S prvim danom veljače dužnost rektora Sveučilišta u Rijeci preuzeo je prof. dr. Goran Hauser, a početak njegovog četverogodišnjeg mandata obilježit će današnja svečana inauguracija u HKD-u na Sušaku. Tim povodom razgovorali smo s novoimenovanim rektorom koji kaže da je u prva dva tjedna u rektorskoj fotelji nastojao steći cjelovitu sliku kroz razgovore s dekanima, studentima i administracijom.

– Moja načelna ocjena jest da Sveučilište u Rijeci ima snažan znanstveni i obrazovni potencijal, kvalitetne ljude i dobre međunarodne pozicije u pojedinim područjima. Istodobno, suočeni smo s određenim strukturnim problemima – od financijske održivosti pojedinih sastavnica, problema održavanja naših zgrada, do infrastrukturnih ograničenja i demografskog pada koji utječe na upise. Ne bih rekao da je stanje gore od očekivanog, ali je jasno da zahtijeva odlučne i promišljene poteze. Vidim više prilika nego razloga za pesimizam.

U svom programu rada bili ste dosta kritični prema tom stanju na Sveučilištu?

– Kritika u mom programu nije bila usmjerena protiv ljudi, nego protiv sustava koji je pokazivao znakove stagnacije. I dalje smatram da su određeni procesi bili prespori, da je razina koordinacije među sastavnicama mogla biti bolja te da moramo jasnije definirati razvojne prioritete. Stekao sam dojam da procesi odlučivanja nisu bili jasno definirani što onda za sobom povlači nesigurnost ljudi koji rade u sustavu, prije svega administracije, ali i nastavnika. Očit je problem nedostatka digitalizacije uredskog poslovanja. Nažalost, izborni proces koji je trajao skoro godinu dana dodatno je pogoršao stvari jer naravno »tehnička« uprava nije mogla rješavati strateške probleme i preuzimati dugoročne obaveze. No, jednako tako želim naglasiti da je kritika bila polazište za unapređenje. Moj cilj nije tražiti krivce, nego stvoriti uvjete za veću transparentnost, učinkovitost i akademsku izvrsnost.

Konstruktivna suradnja

Iznijeli ste i mišljenje da sveučilište treba zaokret. O kakvom se zaokretu radi?

– Zaokret prije svega znači promjenu kulture upravljanja – više strateškog planiranja, manje ad hoc odluka. Mi moramo znati gdje želimo stići na kraju ove godine i na kraju četverogodišnjeg mandata. Postaviti jasne ciljeve i prema tome ocjenjivati uspješnost uprave sveučilišta, ali i uprava naših sastavnica. To podrazumijeva jasnije definirane istraživačke prioritete, snažnije povezivanje s gospodarstvom i lokalnom zajednicom, racionalnije upravljanje resursima i infrastrukturom, veću usmjerenost na kvalitetu studijskih programa, poboljšanje studentskog standarda kroz obnovu postojećih objekata (IGK), ali i gradnju novih objekata. Zaokret ne znači diskontinuitet, nego modernizaciju i dugoročnu stabilizaciju sustava.

Spomenuli ste suradnju s lokalnom zajednicom. U ova dva tjedna već ste održali sastanke s gradonačelnicom i županom. Kako ocjenjujete tu suradnju?

– Kao konstruktivnu i otvorenu. Rijeka i Primorsko-goranska županija prepoznaju važnost Sveučilišta kao razvojnog motora regije. Smatram da prostor za suradnju postoji osobito u segmentima zajedničkih infrastrukturnih projekata, inovacijskih i poduzetničkih inicijativa, demografske revitalizacije kroz zadržavanje mladih stručnjaka. Sveučilište mora biti aktivni partner, a ne pasivni promatrač razvoja zajednice.

Sveučilišna knjižnica

Što se tiče infrastrukture, nastavka izgradnje Kampusa i nedostatka prostora pojedinih fakulteta, je li realno očekivati da se u skorom periodu mogu naći sredstva za daljnju gradnju?

– Infrastruktura je jedno od ključnih razvojnih pitanja. Kampus je strateški projekt, ali istodobno ne smijemo zanemariti sastavnice koje rade u neadekvatnim uvjetima. Prvo što nam je na dnevnom redu je odabir izvođača za treći paviljon Studentskog centra na Kampusu, za to su već odobrena sredstva Vlade Republike Hrvatske. Realnost je da sredstva nećemo pronaći preko noći. Međutim, kombinacijom državnog proračuna, europskih fondova te partnerstava s lokalnom i regionalnom razinom, moguće je postupno rješavati prioritete. Postoje i određena sredstva sastavnica ostvarenih na tržištu koje bi se moglo mobilizirati u tu svrhu. Što se tiče sastavnica, najlošija je situacija na Fakultetu za logopediju i Fakultetu dentalne medicine kojima moramo maksimalno pomoći u rješavanju osnovnih infrastrukturnih potreba. Moj je pristup fazna realizacija – prvo osigurati minimalne standarde rada za sastavnice u najtežoj situaciji, a potom planirati širenje.

Kada govorimo o prostornim kapacitetima, najavili ste i vraćanje cijelog prostora Sveučilišne knjižnice, odnosno otkazivanje najma srednjoj školi?

– Sveučilišna knjižnica mora prije svega služiti akademskoj zajednici. Ne zagovaram nagle i konfliktne poteze, nego dijalog s nadležnim tijelima kako bi se pronašlo rješenje koje će dugoročno osigurati adekvatne uvjete za studente i nastavnike. Ako se pokaže da je povrat prostora nužan za razvoj knjižnične i studijske infrastrukture, tada ćemo pokrenuti odgovarajuće pravne i organizacijske korake, ali uz uvažavanje šire društvene odgovornosti.

Izborni sustav

Za vrijeme kampanje prilično ste gorljivo zagovarali stav da novouvedeni sustav izbora nije dobar. Znači li to da ćete mijenjati izborni sustav?

– Iako sam ja na kraju izašao kao pobjednik tog sustava, i dalje smatram da ovaj izborni sustav nije dobar! Mislim da o izbornom procesu dovoljno govori činjenica da smo skoro godinu i pol birali novu upravu što mislim da se nikada prije nije dogodilo. Izborni sustav mora osigurati maksimalno moguću presliku volje birača, a to ovdje nije bio slučaj. Mogu razumjeti želju da se u izbore za rektora uključi veći broj glasača. Međutim, izborni sustav mora biti prilagođen zakonskim propisima, a zakon jasno kaže da rektora biraju članovi senata. Pokušavajući to nekako zaobići došlo se do izuzetno lošeg rješenja prema kojem su glasači na sastavnicama sveučilišta morali zaokružiti dva kandidata, a ne jednoga što ih je onemogućilo da jasno izraze svoju volju i daju prednost kandidatu kojeg preferiraju. To je dovelo do toga da smo imali najduže izbore za rektora u povijesti sveučilišta. Naravno, mi možemo propitivati jesu li zakonska rješenja koja propisuju izbore dobra ili loša, ali dok su na snazi moramo ih poštovati, a ne pokušavati ih zaobilaziti. Zbog toga smo imali skoro 25 posto nevažećih listića u zadnjem krugu izbora na Senatu. Također dovelo je do toga da su pojedinci i neke udruge pokušali dezavuirati ulogu dekana u izbornom procesu te su se grubo miješali u izborni proces, što smatram izuzetno neprihvatljivim. Ukoliko se željelo doista demokratizirati izbore to se moglo postići i na druge načine. Na primjer obavezati kandidate da u trenutku izbora odmah predlože imena svojih prorektora. Na kraju želim istaknuti da su u zadnjem krugu sva tri kandidata tijekom predstavljanja istakla da sustav nije dobar, što je jasan znak da ga treba mijenjati. Međutim, svaka promjena mora biti rezultat šire akademske rasprave, a ne jednostrane odluke rektora.

Sva su sveučilišta suočena s manjkom studenata. Kako ćete pristupiti tom problemu?

– Demografski pad je nacionalni problem i nijedno ga sveučilište ne može riješiti samo. Naš pristup bit će trostruk: jačanje kvalitete i prepoznatljivosti studijskih programa, internacionalizacija – privlačenje stranih studenata kroz programe na engleskom jeziku i fleksibilniji oblici studiranja, uključujući cjeloživotno obrazovanje i mikrokvalifikacije. Konkurencija među sveučilištima više nije samo nacionalna, nego globalna.

Veća uključenost studenata

Što studenti mogu očekivati od nove uprave?

– Studenti mogu očekivati veću uključenost u donošenje odluka, modernizaciju nastavnih metoda, razvoj interdisciplinarnih i tržišno relevantnih programa, snažniju potporu mobilnosti i praksi. Puno očekivanja imam i od novog vodstva Studentskog zbora Sveučilišta te ovom prigodom još jednom čestitam kolegici Žeželj (MEDRI) na izboru kao i njenim zamjenicima, kolegici Milinković (PRAVRI) i kolegi Moraalu (EFRI). Novi studijski programi uvodit će se selektivno i promišljeno, tamo gdje postoji jasna potreba i akademska opravdanost.