Ukazala se i plava riba! Konačno, konstatirali su mnogi potrošači. Uistinu, narod naš primorski zaželio se srdela i inćuna. Tko je poželio, u petak ih je imao na jelovniku. Nije u ribarnicama bilo izobilja, ali se moglo kupiti srdele, te pomiješanu ribu – srdele i inćune. Početak rada u ovoj godini bilo je skroman. Prve radne noći svjetlilo je svega nekoliko brodova – AIS sustav otkrio nam je dva u zavjetrini Riječkog zaljeva. Možda je radio još neki manji, koji sateliti ne registriraju? Jedan od tih brodova ulovio je 2,5 tona srdele, što je dobro za početak rada nakon zimskog lovostaja. Riba je dobra, naglasio je zapovjednik broda, u jednom kilogramu šezdesetak primjeraka. Nije to velika riba, ali zadovoljavajuća s obzirom na to kakva se lovila prije lovostaja.

Kakvo je vrijeme i meteorološke najave, neizvjesno je što će biti predstojećih dana, odnosno noći. Pitanje je kada će brodovi plivaričari masovno molati cime, zaploviti i – svijetliti. Možda ćemo opet čekati pojavu srdela i inćuna u ribarnicama… To, međutim, ne znači da ribarnice treba izbjegavati. Naprotiv, tko želi riblji, odnosno morski obrok, u njima će uvijek nešto naći. Možda baš nije uvijek friško, iz noćnog ulova, ali ribe ima, a u ponudi je redovito obilje ribe iz marikulture, i to s domaćih farmi. »Galofak ribe«, kako je mnogi posprdno nazivaju. Bez razloga, ponavljam to po tko zna koji put. Ta »galofak riba« uglavnom su podlanice i lubeni, vrh kvalitete iz Jadranskog mora. Nebrojeno puta nazočio sam, pa i sudjelovao, u raspravama o kvaliteti te ribe, o tome kako razlikovati divlju ribu od one iz uzgajališta. Zanimljivo, uvijek su najglasniji oni koji ribe slabo poznaju i rijetko konzumiraju.

Teško vidljive razlike

Postoje razlike između divlje i uzgojene ribe, to je nedvojbeno. Te razlike onako »od oka« otkriti mogu samo iskusnici, ljudi koji su često u kontaktu s ribama, koji ih love, ili pripremaju za jelo. Prosječan konzument ribe, onaj koji je na jelovniku ima jednom tjedno, teško će te razlike zamijetiti. Čak i kada se stave jedna do druge. Bit će mu jasnije tek kada ga znalac pouči. Isto se događa i s ribom na pijatu!

Puno sam pisao o ovoj temi, opisivao iskustvene načine razlikovanja, isticao da je riba iz kaveznog uzgoja kvalitetna. Između ostaloga, i iz razloga što živi i odrasta u prirodnoj, morskoj sredini. Jedino joj je ograničen životni prostor. Također, a to je najvažnije, velika je razlika u prehrani. Divlja riba stalno je u pokretu, u traženju prirodne hrane, te bijegu od onih kojima ona može postati hrana, prisiljena je prilagođavati se promjenama uvjeta u morskom okolišu. Istodobno, riba u kavezima dobiva redovite i obilne obroke industrijski proizvedene hrane, boravi u kontroliranim uvjetima. Takav način života uvjetuje stvaranje određenih fizičkih karakteristika. Na primjeru divljih i uzgojenih podlanica znanstvenici objašnjavaju te razlike. Prema njihovim riječima, divlje ribe imaju »izduženije tijelo, relativno veću glavu i usta postavljena paralelno s dnom, što je prilagodba prirodnoj prehrani, poput školjkaša i rakova, te aktivnom plivanju«. Riba iz kaveza ima »zdepastije tijelo, zaobljen i manji profil glave, usta postavljena prema gore«, jer joj hrana dolazi odozgo, »lovi je u vodenom stupcu«.

Detalji na koje većina potrošača ne obraća previše pažnje prilikom kupnje, ili konzumiranja. Njima je najbolji pokazatelj razlika u cijeni – divlja riba znatno je skuplja. Ima, međutim, i podvala, ne baš malo, pa je iz tog razloga Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, naša vodeća znanstvena institucija za more i život u moru, razvio »pouzdan i transparentan način automatiziranog prepoznavanja podrijetla komarče (podlanice), uz značajno smanjenje ljudskih pogrešaka«.

Novo poglavlje u marikulturi

Studija što je objavljena u »uglednom međunarodnom znanstvenom časopisu Ecological Informatics«, nastala je u suradnji znanstvenika splitskog Instituta, s Fakultetom elektrotehnike i računarstva u Zagrebu i Sveučilišta u Ljubljani.

»Analiza oblika tijela, uz potporu umjetne inteligencije, nudi brz, neinvazivan i učinkovit alat za razlikovanje divljih i uzgojenih riba. Takva analiza danas pokazuje da računalo može mjeriti riblju morfologiju preciznije, dosljednije i pouzdanije od ljudskog oka, otvarajući novo poglavlje u nadzoru akvakulture«, navodi se u objavi Instituta.

Navedena studija baza je za razvoj aplikacije za raspoznavanje divlje i uzgojne podlanice. Opsežan i dugotrajan znanstveno – istraživački projekt u Institutu je pokrenuo Laboratorij za akvakulturu. U sklopu njega prikupljeno je nekoliko tisuća fotografija divljih i uzgojenih podlanica iz našeg dijela Jadranskog mora. Na osnovi njih pristupilo se istraživanju tjelesnih karakteristika, odnosno razlika između dviju vrsta iste ribe.

Aplikacija će, nema sumnje, mnogima koristiti. Spominju se profesionalni ribari i sportsko-rekreacijski ribolovci, djelatnost marikulture, također, inspekcijske službe, potrošači ribe, ugostiteljska djelatnost. Čitanje porijekla ribe putem aplikacija važno je i zbog toga što povremeno dolazi do bijega većih ili manjih količina ribe iz uzgojnih kaveza. Ta riba time se otkriva, što za znanost nije beznačajno. Podlanica je odabrana iz razloga što je ona najzastupljenija vrsta u marikulturi na području Sredozemlja. Smatra se i jednom od najčešće konzumiranih riba na Mediteranu, jer se i lovi u značajnim količinama. S vremenom, kada se uhoda njena primjena, nema sumnje, koristit će se i za usporedbu ostalih vrsta, što na tržište paralelno dolaze iz ulova i uzgoja.

Prije desetak godina nazočio sam predavanju dvojice znanstvenika iz Instituta koji su obrazlagali razlike između divlje i uzgojene ribe, također na primjeru podlanice. Pritom su navodili i razlike kod ulovljenih riba što su prethodno pobjegle iz kaveza. Njihovo istraživanje baziralo se na znanstvenim metodama, genetske i morfološke analize. To je najpouzdaniji način otkrivanja porijekla ribe. Znanost će ga sigurno i dalje koristiti i unapređivati. Za dnevno – potrošačku upotrebu, međutim, koristit će se trenutna fotografija kombinirana s umjetnom inteligencijom i automatizirana usporedna analiza. I ribari će znati što su ulovili – »pravu« divlju, ili odbjeglu podlanicu. I ljudima iz akvakulture poslužiti će kao »čvrsti dokaz« da su uzgojili tu ribu.

Slikanje prije kupnje

Što ti je suvremena tehnika i tehnologija. Doći će vrijeme, i nećemo ga dugo čekati, da ćemo tu aplikaciju instalirati na svoje mobilne telefonske uređaje. Već danas svašta imamo u njima, a oni se konstantno i brzo razvijaju. Bit će to samo jedna aplikacija više u mnoštvu njih. Pa, kada dođemo u ribarnicu, slikamo ribu koju želimo kupiti, ne baš srdele ili osliće, i – u trenu dobijemo odgovor. je li to divlja riba iz ulova ili uzgojena u kavezu. Na isti način moći ćemo provjeriti serviranu ribu u restoranu. Fotografija ribe ulazni je podatak. Bez potrebe mudrovanja i prepucavanja za šankom, nakon treće ili četvrte ture pića.