RIJEKA Prošla je godina završena odlično, a 2026. nastavljena u istom stilu. Bez daleko najboljeg igrača lige, oporavljenika Tonija Fruka, u utorak je na Drosini s 2:1 pobijeđena Istra i prvaci Hrvatske tim su trijumfom skočili na treće mjesto.

U posljednjih devet utakmica Rijeka ima šest pobjeda, bez poraza. Skor 6-3-0. Jako lijepa serija započeta povijesnim »asfaltiranjem« Hajduka na Rujevici. Napravilo se sve što se napraviti trebalo. I u HNL-u i u Kupu i u Europi. Victor Sanchez odlično je posložio ekipu!

Prepoznatljivi trenerski rukopis sve više dobiva i onaj neophodni natjecateljski momčadski karakter. Osvajaju se bodovi, ekipa je žilava, grize. I ne gubi. Rijeka igra svoju igru neovisno o izostancima, kartonima i ozljedama. U HNL-u su se prvi put poslije veljače 2023. povezale – tri pobjede.

Tornike Morchiladze, zimsko pojačanje na krilnim pozicijama, 12 dana nakon dolaska iz Gruzije, ušao je u igru zadnjih pola sata i okrenuo utakmicu u riječku korist. Nitko ne sumnja kako će s vremenom prava pojačanja postati Teo Barišić, Alfonso Barco i Branko Pavić, dok je kod Dimitrija Legba potpis stvar formalnosti.

Ukratko, sportski direktori Darko Raić Sudar i Antonini Čulina sjajno asistiraju, šef Sanchez vrhunski poentira. A predsjednik Mišković im osigurava dovođenje (zasad) pet pojačanja prije ijednog centa zarađenog od zimskih izlaznih transfera. Uobičajeno stabilna, obiteljski kompaktna, vrhunski posložena. Klasična jaka Rijeka.

Za subotnji (17.15) obračun na Rujevici sa Slaven Belupom ipak zvoni lagani alarm. Opet će izostati Fruk, a ovaj put zbog četiriju žutih kartona Sanchez ne može računati i na Radeljića i Petroviča. Šansa za nove igrače, Barišića na stoperu i Barca na zadnjem veznom? Možda. A možda prioritet ipak dobiju oni koju su duže tu, primjerice Husić i Ndockyt. Vidjet ćemo. To zna samo Sanchez. Ili čak ni on još nije odlučio, nego će to učiniti nakon posljednjeg treninga u petak.

Odlična momčad

Nema novosti što se prodaja igrača (Fruk, Oreč, Janković…) ili produženja ugovora (Radeljić, Gojak, Petrovič) tiče. Daleko je kraj prijelaznog roka, a Mišković jako dobro zna kako je mercato jedno dugo lagano zagrijavanje u kojem onda odjednom, najčešće u zadnjim danima, krenu žestoki »sprintevi«, to jest transferi.

Rijeka ima odličnu momčad. Struka radi sjajno. Vignato i Morchiladze su već u prvom zimskom istrčavanju potvrdili kako u slučaju Frukova odlaska Talijan može na »desetku«, a Gruzijac na krilo. Dodajte tu »arhitekta« Dantasa i… Koliko god to sad nezamislivo zvučalo, imate jaku Rijeku i bez Fruka, jednog od najvećih koji su ikad nosili bijeli dres.

Da ne govorimo o javnosti zasad nepoznatim adutima, rješenjima i novitetima koja priprema vrhunski stručnjak Sanchez. Bilo u vidu veće minutaže najnadarenijim »klincima« ili uvođenju taktičkih inovacija primjerenijih novom igračkom kadru ako do kraja prijelaznog roka dođe do većih promjena.

Uostalom, sam je Španjolac rekao: »Radim razmišljajući dugoročno na Rijekinu korist, a ne o tome da ojačam svoj status primjerice riskirajući ozljedu nekog oporavljenika ili ne dajući šansu mladima koji su klupska budućnost i u sportskom i u financijskom smislu«.

Nova realnost

Šansu ni da sjedne na klupu u Puli nije dobio Niko Janković koji se mora pomiriti s činjenicom da svaki trener ima drukčije zahtjeve. Kod nekog si nezamjenjiv, a kod nekog jedan od dvadesetak jednakih, bez posebnog statusa. Klub mu je nakon propalog transfera u Fenerbahče na stol stavio ugovor do 2029. godine. Rijeka je pokazala kako sto posto vjeruje u Jankovića. Niko je taj ugovor potpisao.

I sad može natjerati trenera da ga stavi u startnih 11. A to može učiniti jedino pravim trenažnim učinkom te smirenim, samouvjerenim stavom prema svom statusu i vlastitoj nogometnoj budućnosti. Izlazni transfer vjerojatno bi bio dobro rješenje i za njega i za Rijeku, ali ako se ove zime to ne dogodi, Janković se mora prilagoditi realnosti koju živi nakon Đalovićevog odlaska.

Niko je sjajan dečko, bez zrna malicije u sebi. U prvi plan opet ga mogu lansirati samo onaj optimizam te vjera u sebe i trenera, samopouzdanje i pozitivna energija koji su ga krasili dvije godine. Upravo je Đalović često ponavljao, »U nogometu nema minulog rada, svaki dan ide novo dokazivanje«.

Damir Kreilach je, čim se vratio, kao prvo podvukao: »Ne pada mi na kraj pameti nekome uzeti i najmanju moguću minutažu na ime nekih mojih starih zasluga«. A Sanchez je zadnji koji bi (na kraju krajeva: na svoju štetu) u drugi plan stavio nekoga za koga vidi da mu može mnogo donijeti na terenu!

Niko Janković opet može postati jedan od stožernih igrača Rijeke. I to ovisi samo, isključivo i jedino o – njemu samome.