Prošla su tri tjedna od posljednjih izjava predsjednika Zorana Milanovića, premijera Andreja Plenkovića i ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana o imenovanju hrvatskih diplomatsko-konzularnim predstavnika, a u međuvremenu se ništa bitno nije dogodilo, nije zabilježen nikakav pomak u ovom procesu. No, predstojnik Ureda predsjednika Orsat Miljenić i Grlić Radman se, doznajemo, i dalje sastaju i pregovaraju. To je nemala razlika u odnosu na situaciju prije pet godina kada ovakve komunikacije nije bilo. Vlada je ujesen 2020. predložila popis novih veleposlanika i konzula, predsjednik Republike ga nije prihvatio i to je tada uglavnom bilo sve.

Četiri mjeseca

Ovaj put se pregovori vode već dulje od četiri mjeseca, istina bez napretka, ali jasno je da se niti jedna strana ne želi dići od stola i tako preuzeti odgovornost za nastavak blokade postupka započetog ubrzo nakon što je Milanović izabran za predsjednika. Ali, do dogovora će doći isključivo ako netko popusti, s tim da je predsjednik uvjeren da je u tom smislu već sasvim dovoljno učinio jer više ne traži da od 89 imena u usuglašenom prijedlogu polovina budu njegovi kandidati, nego samo četvrtina.

Da je Milanović, premda ga Ustav definira kao sukreatora vanjske politike, u potpunosti odustao od ambicije da utječe na kadrovsku sliku hrvatske diplomacije, novi su ljudi na svoja odredišta u inozemstvu mogli krenuti još ljetos. Na listu koju je MVEP iznjedrio temeljem internog javnog natječaja on je, međutim, uzvratio da će potpisati svako od tih imena, ali da se prethodno pronađe prostor i za 23 njegova izbora. Osim toga, na Pantovčaku nisu voljni pristati samo na destinacije poput Kuala Lumpura ili Bukurešta. Predsjednik uvjetuje da mu »pripadnu« i važni međunarodni centri, sjedište NATO saveza i glavni gradovi nekoliko značajnih država. Plenković nije još preko svog ministra punudio formulu koja bi makar približno udovoljila kriterijima što ih je Milanović postavio i zato se, doznajemo, komunikacija svodi na bezuspješne pokušaje Grlića Radmana da omekša predsjednikove pozicije, ponajprije eliminira neke njegove favorite za veleposlenike. Galama je utihnula, ali glavni pregovarači svejedno tapkaju u mjestu. Riječ je o političkom odmjeravanju iz kojeg ni Milanović ni Plenković ne žele izaći s percepcijom da su poraženi.

Predsjednik se, dakle, odrekao načela »fifty – fifty«, na kojem je ranije inzistirao tvrdeći da su Kolinda Grabar-Kitarović, Ivo Josipović i Stjepan Mesić imali pravo na kvotu od 50 posto veleposlanika i konzula. Plenković je to shatio kao njegov uzmak, promjenu koncepcije, ali s obzirom na to da on niti nije priznavao ovakvu matematičku raspodjelu u diplomaciji između Vlade i predsjednika, taj mu je Milanovićev ustupak bio premalen. Nije se odmah uhvatio za njega i danas bi mu to bilo puno teže.

Obećanja već dana

– Ministrovo je da pronađe najbolja rješenja. Ima ovlasti razgovarati i prihvatiti rješenja da se obavi rotacija. Kompromis se može naći, ali ne da to bude bahato tezgarenje s ljudima i destinacijama, to neće proći, poručio je Plenković prije tri tjedna. Spreman je, znači, na kompromis, ne zahtijeva od Milanovića da odobri sve što mu je iz MVEP-a servirano, ali očekuje da predsjednik napravi još neke korekcije u svom pristupu.

Što bi to moglo biti? Milanović ne pretendira, primjerice, nominirati veleposlanika pri Europskoj uniji, ali prirodno mu je da kao vrhovni zapovjednik odluči tko će Hrvatsku zastupati pri NATO savezu. Plenković bi sigurno znao cijeniti ako bi mu Milanović prepustio i NATO. No, nije to baš realno. Premijeru i njegovom ministru nezgodno je prebrisati 23 čovjeka s popisa nastalog na osnovi prilično opsežne procedure. Njima su obećane pojedine destinacije. Grlića Radmana naročito žulja činjenica da je Milanović kandidirao i neke njegove suradnike, članove ministrovog kabineta. Samim tim što nisu odbili predsjednika, neizravno su iskazali nelojalnost Grliću Radmanu i njega to, naravno, iritira. Možda bi Milanović u sklopu dogovora i pristao prekrižiti tih nekoliko imena koja posebno bodu oči Plenkoviću i ministru vanjskih poslova, ali više od toga ne. Prostor za kompromis zaista je vrlo uzak i potrebna će biti velika pregovaračka vještina da bi ga se iskoristilo.

Vrhovni sud nije dovoljan

Poticaj bi ovim pregovorima uskoro mogao doći iz Hrvatskog sabora, u slučaju da HDZ-ova koalicija podrži za predsjednicu Vrhovnog suda Milanovićevu kandidatkinju Mirtu Matić. No, samo do određene granice. Predsjedniku Republike svakako je stalo do toga da zastupnici izglasaju njegov prijedlog. Ali, ne bi to bilo nešto zbog čega bi Milanović postao toliko politički galantan da bi Plenkovića i Grlića Radmana počastio s još desetak veleposlanika. Njih dvojica će, po svemu sudeći, morati dosta toga žrtvovati da bi se pregovore uspješno zaključilo.