Zbog stagnacije domaće poljoprivredne proizvodnje i visoke ovisnosti o uvozu hrane Hrvatska je značajno izložena globalnim šokovima rasta cijena hrane, što predstavlja značajan inflacijski rizik jer hrana i bezalkoholna pića čine 21,8 posto potrošačke košarice pa povećanje cijena hrane podiže ukupnu inflaciju, upozorava se u najnovijoj publikaciji »Fokus tjedna« Hrvatske udruge poslodavaca.

– Ako bi inflacija hrane bila 2 do 3 postotna boda viša od dosadašnjih pretpostavki, umjesto prethodno očekivanog usporavanja opće stope harmonizirane inflacije ispod 3,5 posto, u 2026. očekujemo opću stopu harmonizirane inflacije od oko 5 posto nakon 4,4 posto u 2025. godini, procjenjuju u HUP-u.

Štoviše, u jeku nove energetske krize zbog rata na Bliskom istoku prijeti nam novi globalni šok cijena hrane, s obzirom na eskalaciju cijena energenata, »pucanje« nabavnih lanaca, ograničenje izvoza poljoprivrednih proizvoda i rast cijena umjetnih gnojiva, upozoravaju u udruzi poslodavaca.

Pritom napominju da se novi troškovni šok za domaću prehrambenu industriju događa u uvjetima Vladinog ograničavanja cijena brojnih prehrambenih proizvoda, a takav model regulacije znači da proizvođači rast troškova ne mogu ugraditi u tržišne cijene, što otvara pitanje održivosti poslovanja.

– Upravo zato novi globalni troškovni šok u uvjetima administrativno ograničenih cijena samo dolijeva ulje na vatru u pogledu održivosti domaće poljoprivredno-prehrambene proizvodnje, naglašavaju u HUP-u.

Operativni problem je i nestašica plavog dizela kao inputa u gotovo svim fazama poljoprivredne proizvodnje, upozoravaju poslodavci, pa umjesto cjenovnog ograničenja za preostala goriva, kao prikladniju mjera predlažu smanjenje državnih prihoda od trošarina na energente (1,5 milijardi eura godišnje) uz uvjet zamrzavanja mase plaća u javnom sektoru.

HUP također podsjeća da se poljoprivreda suočava i s kroničnim manjkom radne snage zbog čega je udio troška rada u domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji u 2025. dosegao 8 posto u odnosu na dugoročni prosjek od 5,5 posto, dok Zakon o strancima i dalje otežava brži i fleksibilniji pristup stranoj radnoj snazi.

Poslodavci kažu da je problem i upravljanje poljoprivrednim zemljištem, jer razlike između službenih evidencija i stvarnog stanja dovode do pogrešnih procjena raspoloživih površina, što rezultira nižim ulaganjima, nižom produktivnošću i slabijim rastom domaće proizvodnje. Navode da je prosječna poljoprivredna površina 7,5 hektara, dok je prosjek u EU oko 17,4 hektara te da svega oko 20 posto proizvođača proizvodi 80 posto hrane, dok većina subjekata ne proizvodi znatne količine, a prima potpore.

– Ne iznenađuje stoga da je uvoz hrane od 2019. skočio 120 posto, a trgovinski deficit hrane i pića premašio dva posto BDP-a u usporedbi s uravnoteženim saldom regije srednje i istočne Europe, podsjetili su u HUP-u i dodali da nam samodostatnost u proizvodnji mesa iznosi 65 posto, a deficit u trgovini voćem i povrćem dosegnuo gotovo pola milijarde eura zbog čega nam domaća proizvodnja ne pokriva potrebe tržišta pa smo snažno izloženi globalnim poremećajima.

U cilju smanjenja uvozne ovisnosti i jačanja domaće proizvodnje hrane HUP predlaže reformu upravljanja poljoprivrednim zemljištem i postupno napuštanje modela administrativnog ograničavanja cijena i uvođenje ciljanih fiskalnih i socijalnih mjera te smanjenje PDV-a na hranu na razine zemalja u okruženju, uz smanjenje komunalnih doprinosa i drugih parafiskalnih nameta.