Val lažnih dojava o eksplozivnim napravama postavljenim u školskim ustanovama koji se ovog tjedna širi Hrvatskom jučer je zahvatio i Primorsko-goransku županiju jer tijekom jutra gotovo su sve srednje škole primile prijeteće e-mail poruke zbog čega su evakuirane. Taj val kasnije je zahvatio i dva riječka trgovačka centra, ZTC i Tower centar, a iako su jezive poruke koje odaju mržnju i sadrže političke konotacije prvenstveno za cilj imale širenje straha i panike, ništa nije prepušteno slučaju jer sve dok posebni policijski timovi nisu pregledali zgrade, učenici se nisu vratili na nastavu, kao niti građani u trgovačke centre.

Kombinacija motiva

Split, Dubrovnik, Zagreb, Varaždin, Osijek i jučer, u konačnici, Rijeka, nisu usamljeni u tom sijanju straha jer već tjednima slični scenariji događaju se u cijeloj regiji. Od sredine travnja nižu se prijetnje trgovačkim centrima i školama te hotelima u Srbiji i BiH, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori, a nakon svake dojave slijedi evakuacija, prekid nastave i redovnog života.

Iza lažnih dojava, objašnjava regionalna voditeljica psiholoških kriznih intervencija Nada Kegalj, obično ne stoji jedan razlog, već iza njih stoji kombinacija psiholoških, društvenih i ponekad vrlo banalnih motiva.

– Najčešće je traženje pažnje ili uzbuđenja jer neki ljudi žele izazvati reakciju, od evakuacije i panike do dolaska policije. To im daje osjećaj moći i važnosti. Drugo, može biti izbjegavanje obaveza poput školskog testa i ispita. Ponekad netko misli da je to šala koja je izmakla kontroli, bez razumijevanja koliko takva situacija može biti traumatična i opasna. Međutim, namjerno izazivanje straha i uznemiravanja je oblik zlonamjernog ponašanja i zastrašivanja. Kad se jedna dojava pojavi u medijima, drugi je mogu kopirati. Psiholozi ga zovu Wertherovim efektom, jer ljudi ponavljaju ponašanja drugih, objašnjava psihologinja.

Nada Kegalj

Međutim, dodaje i da je potrebno naglasiti da, iako su dojave lažne, posljedice mogu biti stvarne jer izazivaju strah i paniku kod javnosti, roditelja, učitelja i učenika. Istovremeno, prekida se nastava, opterećuju se hitne službe, a posebno policija.

Psihološko čišćenje

– Iako je prijetnja bila lažna, mozak i tijelo su prošli kroz stvarni stres. Nakon lažnih dojava o bombi reakcije su potpuno očekivane. To mogu biti strah, panika ili čak tjelesni simptomi poput ubrzanog pulsa, drhtanja ili osjećaja nestvarnosti. Važno je reagirati na dvije razine: odmah, u trenutku ili neposredno nakon događaja te kasnije, kako bi se spriječile dugotrajnije posljedice. Radi se o reakciji na akutni stres, odnosno aktivira se tzv. efekt fight-or-flight (bori se ili bježi). Čak i kad saznamo da opasnost nije stvarna, tijelu treba vremena da se smiri. U takvim se situacijama treba koncentrirati na disanje, time se šalje tijelu signal da opasnost prolazi. Normalizirati osjećaj tako da kažete sebi ili drugima da je ovo stresna situacija i da će uskoro proći. Važno je ne boriti se protiv osjećaja te vratiti fokus iz panike u sadašnji trenutak. Nakon događaja, kada se situacija smiri, potrebno je podijeliti razgovor s prijateljima, kolegama i učenicima. Zajedničko procesuiranje smanjuje intenzitet, savjetuje Kegalj. Dodaje i da je potrebno ograničiti preplavljivanje informacijama jer stalno čitanje vijesti ili rasprava može održavati osjećaj prijetnje, a poseban naglasak je na povratku u uobičajene i svakodnevne aktivnosti, kojim mozgu šaljemo poruku da smo sigurni.

– Odraslima, roditeljima i nastavnicima je preporuka dati jasne, smirujuće informacije, bez dramatiziranja. Pitati djecu i učenike kako se osjećaju. Priznati emocije, ali ih ne pojačavati. Pokazati prisutnost i kontrolu. Zapamtiti da se psihološko čišćenje događa govorenjem. Također, smirivanje javnosti nakon lažnih dojava nije stvar jedne poruke, nego kombinacije brzih, jasnih informacija i psihološki pametne komunikacije. Ljudi se smiruju kad imaju osjećaj da netko ima kontrolu nad situacijom, navodi Kegalj.

Jasno i smireno informiranje ključno u krizama

Voditeljica psiholoških kriznih intervencija upozorava i na potrebu izvještavanja bez senzacionalizma, ali i umanjivanja, mirno i konkretno.

– U krizama se brzo šire dezinformacije i glasine pa je potrebno jasno reći što nije potvrđeno i usmjeriti ljude na službene izvore. Nakon događaja potrebno je zatvoriti priču. Važno je jasno komunicirati kraj: da je prostor pregledan i siguran i da je dojava bila lažna. Bez tog zaključivanja, dio ljudi ostaje u stanju napetosti, zaključuje Kegalj.