U »Špici s Macanom« tema je opet bila vrlo zanimljiva – suci, način izbora u Ustavni i Vrhovni sud, njihove ovlasti, koliko javnost o tome zna i vjeruje li da je pravosuđe neovisno te kako mu poboljšati status.

Krešimir Macan o tome je razgovarao sa Sanjom Barić, redovitom profesoricom u trajnom izboru i predstojnicom Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci te zamjenicom predstavnice RH u Venecijanskoj komisiji i Matom Palićem, profesorom na Pravnom fakultetu u Osijeku, docentom na području ustavnog prava i predsjednikom Katedre za ustavno i europsko pravo, koji je i sam jednom kandidirao za suca Ustavnog suda.

Uloga Ustavnog suda

Mato Palić je rekao kako se Ustavni sud ne smatra sudom u klasičnom smislu, nego je to posebno tijelo s drugačijim zadacima od redovnih sudova. »Ustavni sud primarno kontrolira ustavnost zakona koje donosi parlament«, kazao je.

Sanja Barić je istaknula kako ustavno sudovanje ima još jednu nadležnost, a to je zaštita Ustavom zajamčenih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

»Međutim, to pred Ustavnim sudom nije sudski postupak, nego jedno posebno pravno sredstvo koje je iznimno, ali je nama kao građanima i strankama u sporu jako bitno«, kaže Barić.

– Kod nas je takva situacija da zapravo parlament obavlja proceduru izbora sudaca Ustavnog suda, uz potrebnu dvotrećinsku većinu. S tim da Ustavni sud ima 13 članova, od čega je u punoj funkciji njih 12, jer predsjednik suda ne sudjeluje u radu vijeća od šest, ili od tri suca.

On sudjeluje u punoj mjeri samo kada je sjednica Ustavnog suda, a to znači da odlučuju svi suci. Biraju se na razdoblje od osam godina, s tim da jedna te ista osoba može biti više puta izabrana na tu dužnost, pojasnio je Palić. Istaknuo je kako postoje različiti modeli izbora ustavnih sudaca u drugim državama, ali parlament uvijek sudjeluje.

Barić je rekla kako je jedan od najvažnijih ciljeva ustavnog sudovanja eliminiranje iz pravnog poretka onih pravnih akata koji su suprotni Ustavu.

– I jasno je da ako imate tijelo kojemu ćete dati ovlasti vrlo slične ovlastima zakonodavca – jer Ustavni sud ne piše, ali briše zakone – mora postojati neka vrsta demokratske legitimacije prilikom izbora ustavnih sudaca. Znači, mora sudjelovati parlament, ističe.

Politička meta

Macan je zatražio i mišljenje o najavi predsjednika RH Zorana Milanovića da će sudjelovati na posljednjim parlamentarnim izborima kao kandidat, što se nikad ranije nije dogodilo, a što mu je Ustavni sud potom osporio.

– Nema tog Ustavnog suda na kugli zemaljskoj, a koji je razumno stručan, dakle sud koji nije korumpiran i nije stranački neprihvatljivo obojen, koji bi dopustio onakvo ponašanje i sudjelovanje predsjednika Republike na izborima, naglasila je Barić, istaknuvši kako to treba jasno reći.

Kaže kako tu nije problem Ustavnog suda, nego par političkih osoba koje svoje osobne (ne)sposobnosti i karakteristike »naganjaju« preko Ustavnog suda, a Ustavni sud se ne smije braniti nikakvim javnim istupima, osim svojim odlukama.

– I taj narativ da čim se meni nešto ne sviđa to tijelo ništa ne valja, tipa »korumpirano je, protiv mene je i protiv države«, jest onaj koji je prihvatila ljevica postajući njegov nositelj, a inače je tipično desni. To je strašno opasno za ovo društvo. Ono što se ustalilo zadnjih desetak godina je stalni napad na Ustavni sud, i to je često krenulo još od Milanovića kao premijera, koji strašno voli pronaći metu u određenoj osobi ili instituciji.

Tako su i 2015., kada se prvi put spremalo izabrati ustavne suce dvotrećinskom saborskom većinom, krenule priče – ma mi možemo i bez Ustavnog suda, to možemo i ukinuti. I taj se narativ stalno iznosi. Veliki dio političkih stranaka ili nema drugi sadržaj pa naprosto živi od izmišljanja kriza i moralne panike još od vremena COVID-a nadalje, a nemali dio je zaslijepljen i privučen time što su pronašli idealnu metu u Ustavnom sudu, na koji će svaliti svaki svoj, politički promašaj ili neuspjeh – to im je jedini politički sadržaj. To se u teoriji zove populizam, ističe.

Prema njezinim riječima, Ustavni sud je do sada imao svakakvih sudaca, čak i onih koji tamo nikada nisu smjeli biti, no općenito gledajući jest dobar sud koji donosi dobre odluke. Bile su i neke koje smatra pogrešnim, no opća je ocjena, kaže, kako je to realan i kvalitetan srednjoeuropski sud posttranzicijske države s trendom kontinuiranog rasta znanja, sposobnosti i argumentacije.

– Problem je u Hrvatskoj što se Ustavni sud često napada i politizira, umjesto da se poštuje njegova neovisnost, rekla je.

Duboki problem

Gdje kod nas nastaje problem, upitao je Macan, dodajući kako se čini da se svi drže pravila: ako izaberemo ovoga, on će suditi po mome, a ako izaberemo onoga – on će suditi kontra. Sanja Barić kaže kako je problem vrlo dubok. Naglasila je kako je Ustav prije svega živući dokument, dakle funkcionira s obzirom na stanje duše, uma, svijesti i civilizacije jednog naroda.

– Može se smatrati kako isti tekst s vremenom mijenja značenje s obzirom na prevladavajući sentiment u društvu – morala, pravednosti, zakonitosti itd. To nije ništa čudno i ne moramo se oko toga nervirati. Ustav uvijek funkcionira na granici između prava, moralnosti, razumijevanja i cjelokupnog razvoja osjećaja za to što je ispravno u određeno vrijeme. Zato je ustavno sudovanje »kraljica prava« jer zahtjeva jako puno osobnosti i izlaska u maksimalnoj mogućoj mjeri iz vlastite subjektivne pozicije.

Mi moramo osigurati da u Ustavni sud izaberemo suce koji su svojim znanjem, iskustvom, ako hoćete i godinama života, najpogodniji za to. Pravnici su najbolji kad su ozbiljnih godina, imaju životno iskustvo i smirenost te razumiju kako nijedan ekstrem nije dobar. Kad nauče u životu gledati i drugu stranu. Potrebno je izabrati stručne i neovisne ustavne suce, a ne one pod utjecajem političkih stranaka, rekla je, naglasivši kako je poanta u političkim strankama, jesu li oni razvili političku svijest ili ne i funkcioniraju li još uvijek po principu »naši i vaši«. I tu vidi problem. I Palić smatra kako je problem što se u Hrvatskoj politizira izbor ustavnih sudaca, umjesto da oni nakon izbora budu vjerni samo Ustavu i ne osjećaju se ni na koji način dužni nekoj političkoj opciji.

– No, ne treba biti naivan. Svi koji su do sada postali suci Ustavnog suda, a i oni koji će to postati, ne mogu doći na to mjesto bez podrške određenih političkih stranaka u Saboru. Može biti ne znam kakav stručnjak i kristalno pošten, to jednostavno nije realno. Nije dobro kada se govori o izboru sudaca Ustavnog suda što se to striktno gleda na način da bi nakon što stupe na dužnost, ako su predloženi od jedne političke opcije trebali bi u radu voditi računa o stavovima te opcije. Vjernost ustavu treba biti ključna, naglasio je Palić. Macan je rekao kako je u prošlom sazivu deset sudaca Ustavnog suda de facto više-manje radilo tu većinu.

– Najčešće smo imali tri izdvojena mišljenja, no deset imena se uglavnom slagalo kod većinskih odluka. To ipak znači da su i oni koji su bili izabrani iz različitih političkih opcija bili suglasni oko odluka koje su donosili, rekao je.

*cijeli tekst pročitajte na portalu Pogled.hr