Po šumi, širom, bez staze, puta/Ježurka Ježić povazdan luta./Lovom se bavi često ga vide,/ s trista kopalja na juriš ide.

Mnogi čitatelji s nostalgijom će se prisjetiti ovih riječi Branka Ćopića koji je basnom u stihu »Ježeva kućica« obogatio djetinjstvo više generacija. Na mnoge je ostavio i dublji trag. Priča o ježu i njegovom domu poticala je skromnost, obranu vlastite intime i ljubav prema domu, slala djeci poruku da treba biti vjeran sebi, kulturan i vrijedan. Njegove ritmične, duhovite, pažljivo birane i mudre riječi učvrstile su u dječjim glavama još jednu ideju, onu da se sreća u životu ne krije u materijalnim vrijednostima, već u malim – a zapravo tako velikim i važnim stvarima.

PRIRODNI SAVEZNICI VRTA

Bodljikavi čuvar vrta, kuglica s njuškicom, nindža u odijelu od bodlji – samo su neki od simpatičnih opisa ovog malog sisavca koji se početkom proljeća budi iz zimskog sna i na kojega ćemo, dok se sasvim ne »razbudi« i aktivira u punom smislu riječi, morati malo pripaziti.

Ježevi su kukcojedi (insektivori) koji u ljudi uglavnom izazivaju naklonost. Osim kukaca, njihova prehrana uključuje puževe i gliste, što znači da su prirodni saveznici svakog vrta. Žive u šumama, parkovima i dvorištima, a zaklon traže u grmlju, gustom lišću ili šupljim panjevima. Mnogima će biti zanimljiv podatak da ježevi na Zemlji obitavaju više od 15 milijuna godina, mnogo dulje nego ljudi, no tijekom cijelog tog vremena vrlo su se malo mijenjali. Preživjeli su brojne promjene i izazove prirode, a danas im najveću prijetnju predstavlja – čovjek.

Opasnost im prijeti od gustog prometa, gubitka staništa i pesticida koji se upotrebljavaju u intenzivnoj poljoprivredi. Zbog nas su im staništa fragmentirana pa moraju prelaziti prometnice što zna biti fatalno, napadaju ih slobodno pušteni kućni ljubimci, a pretjerano uređivanje prostora te uporaba kemijskih sredstava u njihovim prirodnim staništima značajno smanjuju mogućnost za život i dostupnost hrane.

– Pri kontaktu s ježevima ili predmetima koji su s njima bili u dodiru, ljudi bi trebali biti oprezni, osobito imunokompromitirane osobe, mala djeca i trudnice. Ježevi mogu biti nositelji bakterija koje mogu uzrokovati bolesti i kod ljudi, među kojima je najpoznatija salmonela, otkriva izvanredna profesorica Maja Lukač, europski certificirana veterinarka za divlje životinje, voditeljica oporavilišta za divlje životinje – WildrescueVEF Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, jedna od rijetkih osoba koja je stekla status Diplomate ECZM što znači da je priznati europski specijalist za zoološku medicinu.

– Važno je napomenuti da europski jež u Hrvatskoj trenutačno nije zakonom zaštićena vrsta, što je u suprotnosti sa zemljama članicama Europske unije koje nas okružuju, gdje su ježevi zbog znanstveno potvrđenog pada brojnosti populacija uzrokovanog ljudskim djelovanjem i utjecajem raznih zaraznih bolesti zaštićeni, otkriva Lukač.

PROLJETNO BUĐENJE

Ježevi zimi hiberniraju. Kada temperatura padne, povlače se u svoja skrovišta i usporavaju životne funkcije kako bi preživjeli zimu. Tijekom tog razdoblja gotovo u potpunosti žive od zaliha energije koje su prikupili najesen. Ovisno o geografskoj lokaciji i temperaturi, hiberniraju od kasne jeseni do ranog proljeća. Budući su tijekom tog razdoblja u potpunosti ovisni o zalihama masti koje su prethodno nakupili, iz hibernacije se često bude iscrpljeni i oslabljeni.

Pored toga, mnogi divlji ježevi inficirani su crijevnim parazitima koji u razdoblju buđenja mogu dodatno narušiti njihovo zdravstveno stanje. Zbog toga pojedine jedinke mogu uginuti ili biti toliko oslabljene da postaju podložnije stradanju na prometnicama ili napadima predatora.

– U tom razdoblju godine, kada se ježevi bude iz hibernacije, potrebno je obratiti posebnu pozornost na prometnice te prilagoditi vožnju. Također, pri paljenju korova važno je prethodno pažljivo pregledati i preokrenuti vegetaciju kako bi se provjerilo nalazi li se ispod jež, s obzirom na to da se često skrivaju u dubokom lišću, savjetuje naša sugovornica obrazlažući kako se na taj način može spriječiti njihovo stradavanje od opeklina.

Nakon što dovoljno zatopli, ježevi započinju razdoblje parenja, a prvo leglo mladunaca, ovisno o vremenskim uvjetima, najčešće se može očekivati već početkom svibnja. Ženka obično okoti tri do šest mladunaca koji postaju samostalni otprilike u dobi od šest do osam tjedana.

– I prije nego što postanu potpuno samostalni, mladi ježevi, nakon što progledaju, počinju istraživati okolinu i izlaziti iz gnijezda u kojem borave s majkom. Stoga nalaz mladog ježa ne znači nužno da je napušten niti da mu je potrebna pomoć. Ipak, u slučajevima kada majka strada, nužno je pomoći mladuncima koji još nisu samostalni, ali tek nakon pažljive provjere da se majka doista ne vraća, poručuje Lukač.

U takvim situacijama važno je da građani kontaktiraju i predaju mladunčad oporavilištima za divlje životinje, kaže, gdje će dobiti odgovarajuću skrb i stručnu njegu. Koliko god nam mladunci bili »slatki«, za njihov pravilan razvoj i uspješan povratak u prirodu potrebna je stručna pomoć educiranih osoba.

NOĆNE ŽIVOTINJE

Često se, nažalost, događa da građani iz neznanja hrane mlade ježeve neadekvatnim zamjenama za mlijeko što može dovesti do njihovog uginuća ili dolaska u oporavilišta u stanju u kojem im više nije moguće pomoći. Naime, mlijeko ježeva sadrži vrlo visok udio masti, pa hranjenje neprimjerenim nadomjescima može biti iznimno opasno po njihov život.

– U našim krajevima ženke imaju i drugo leglo obično krajem kolovoza. Ta jesenska legla, ovisno o temperaturi, u toj sezoni najčešće ne uspijevaju skupiti dovoljne količine masti za preživjeti hibernaciju, te bi jedinke lakše od 500 grama nađene najesen u hladno doba godine bilo uputno prezimiti u toplom prostoru, sugerira i apelira na građane da u takvim situacijama kontaktiraju obližnje oporavilište za divlje životinje.

Ježevi su životinje aktivne od sumraka do jutra i možemo ih nazvati noćnim životinjama. Dok mi spavamo, oni istražuju vrtove i livade u potrazi za hranom. Smatra se kako jež tražeći hranu tijekom jedne noći prosječno prođe dva do pet kilometara. Iako su naizgled tromi, potrebno im je puno kretanja i nikako se ne preporuča divlje ježeve zatvoriti u manji vrt ili još gore zatvoreni prostor, upozorava stručnjakinja. Na taj način im se onemogućava kretanje te potraga za partnerom i produljenjem vrste.

Ježevi su solitarne životinje iz čega proizlazi kako svaka jedinka ima svoj teritorij. Istovremeno se više ježeva može naći u dvije situacije: u vrijeme sezone parenja i dok majka brine za mladunčad.

Europski jež koji nastanjuje naše prostore mali je sisavac specifičan po obraslosti tijela bodljama. Ježevi mogu imati oko pet do sedam tisuća bodlji koje im služe za obranu od predatora, a građene su od keratina (poput naših noktiju ili kose). Svaka je bodlja zapravo modificirana dlaka koja s vremenom postaje sve tvrđa. Bodlje su čvrsto usađene u kožu, a kada se osjeti ugroženim, jež ih pomoću mišića podiže. Tada se sklupča i pretvori u bodljikavu kuglu što je vrlo efikasna zaštita od mnogih prijetnji.

– Bodlje imaju već pri dolasku na svijet, no one su tada mekane, kratke i skrivene ispod tanke kože kako tijekom poroda ne bi ozlijedile majku. Ubrzo nakon rođenja, već unutar nekoliko sati, te prve bodlje počinju izlaziti na površinu i postupno se stvrdnjavati, opisuje profesorica. Tek nakon nekoliko tjedana života postaju dovoljno čvrste da mogu služiti kao zaštita.

Foto Unsplash

Kako bismo im osigurali prirodna staništa i dovoljno hrane, nastavlja, važno je izbjegavati pretjerano uređene vrtove te uporabu kemikalija. Kemijska sredstva, naime, smanjuju broj insekata, no mogu biti i izravno štetna za ova mala korisna bića.

Preuređeni vrtovi – bez grmova, živice i prirodnog zaklona – ne pružaju odgovarajuće uvjete za život ovoj vrsti, zbog čega se na takvim područjima rjeđe zadržavaju. Upravo pretjerano uređenje okućnica i gradskih parkova može negativno utjecati na brojnost populacije jer se smanjenjem dostupne hrane i skloništa smanjuje i mogućnost za njihovo razmnožavanje i preživljavanje na određenom području.

OPREZ S HRANOM

Trebamo li ih i kako hraniti, pitamo Lukač.

– Neki ljudi u vrtovima ostavljaju hranu za divlje ježeve, no pritom je potreban poseban oprez iz dva razloga. Prvi se odnosi na vrstu hrane koja se nudi. Iako postoji uvriježena legenda da ježevi piju kravlje mlijeko, to nije točno. Štoviše, može im ozbiljno naštetiti. Budući oni ne mogu probaviti laktozu, mlijeko im nikako ne bi trebalo ostavljati kao hranu, upozorava. Drugi razlog tiče se posljedica tog hranjenja u obliku prijenosa bolesti.

– Konzumacijom hrane na jednom mjestu stvara se umjetna koncentracija jedinki koje se inače prirodno ne bi toliko susretale što pogoduje prijenosu različitih zaraznih bolesti i parazita. Tako smo već imali slučajeve povećanog broja jedinki zaraženih šugom upravo zbog prijenosa parazita na hranilištima, otkriva voditeljica oporavilišta za divlje životinje pri zagrebačkom Veterinarskom fakultetu.

Odluče li pojedinci hraniti ježeve u svojim vrtovima, tada im je potrebno ostavljati suhu mačju hranu i posudu s vodom. Preporučljivo je postaviti više manjih posuda na različitim mjestima kako bi se smanjio kontakt među životinjama. Također, posude i prostor oko njih treba redovito čistiti, uz korištenje rukavica, kako bi se smanjio rizik od prijenosa bolesti na ljude.

– Divlji ježevi mogu biti nositelji različitih oportunističkih mikroorganizama koji mogu uzrokovati infekcije, osobito u imunokompromitiranih osoba. Osim toga, ovi mali sisavci su česti prijenosnici vanjskih i unutarnjih parazita koji se mogu prenijeti i na kućne ljubimce, ponajprije mačke i pse ukoliko dođu s njima u kontakt, skreće pozornost na opasnosti koje ne bismo smjeli zanemarivati.

Ježevi pokazuju jednu vrlo zanimljivu pojavu koja se često pogrešno povezuje s infekcijom virusom bjesnoće. Ta se pojava naziva self-anointing, odnosno na hrvatskom »mravinjanje«, doznajemo od prof. Lukač.

– Kada jež dođe u kontakt s novim mirisom ili okusom, počinje proizvoditi veću količinu sline kojom potom premazuje svoje bodlje. Do danas nije u potpunosti razjašnjeno zašto to rade, no smatra se da im takvo ponašanje može služiti za zaštitu, odnosno maskiranje mirisa te obranu od predatora. Budući da tijekom tog procesa oko usta imaju povećanu količinu sline i zauzimaju neobičan položaj tijela, ljudi često pogrešno misle da je jež bolestan ili »bijesan«, pojašnjava.

Dodaje kako takvo ponašanje najčešće uočavaju u oporavilištu kada mladi jež prvi puta nakon mliječnog nadomjestka kuša krutu hranu, na što može reagirati upravo mravinjanjem.

– Možda su mali i tihi, ali njihova prisutnost puno znači za opstanak brojnih ekosustava. Ako su uspjeli opstati više od 15 milijuna godina, na nama je pomoći im da ostanu dio našeg svijeta i u budućnosti, poručuje profesorica Maja Lukač, specijalistica za zoološku medicinu priznata u svjetskim krugovima.

VAŽNO JE ZNATI

Profesorica Lukač ima još nekoliko savjeta za susrete s ovim simpatičnim malim sisavcem. Ukoliko se jež uoči tijekom dana, preporučuje se kontaktirati oporavilište za divlje životinje, budući to nije uobičajeno vrijeme njihove aktivnosti i može upućivati na zdravstvene poteškoće. Prilikom pronalaska mladunaca, potrebno je ukloniti kućne ljubimce iz prostora i provjeriti vraća li se majka. Ako majka nije prisutna, treba kontaktirati stručne službe, odnosno oporavilišta za divlje životinje, koja raspolažu odgovarajućim znanjem, specijaliziranom hranom i uvjetima za siguran oporavak i povratak mladunaca u prirodu.