Foto Matea Jurčić
Performans je započeo tiho, gotovo meditativno. Jeo je jabuku polako, bez žurbe, kao da to nije čin prehrane
povezane vijesti
Gradska knjižnica Rijeka proteklog je petka u 18 sati bila mjesto održavanje jedne posebne književne promocije koja je prostor pretvorila u jedan metafizički, gotovo ritualni laboratorij poezije, tijela, jezika, svjetla i tame.
Već na samom ulazu, na stepenicama, bio je razvučen veliki svitak papira s rukom ispisanim “dobrodošli”, crtežima, razasutim mislima i simbolima, stvarajući dojam da se ulazi u unutrašnjost nečije svijesti, u prostor živog jezika.
Bokal vode i jabuka
Naime, promovirana je nova zbirka poezije autora i umjetnika Andreja Zbašnika “Nukleuo” koji se publici ukazao kao “organizam žive umjetnosti”.
Ležao je sklupčan na podu, ogrnut crnim ogrtačem, u vunenim čarapama, okružen knjigama, papirima, kemijskom olovkom i jednom svijećom. Pored njega bokal vode i jabuka – simbolična hrana i ishodište performansa.
Performans je započeo tiho, gotovo meditativno. Jeo je jabuku polako, bez žurbe, kao da to nije čin prehrane, a ostatak jabuke ostao je na rubu niske pozornice do kraja izvedbe, postupno se sušeći i poprimajući smećkastu boju, kao vidljiva metafora prolaznosti i transformacije. Taj uvodni čin evocirao je sakralnu gestu, arhetipsku sliku spoznaje, ali i ciklusa života, smrti i trajanja.
Voli i uči se voljeti
Nakon tišine, Zbašnik je čitao sve dijelove zbirke – i predgovor, i pjesme, i impressum, govorio je o sebi kao o anti-lektoru i biću koje “voli i uči se voljeti”, a čitanje je prekidao gestama: kružnim pokretima kemijske olovke na papiru i kontinuiranim podebljavanjem istih kružnica, zatim i spuštanjem mokre glave na pod kako bi ostavio trag.
Vrtio se u krug, povremeno ustajao, prilagođavao prostor i raspored namještaja, a u tim trenucima performans je postajao pokretom ispisana poezija. Publici je jezikom približio binarnosti; svjetlo/tama, racionalno/iracionalno, +/–, 0/1, a među njima uspio je pronaći mjesta i za ljubav kao svojevrsni zaključak.
Zbirka “Nukleuo”, objavljena u nakladi Matice hrvatske – ogranak Čabar, obuhvaća više od 300 pjesama pisanih slobodnim, intuitivnim ritmom, a tematizira i život i samu umjetnost, motivima svjetla, tame, tijela, jezika, beskonačnosti, kruga, početka.
