PONOS SENJA

Katedralni zbor sv. Cecilije slavi 90 godina postojanja: Prepoznatljiviji baštinik liturgijskog pjevanja

Dorotea Prpić

U senjskoj katedrali 2010. godine s apostolskim nuncijem u RH Robertom Casarijem / Foto D. PRPIĆ

U senjskoj katedrali 2010. godine s apostolskim nuncijem u RH Robertom Casarijem / Foto D. PRPIĆ

Zahvaljujući svim pjevačima, zbor sve do danas nastavlja ispunjavati zadaću predvoditelja liturgijskog pjevanja u našoj župi - kaže katedralni zborovođa Ivan Prpić Špika



 


SENJ  Uz brojne duhovne osobitosti koje su se neraskidivo utkale u crkvenu povijest Senja kao drevnog biskupskog sjedišta, organizirano je i liturgijsko pjevanje čiji je najneposredniji baštinik Katedralni zbor sv. Cecilije koji obilježava 90. obljetnicu postojanja i rada.


– I prije ovog zbora u katedrali je postojalo vrlo kvalitetno liturgijsko pjevanje koje su uglavnom predvodili svećenici, bogoslovi i sjemeništarci, uz manju prisutnost laika. Vjernici laici su u većem broju u zbor počeli pristupati tek polovicom tridesetih godina prošlog stoljeća i to u dvije, ja bih rekao, presudne prigode – prilikom pogreba senjskog biskupa dr. Ivana Starčevića (1934.) i prilikom ustoličenja senjskog biskupa dr. Viktora Burića (1935.). U to vrijeme ističu se dva vrlo zauzeta i glazbeno stručna vjernika laika, dirigent i nastavnik prof. Ivica Krmpotić te orguljaš Vinko Medved, a koji su se između ostalih bavili skladateljskim i aranžerskim radom. Silno smo ponosni na spoznaju da je upravo naš katedralni zbor tijekom minulih 90 godina bio i ostao najprepoznatljiviji baštinik liturgijskog pjevanja u tri biskupije, do 1969. godine u Senjsko-modruškoj biskupiji, do 2000. godine u Riječko-senjskoj nadbiskupiji i danas u Gospićko-senjskoj biskupiji, i to posebno kada je riječ o obrednim i liturgijskim skladbama koje se mogu čuti samo u senjskoj katedrali, a mi ih s pravom i ponosom doživljavamo kao našu glazbenu ostavštinu i baštinu – kaže katedralni zborovođa Ivan Prpić Špika.


Članovi zbora s nadbiskupom Josipom Bozanićem u Rakovici 2013. godine


Obnova 1959.




Velikim zauzimanjem biskupa dr. Viktora Burića, svećenika Ljube Kučana, časnih sestara i zauzetih laika poslije Drugog svjetskog rata obnovljeno je liturgijsko pjevanje koje je 1959. godine, kada su postavljene i nove orgulje, dobilo svoju novu formu. Velika zasluga za usavršavanje liturgijskog pjevanja sigurno pripada i orguljašicama, uglavnom časnim sestrama različitih provincija koje su vodile i dječji i katedralni zbor. Početkom sedamdesetih godina zajedno sa časnom sestrom Benignom zbor preuzima Pavlo Jurčić koji je svirajući trubu zajedno sa Zdravkom Nabršniggom, a povremeno i s Antom Ljubasom, mnoga blagdanska euharijstijska slavlja učinio iznimno svečanim i nezaboravnim. Osamdesetih godina trubačima i pjevačima se pridružio Renato Sučić kojeg su puno kasnije u svojstvu povremenih suradnika naslijedili Sanjin Milanović i Petar Šimunović. Uz zbor je uvijek bio prisutan i Milan Dučić koji je kao orguljaš uvijek bio na raspolaganju sestri Benigni. U vremenima kada se na svako zauzimanje u crkvi i za crkvu optikom bivšeg političkog sustava gledalo kao nepoćudno, Katedralni zbor je odvažno, hrabro i nepokolebljivo Boga častio svojom pjesmom. U jesen 1989. godine službu vođenja zbora preuzimaju Ivan Prpić Špika kao zborovođa i Milan Dučić kao orguljaš.


Pjevanje ima budućnost

 


Danas u zboru pjeva dvadeset i pet pjevača, koji se kroz svoje redovite pokuse pripremaju za nedjeljna i blagdanska slavlja.


– Upravo ova obljetnica je prigoda da se zahvalimo svim pjevačima, zborovođama, orguljašima, koji su tijekom minulih 90 godina u zgodno i nezgodno vrijeme, svoju vjeru svjedočili hvaleći Boga pjesmom te držim važnim da upravo ovakve ili buduće obljetnice budu motiv pomnijeg znanstvenog istraživanja koje će nam neupitno otkriti nove informacije i spoznaje vezane za ovaj bitan segment senjskog duhovnog identiteta. U ovoj svečarskoj prigodi pozivam sve one koji redovito dolaze na sv. misu, a k tome imaju i lijep glas da nam pristupe u zbor. To je jamstvo da ova lijepa tradicija liturgijskog pjevanja ima svoju budućnost i da zajedno možemo krenuti u susret 100. obljetnici – zaključuje Ivan Prpić Špika.

Trenuci zajedništva


– Uslijed svojevrsne smjene generacija, uvjetovane godinama, jedni pjevači odlaze, a drugi nam se u sve većem broju priključuju. Upravo zahvaljujući svim pjevačima, zbor sve do danas nastavlja ispunjavati zadaću predvoditelja liturgijskog pjevanja u našoj župi. Iza nas su brojni i prelijepi trenuci zajedništva. Nastupali smo u mnogim župama diljem naše i susjednih biskupija te imamo i tri inozemna gostovanja: u Austriji 1990. i 1992. godine te u Mađarskoj 1997. godine. Od 2000. godine, kada je uspostavljena Gospićko-senjska biskupija, naši pjevači su sastavnica Združenog zbora Gospićko-senjske biskupije osnovanog na poticaj blagopokojnog msgr. dr. Mile Bogovića. Svake godine pjevamo prigodom Dana hrvatskih mučenika na Udbini, 2008. godine na Bleiburgu, prigodom proslave 10. i 25. obljetnice uspostave Gospićko-senjske biskupije i u prosincu prošle godine prigodom biskupskog ređenje msgr. Marka Mede za novog gospićko-senjskog biskupa. Posebno smo ponosni da smo na blagdan Duhova 8. lipnja 2003. godine kao dio velikog združenog zbora, i to kao jedini zbor izvan Riječke nadbiskupije, bili u prilici pjevati na svečanom euharistijskom slavlju na riječkoj Delti koje je predvodio Svetac naših dana Ivan Pavao II. – navodi Ivan Prpić Špika.


Zbor s nadbiskupom Antunom Tamarutom 1999. godine u Senju