Tomislav Zajec, Nataša Govedić, Kristian Novak i Seid Serdarević / Foto Anto Magzan/Fraktura
Riječ je o romanu koji istražuje ludilo, ne kao bolest ni društveni teret, nego kao snagu stvaranja. Ludilo se u tekstu otkriva kroz riječ, sliku i humor, kao posljednje utočište ljudskosti
povezane vijesti
U intimnom prostoru Knjižare Fraktura u Zagrebu održana je promocija novog romana »Div« autorice Nataše Govedić, teatrologinje, književnice i suradnice Novog lista.
O knjizi su govorili Kristian Novak, Tomislav Zajec i Seid Serdarević, ali i sama autorica, koja je večer posvetila razgovoru o granicama stvarnosti, jeziku i ljudskoj krhkosti. Fraktura je bila ispunjena glasovima, mislima i emocijama koje je roman probudio.
Riječ je o romanu koji istražuje ludilo, ne kao bolest ni društveni teret, nego kao snagu stvaranja. Ludilo se u tekstu otkriva kroz riječ, sliku i humor, kao posljednje utočište ljudskosti, inteligencije i sposobnosti za istinsku bliskost. »Div« zove da ga se čita, da se o njemu i s njime komunicira, da ga se osjeti.
Istraživanje ludila
Promocija je okupila brojne ljubitelje književnosti, kolege pisce, kritičare i čitatelje koji već godinama prate rad Nataše Govedić. Atmosfera? Živa, intenzivna, bliska.
U razgovoru koji je moderirao Seid Serdarević govorilo se kako »Div« uspijeva spojiti filozofsku dubinu i emocionalnu neposrednost. Kristian Novak istaknuo je da »Div« nije tek roman u klasičnom smislu riječi, već sudar proze, poezije, filozofije i nadrealnog, tekst koji istražuje granice jezika i ljudskog iskustva.
– Nazovemo li »Diva« romanom, ne bismo bili u krivu, ali ni osobito precizni, jer on je mnogo više od toga. Jedinstven je to sudar proze, poezije, filozofije i nadrealnog, sudar bez kojeg se nije moglo ući doista duboko u pitanja gubitka, potrage za smislom i ljubavi u svijetu istodobne ljepote i propadanja.
Roman »Div« može biti i biva mnogo toga, za mene je prije svega iznimno istraživanje ludila, kazao je Novak, opisujući knjigu kao »intiman krajolik satkan od radosti i jeze jezika« te dodajući kako se »Div« čita brzo i halapljivo, jer je emotivan bez patetike, pametan bez pretencioznosti i zato što se otvara čitanju na brojnim razinama, od kojih nijedna nije kriva, odnosno svakom se dolazi do istog cilja.
Inkluzivnost
Tomislav Zajec dodao je da se »Div« može čitati i kao roman o drukčijima, o onima koji se ne uklapaju u uobičajene obrasce.
– Ovo možda jest roman o šizotipiji i načinu na koji se bolest manifestira u svim svojim oblicima, od bolesti kao prepreke do bolesti kao prijateljice, ovisno o tome koga u romanu »pitaš« za definiciju ili objašnjenje.
Ali ono što je još i važnije, ovo je roman o svima koji su se u nekom trenutku osjećali drukčijima. Može se čitati kao coming-out roman, ili kao roman o izlasku iz obiteljske, društvene ili bilo koje druge vrste opresije. Upravo ta inkluzivnost čini ga dragocjenim, naglasio je Zajec.
Roman »Div« već je dostupan u knjižarama i na internetskim platformama Frakture.
Bilješka o autorici
Nataša Govedić piše prozu, kritičku prozu, analitičku prozu (humanističko-znanstvenu i esejističku), a piše i poeziju. Rođena je iste godine kad je Gwendolyn MacEwan objavila zbirku pjesama »Shadow-Maker« (1969.).
Jedna od najdražih pjesama joj je »Želim da to bude kristalno jasno« iste autorice. Pjesma kaže da se poezija ne piše zato da bismo nadmudrili gravitaciju, nego zato da nakon posljednjeg pročitanog retka još par sekundi ne radimo ništa drugo. Samo se još malo naslonimo na stihove.