Dok zabrinuti roditelji pozivaju na nedjeljni prosvjed ispred OŠ Retkovec zbog učestalih napada maloljetnika tražeći da se spusti dob za kaznenu odgovornost, psihologinja Ella Selak Bagarić upozorava da se radi o organiziranom dječjem nasilju koje zahtijeva sveobuhvatni pristup.

“Zbog petnaestak nasilnih maloljetnika koji već neko vrijeme maltretiraju djecu, ali i odrasle građane Novog Jelkovca, Sesveta, Dubca, Retkovca, Dubrave tražit ćemo od Vlade spuštanje kaznene odgovornosti za maloljetnike sa sadašnjih 14 na 12 godina”, rekla je Helena Ančić, organizatorica prosvjeda koji će se održati u 16 sati u Dubravi.

Dodala je da to ne znači da ih hoće poslati u zatvor, nego smatraju da bi trebali biti smješteni u popravne domove ili da njihovi roditelji kazneno odgovaraju. Tražit će i da se žrtvama pruži adekvatna psihološka pomoć te da se policija vrati na ulice.

Na ulice vratiti policijske ‘bobije’

“Prije smo imali ophodnje koje su prolazile kroz ulice i kvartovske policajce koje smo nazivali ‘bobiji’. Toga nema već godinama. Policija dolazi samo na poziv i to kada se nešto dogodi, kada je već prekasno”, kaže Ančić.

Šestog rujna situacija je kulminirala kada su se dogodila tri napada u razmaku od dva sata. U napadu u Retkovcu istukli su petoricu dječaka, a jednog su, kaže, teško ozlijedili, tukli su ga letvama i palicama.

Policija je identificirala šestero maloljetnika koji se dovode u vezu s napadima, za troje od njih mediji navode da su mlađi od 14 godina te su bez kaznene odgovornosti.

Napomenula je da su nasilnici poznati sustavu od ranije.

“Nakon napada 6. rujna digla se medijska buka i dobili smo pažnju, ali to nije izoliran slučaj, mi već dugo trpimo teror”, rekla je Ančić.

Vođeni zlobom

Govoreći o motivima nasilja Ančić kaže da nasilnici od žrtava ništa ne traže i ništa im ne uzimaju te tvrdi da su vođeni isključivo zlobom.

“Jednostavno uživaju u tome da prolaze nekažnjeno i da nemaju posljedice za svoja djela”, kaže te dodaje kako snimaju videa nasilja, ali im je sadržaj na Tik Toku odmah obrisan.

I ti nasilnici su djeca, rekla je, te i njima treba pružiti pomoć kakvu zaslužuju.

“Želimo da se škole uključe puno aktivnije, da surađuju i škole i centri za socijalnu skrb i policija. Svi se moraju uključiti”, poručila je Ančić.

Osim u Dubravi maloljetničko nasilje nedavno se dogodilo i u Našicama kada su četiri maloljetnika napala 24-godišnjaka koji je završio s ozljedama opasnim po život.

Nasilje kao način dokazivanja

Klinička psihologinja Ella Selak Bagarić, voditeljica Centra za zdravlje mladih, kaže da je teško sa sigurnošću reći postoji li porast nasilja ili smo ga samo svjesniji, ali ističe kako je sigurno da je društveno vidljivije, kompleksnije i da su njegove posljedice sve teže.

“Djeca nisu urođeno nasilnija nego prijašnje generacije. Promijenilo se okruženje. Nekad se sukob završavao na igralištu, a danas se dijeljenjem snimki nasilja nerijetko nastavlja u online prostoru. Internet nasilju daje publiku, a publika ga samim svojim prisustvom i pažnjom nagrađuje. Djeca tada nasilje mogu početi doživljavati kao način dokazivanja”, kaže Selak Bagarić.

Upozorila je na razliku između impulzivnog sukoba među vršnjacima i sustavnog organiziranog nasilja.

“Impulzivni sukob nastaje u afektu – netko nekoga uvrijedi ili gurne i reakcija je trenutačna. Djeca se često kasnije pokaju pa tu pomaže učenje kontrole ljutnje, tehnike smirivanja i vještine komunikacije. Grupno nasilje ima drugačiju dinamiku: ponavlja se, organizira, postoji vođa i publika”, kaže.

Dodaje da intervencija tada nije usmjerena samo na dijete, nego na cijelu skupinu. “Impulzivne tučnjave gasimo vještinama, a grupno nasilje zahtijeva sveobuhvatniji pristup.”

Najbolja zaštita su obitelji

Objašnjava da se za djecu koja rastu bez nadzora, s nejasnim granicama ili u nasilnim obiteljima povećava rizik da i sami postanu nasilni.

“Najbolja zaštita su obitelji u kojima postoji toplina i dosljednost, jasno ‘ne’ nasilju, ali puno ‘da’ za odnos, sigurnost i podršku. Obitelj nije jedini faktor, ali je najsnažniji zaštitni štit”, kaže.

Dodaje da djeca koja kod kuće osjećaju da vrijede i pripadaju, mnogo rjeđe imaju potrebu tražiti prihvaćanje i potvrdu vlastite vrijednosti kroz neprihvatljiva ponašanja.

“Djecu je više nego ikada prije potrebno podučavati empatiji, samokontroli, nenasilnom rješavanju sukoba i prihvaćanju različitosti – kroz odgoj i kroz sustavne programe prevencije. Programi prevencije na višoj razini moraju uključivati i pravovremeno prepoznavanje i primjerenu podršku djeci koja su rizična za činjenje nasilja – koja će se odvijati kroz suradnju škole, socijalne službe i policije”, rekla je Selak Bagarić.

Kod žrtava nasilja javlja se niz poteškoća koje se, ovisno o prirodi i intenzitetu proživljenog nasilja te dostupnosti podrške, mogu razviti i u dugotrajnije poteškoće mentalnog zdravlja.

Žrtve mogu razviti tjeskobu, depresivne smetnje, nesanicu, noćne more, povlačiti se i gubiti samopouzdanje, ali i reagirati ljutnjom i poteškoćama u ponašanju. Neka djeca razviju i posttraumatske simptome.

“Najvažnije je osigurati sigurnost – da žrtva ne dijeli prostor s počiniteljem – ukloniti snimke i pružiti brzu psihološku pomoć. Zajednica mora poslati jasnu poruku žrtvi da je uz nju. Ali žrtvi je sigurnost potrebna sada, a ne sutra”, poručila je Selak Bagarić.

Kristina Gačarić