Ribolov na blago položenim obalama, ma koliko se činio jednostavnim, može biti vrlo problematičan.

Zbog relativno male dubine more je na takvim pozicijama vrlo podložno trenutnim atmosferskim uvjetima. To znači da je ribolov na takvim terenima isplativ jedino u toplijem dijelu godine, dok je u zimskom periodu uglavnom prazan, bez ribe. Izuzetak su samo pozicije s izraženim kurentima nad kojima krstare gladni brancini koje je najlakše uloviti spinnerskim tehnikama.

Naravno, jači vjetar s lakoćom na takvim pozicijama poremeti slojeve mora često odižući i gornji sloj dna koje je na većem dijelu naše obale miješanog sastava.

Upravo zbog takve nestabilnosti, plitko položeni uzobalni tereni nisu stalna staništa riba, već periodična, vezana uz dnevne migracije. Zato je jako važno ješku plasirati na vidljivo mjesto, gdje će je riba u prolazu lako uočiti i uz malo sreće pokušati pojesti.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

No upravo zbog položenosti obale i blagog kuta pod kojim se dno spušta, izbačaj mora biti relativno dalek, čime se gubi kontrola nad položajem ješke.

U dijelu podmorja koje je vidljivo, položaj ješke lako možemo odrediti i ugoditi, no na udaljenosti većoj od 50 metara takvo je ugađanje i uz polarizirajuće naočale popriličan problem.

Idealna situacija pretpostavlja da je sistem izbačen tridesetak metara od kraja na nekih osam do deset metara dubine.

Postava je klasična, s kliznim olovom ograničenim zogulinom na koji je navezan fluorokarbonski predvez s bogato naješkanom udicom.

Pretpostavimo i da je more lagano valovito, da je ješka pala na čistinu površine dva do tri kvadratna metra, okruženu posidonijom i krupnim kamenjem i da maloprije naješkani živi crv svojim pokretima doziva sve što je u blizini željno takvog konkretnog obroka.

Budući da pričamo o idealnoj situaciji, možemo pretpostaviti i da u podmorju nema sitne ribe koja bi ometala takvu idilu.

To bi definitivno bila idealna situacija. No nažalost, nitko ne može sa sigurnošću tvrditi da je nakon zabačaja, unatoč pomno razrađenoj taktici i preciznosti, ješka pala baš na takvu čistinu i da je vidljiva na opisan način.

Druga, puno vjerojatnija situacija je u svim detaljima identična opisanoj, osim činjenice da nam ješka nije na čistini.

U ovoj je pretpostavci ješka u procijepu između dva kamena zatrpana finim detritusom i komadićima posidonije kroz koje je propala kada je dotakla dno. Tu će ješku vjerojatno pronaći kakav ugor, murina ili mačka kada se budu šuljali usred noći, ali šanse da je tako smještenu neka nama zanimljiva riba zapazi i pronađe po danu, uistinu su male.

No da ne biste dvojili oko toga, dovoljno je sistem zategnuti i lagano povući po dnu. Ako se sistem kreće bez otpora tada je vjerojatno sve u redu i do griza bi trebalo brzo doći, no ukoliko zapinje tada ste vjerojatno u travi pa bi bilo dobro ponovo zabaciti.

Također, ako izostaju grizevi sitne ribe tada vam je ješka sigurno ribi nevidljiva, a što znači da je svakako treba pomaknut.