Europske rafinerije prodaju u posljednje vrijeme gorivo s gubitkom, za razliku od onih u Aziji i u SAD-u, budući da su viši troškovi »pojeli« rekordno visoke prodajne cijene, objavila je Međunarodna agencija za energiju (IEA). Prema podacima IAE-a, rafinerije su u prodaji goriva u prosjeku bile u gubitku od 6,45 dolara po barelu, s time da je Agencija prosječni gubitak izračunala na temelju podataka Argus Medije.

Kako posluje jedina Inina rafinerija, ona u Rijeci, bit će poznato tek na kraju ovog mjeseca, kada bude objavljeno izvješće o poslovanju kompanije za prvi kvartal ove godine, ali prema neslužbenim informacijama, profitabilnost rafinerije neće biti na razini prethodnih godina, i to iz dva razloga.

Domaća proizvodnja

Prvi je očigledan – snažan rast cijene sirove nafte, a drugi je prateći rast cijene prirodnog plina kojeg riječka rafinerija koristi kao glavni energent u proizvodnji. Kada se zbroji dva plus dva, jasno je da financijski rezultati neće biti naročito dobri. S druge strane, u Rafineriji nafte Rijeka završeno je postrojenje za preradu teških ostataka nafte koje bi, kada krene u rad punim kapacitetom, trebalo osigurati znatno veći prinos skupljih proizvoda, u prvom redu dizela pa će time i profitabilnost rafinerije rasti. Relativno dobra vijest iz Ine, iako se ne odnosi na cijenu derivata u maloprodaji, već na sigurnost opskrbe, je da rafinerija od nedavnog puštanja u pogon radi punim kapacitetom. Ono što će također donekle ublažiti posljedice rasta cijena na razini cijele tvrtke je Inina domaća proizvodnja sirove nafte i prirodnog plina, čija cijena je sve veća.

Koliki će biti gubici u rafinerijskoj proizvodnji u Ini, odnosno u Hrvatskoj, ali i u drugim europskim zemljama, ovisit će i o politici ograničavanja cijena u svakoj od njih, ističe naftni stručnjak Jasminko Umićević.

– Rafinerije u Europi sigurno rade s gubicima, otkad je izbio rat između SAD-a i Irana, zbog kojeg je značajno porasla cijena nafte i naftnih derivata. Ni Inina rafinerija vjerojatno nije izninmka, ali treba imati na umu da smo imali dugo razdoblje relativno niskih i stabilnih cijena nafte, tijekom kojeg su rafinerijski proizvođači ostvarivali značajne zarade. Također, profitabilnost rafinerijske proizvodnje ovisi i o državnim politikama, odnosno o ograničavanju najviših maloprodajnih cijena, što neke države EU-a, poput Hrvatske, imaju, a neke ne, rekao je Umićević.

Smanjenje marži europskih rafinerija de facto pokazuje da će poslovati s gubitkom pa će neke vjerojatno smanjiti preradu nafte, smatraju analitičari.

Jednostavnije rafinerije, koje nemaju pogone za proizvode veće vrijednosti poput mlaznog goriva, možda će biti prisiljene smanjiti preradu budu li marže i dalje slabile, napominju izvori u trgovini.

Zasad još nema naznaka da se takav trend proširio, naglašavaju, ali predviđaju i pad potrošnje.

U svijetu drugačije

– Kako stvari sada stoje, Europa će smanjiti potrošnju, zaključuje analitičar Sparta Commoditiesa Neil Crosby, uz napomenu da bi se prerada mogla smanjiti i za 500 tisuća barela dnevno.

Marže rafinerija na američkoj obali Meksičkog zaljeva za preradu teške kisele nafte bile su pak prošli tjedan više od prosjeka u ožujku, pokazuju podaci IEA-e. I rafinerije u Singapuru koje prerađuju srednje kiselu naftu zarađivale su prošli tjedan više od prosjeka.

Rafinerije u Aziji agresivno se nadmeću za pošiljke nafte, objašnjavaju izvori u trgovačkim krugovima slabije rezultate u Europi, ističući i dodatni teret većih operativnih troškova, primjerice struje i prirodnog plina.

– Situacija je tipična za krizu te vrste, rekao je izvor za odjel prodaje u jednoj europskoj rafineriji. – Cijene goriva prvo porastu, a onda marže nagrizu promjena cijena nafte i drugi troškovi, dodaje.Marže u našoj rafineriji pale su tako s oko 30 dolara po barelu u prvom tjednu sukoba na sadašnjih tek nešto više od četiri dolara po barelu, navodi.

U ožujku marže rafinerija širom svijeta naglo su porasle, a u Europi dosegnule su najvišu razini otkada se prate podaci. U Singapuru su tako u ožujku bile čak 14 puta više nego u veljači, navodi IEA u izvješću. U sjeverozapadnoj Europi bile su pak za derivate lake, slatke nafte više nego devet puta više i iznosile su 15,20 dolara po barelu.

Neke rafinerije čak su odgodile redovne radove na održavanju kako bi iskoristile priliku za zaradu. Tako je, primjerice, rafinerija u talijanskom Sarrochu, koja prerađuje 300 tisuća barela nafte dnevno, pomaknula održavanje s kraja ožujka na sredinu svibnja, navodi specijalizirana tvrtka IIR. Operater Vitol nije želio komentirati tu informaciju.