkva Presvetog Trojstva gdje je smješten jazz klub u kojem će u večernjim satima nastupiti najprije Šimun Matišić Quintet dok će nakon njih biti vrijeme rezervirano za fantastične iskusnike, muzičare koji stvaraju unikatnu atmosferu – The Mystic Rose Ensemble. Na glavnoj pozornici prvi nastupaju BluVinil, iza njih, u 22,30 sati Mayales. No, to nije sve jer nakon svih njih na maloj rivi pravi spektakl mikseva različitih žanrova priprema zagrebačka DJ legenda Matija Lovrec.

Subota je središnji dan u kojem, po istom stage obrascu, nastupaju Tamara Obrovac i Transhistria ensemble – što je veliki povratak Crnoj ovci ove iznimne glazbenice nakon 20 godina. A nakon Tamare opet – The Mystic Rose Ensemble jer njih i njihove glazbe – nikad dosta. Na glavnom stageu moćno – She Loves Pablo i jedinstveni Let 3. Na kraju i opet – Matija Lovrec do »sitnih sati«

Središnji dio sportskog programa, kako tradicija i nalaže, propada Bašćanskoj regati – memorijalu Jure Vukasović u dva plova koji će se održati u subotu i nedjelju. Mnogo će pažnje privući i nogometni turnir Crni jančić, dok se najviše sudionika očekuje u subotnje jutro kad starta Ovčarski pohod – pješačko-planinarska tura. A kako biste se vratili u balans, nedjeljno dopodne rezervirano je za – jogu.

I program iz domene kulture pršti energijom i zanimljivim radionicama, ukupno čak 14 različitih događanja. Kako za najmlađe, tako i za one nešto starije. Od čitaonice, radionica namijenjena upoznavanju s glagoljicom pa sve do iskorištavanja vune i popularne izrade mrgara. Posjetitelji će se moći upoznati i s lokalnim folklorom a, usudili bismo se prognozirati, poslastica ovog dijela programa je predavanje, zakazano za subotu u 19 sati u OŠ »Fran Krsto Frankopan«, Korada Korlevića. Iako je najavljen kao »najcrnji od svih« svi oni koji ga istinski čuju, koji prihvate njegove poruke i krenu ih provoditi u djelo, ipak mogu ostvariti – sasvim svijetlu budućnost.