Likovna umjetnost kao još jedan komunikacijski kanal i još jedan vid stvaralaštva općenita je i kratka natuknica o stvaralaštvu poznatoga glazbenika Davora Gopca, čiji su likovni radovi okupljeni samostalnom izložbom u Galeriji Toš nadopuna onoga što o umjetniku svak zna; u koloritu, linijama i oblicima njegovih izloženih radova ogleda se isti nemirni duh, ista energija i humor koji ga prate na pozornici i općenito u javnome životu, no sada pretočeni u likovnost podcrtanu dinamičnim, nerijetko bizarnim i smiješnim metaforičnim prizorima, koji daju još jedan pogled na glazbenikove autorske svjetove i pružaju odmak od surove realnosti.

Uron u maštu

Novootvorena Gopčeva izložba nije ujedno i prva u Galeriji Toš, jer publici se predstavio i 2016. godine, a prema riječima energičnog i vedrog autora, nije niti zadnja, jer u Galeriju planira doći opet. Radovi Davora Gopca, govori voditeljica Galerije Toš mr. sc. Jasna Rodin, »pružaju nam zanimljiv i autentičan uvid u njegovo slikarstvo, a time otkrivaju i njegovu skrivenu stranu, stranu likovnosti«, a slike, iako nastaju »u osami subjektivnog djelovanja, predstavljaju uron u osobnost, emocije i maštu«.

– To zalaženje u drugi vid umjetnosti i nije toliko različito od medijskog prikaza njega kao osobe i frontmena grupe Psihomodo pop. Stoga u njima nalazimo originalnost i predanost razmišljanju, kao i sam karakter umjetnika, naravno neodvojiv od sveukupne slike koju smo o njemu dobili putem malih ekrana. Predstavljena djela odlikuje pop-art stil, prepuna su likova i boja te su poput njegove glazbe poziv na igru i zabavu. Zaron u imaginaciju autoru otvara nove mogućnosti, gdje emotivni svjetovi postaju motiv, neopipljive i nestvarne forme iza kojih se nazire priča. Iako možemo govoriti o portretnim karakteristikama, ovdje to nije primarno – figure su dinamične, bizarne i smiješne, uronjene u svoj svijet, same sebi dostatne, ali i zarobljene u crtežu, ističe voditeljica galerije.

Stvarnost i privid

»Poput kakvih rugalica i karikatura«, pojašnjava dalje, »figure nose karakteristike ogoljenih likova satiričnih naglasaka, parodije i groteske«, pa »kombinirajući stvarnost i privid, percepciju i iluziju, prizori nas vode u izmaštane krajolike stripovskih elemenata i kompozicija«.

– U radovima, uljenim bojama na vrlo različitim površinama – od uobičajenih do stiropora, poklopaca špareta, dijelova kreveta – vidljiva je i dominantna osjećajnost za dramatiku, akciju i ritam, te se ističe dorađenost i simbioza raznih prizora: antropomorfnih bića, dijelova interijera, urbane arhitekture, svemirskih tijela koja se naziru u pozadini, glazbenih instrumenata, trave, cigli i drveća. Puni ritmičnosti i humora, motivi donose jedan zanimljiv svijet, kreativan i poseban. Metaforični i inspirativni, dopuštaju nam odmak od realnosti, pružajući nam ono nešto raspjevano, razigrano i nesputano pravilima i perspektivama. O njegovom radu stoga možemo govoriti kao slobodnom i intuitivnom djelu, o suglasju slikarske i linearne dinamike u kojoj se iz nemarnih kompozicija i iznenađujućih vizura stvara sasvim prepoznatljiv likovni stil, tumači Rodin.

Nerijetko je taj »spektar neobičnih likova i formi ispunjen isprepletenom modernošću i prirodnim elementima, prepun dosjetki i britkog humora«, kaže, pa u njemu gdjekad »pronalazimo kritiku društva; lažnih moralnih vrijednosti, licemjera, primitivizma i snobizma«.

Alternativni svjetovi

– Osnova se ipak svodi na crtež satkan u suglasju stvarnosti i snova, inspiriran poetikom stripova, murala, nasumičnih i izmišljenih likova i atmosfera. Crtež, bazičan, ali sugestivan i specifičan medij, postavlja svoja ograničenja, istovremeno pružajući dojmljivu i neposrednu vizualnost. Elementarnom likovnom tehnikom umjetnik priziva neobično, ali sasvim svakidašnje, podsjećajući na one nemarne đačke zabilješke u bilježnicama te otkačene i buntovne poruke ostavljene po zidovima i klupama. Na tragu ilustracije, potaknuti realnošću, a opet toliko drukčiji, prikazi stvaraju asocijativni niz nekih alternativnih svjetova. Uvučeni u sam prizor, svatko od nas zasigurno sliku doživljava drukčije te ga ona potiče na razmišljanje ili sjećanje, a sama galerija postaje poput stripa razasutih stranica između kojih nalazimo jedan neopterećen i svjež, neposredan, nadasve suvremen i slobodan likovni svijet, objašnjava Rodin.

Uz voditeljicu galerije Jasnu Rodin koja je govorila o umjetnikovom radu, brojnu je publiku uvodno pozdravio direktor TZ-a Općine Punat Branko Karabaić, a izložbu je svečano otvorio načelnik Općine Punat Daniel Strčić.

S obzirom na to da je autor Davor Gobac nadaleko javnosti poznat kao frontmen grupe Psihomodo Pop i kao član žirija za emisiju The Voice, večer je u organizaciji Turističke zajednice Punat bila zaokružena i glazbeno, pa je poznati glazbenik i nastupio sa svojim sastavom, tako prenijevši onu dobru atmosferu, začinjenu dobrom energijom, smijehom te različitim dosjetkama, s likovnog dijela večeri na glazbeni, a sami radovi pokazali su kako su u određenoj mjeri pandan njegovoj glazbi. Ukratko, svi su se dobro zabavljali, a u svemu tome, izgubivši stoljetne naočale koje nosi još od pradavnih vremena, kaže šaljivo Gobac, zapravo je najgore prošao – on.

O autoru

Umjetnik Davor Gobac rođen je 17. veljače 1964. u Karlovcu, gdje je proveo djetinjstvo, a kasnije se s obitelji seli u Zagreb. Još kao trinaestogodišnjak svira u kultnoj grupi Klinska Pomora, godine 1983. dolazi u sastav benda Neron, koja nedugo kasnije mijenja ime u Psihomodo Pop. Autor je većine muzike i tekstova te se nameće kao frontman. Obožava R’n’R i crtane filmove. Veliki je poklonik i poznavatelj punk-glazbe, ali ni ostala mu glazba nije strana. Velika ljubav mu je i slikanje. Ima osebujan stil i održao je već 40 samostalnih izložbi, koje su bile jako dobro posjećene. Prvu izložbu imao je 1998. u Klovićevim dvorima. Svoj pravac naziva Novi Pop, uzori su mu Andy Warhol i Walt Disney, kao i autori stripova poput Jacovittija, Maxa Bunkera i Magnusa. Originale ne prodaje, nego ih poklanja dobrim prijateljima, prodaje samo grafike.