Godina je 80 i jedva koja. Na malim ekranima Hit meseca, ona emisija, valjda jedina takva u to doba, koja je informirala mladost o recentnim glazbenim uratcima. A tamo i grupa Stil. Evo ih kako pjevaju: »Korak po korak, sve smo dalje dalje/ i u daljini nam se gubi trag/ a tijela zanosno u svojoj igri/ vode nas dalje na put«. Ide stih, pa ide refren koji kaže: »Pu pu pu putovanje….« Nekih 40-ak godina poslije ovi su stihovi na pameti dok se, što tramvajem, što pješice, ide ni manje više nego li u Muzej putovanja. Toliko je vremena moralo proći da od nostalgičnih stihova stignemo ni manje ni više nego do Muzeja putovanja. Evo ga, kako to PR stručnjaci vole reći, u samom srcu Zagreba, na adresi Ilica 1, u Prolazu Neboder i preko puta robne kuće Nama. Adresa elitna, premda i taj prolaz trpi posljedice koječega pa mu malo pati prezentnost. Ovaj muzej, među ostalim, kani to ispraviti dok posjetitelje vodi na putovanje i objašnjava im što putovati zapravo znači.

NOVI DOŽIVLJAJ

A pred muzejem nas čekaju dva kršna momka koji časa ne čase.

– Ovdje vam je smješten muzejski dućan. U njemu možete naći suvenire koji su iz naše vlastite produkcije i koji su vezani na temu putovanja, a možete naći i proizvode hrvatskih dizajnera koji imaju ako ne direktno, ono preneseno značenje vezano uz putovanja – kreće žestoko Igor Bulatović, voditelj projekta.

Do njega Željko Čuljak, direktor Korporativnog razvoja Kompas Grupe, tvrtke koja je investitor i nositelj projekta. Bili su oni tu i prije godinu i koji mjesec, kada se uz domjenak i vodstvo Martine Validžić održala konferencija za tisak za koje je predstavljana tek ideja Muzeja putovanja i najavljeni radovi. Davno je bilo, toliko davno da se valja podsjetiti zbog čega je Kompas odlučio upogoniti Muzej putovanja.

– Želimo pružiti jedan potpuno novi doživljaj, ulazimo u ovaj tzv. produkt gdje se želimo približiti krajnjem kupcu što je više moguće. U našem razvojnom planu, ne samo u Hrvatskoj nego i u svim destinacijama na kojima Kompas Grupa posluje, provode se ulaganja koja će diverzificirati našu ponudu. Ovo je jedan vid diverzifikacije našeg posla – kazuje Čuljak.

Čini se nama u startu da ova priča kani vrlo skoro ići i dalje.

– Ići će, ići će dalje. Zagreb je pilot-projekt, a ako tu uspijemo pogoditi vrijednosnu propoziciju prema našim partnerima, kupcima, ići ćemo i dalje – otkriva Čuljak, makar ne otkriva sve.

No, što je onda cilj samog projekta? Odnosno i pojednostavljeno rečeno, kakav posjetitelj mora izaći iz Muzeja pa da autori projekta budu zadovoljni obavljenim poslom?

– Ono što smo htjeli je napraviti kombinaciju edukativnog karaktera i najnovijih tehnologija kako bi prikazali povijest putovanja od prapočetaka pa do danas – sažima Čuljak.

I da, nije to Muzej namijenjen samo stranim turistima. Ciljana publika su primjerice, kako veli Bulatović, i školske grupe iz cijele Hrvatske jer je sadržaj napravljen tako da je edukativan, da je ozbiljan, da je tehnološki taman takav da inverzivno uvuče posjetitelja u sam prostor i samu prezentaciju sadržaja.

– To znači da netko tko stvarno želi malo zagrebati ispod površine može uistinu dobiti vrlo ozbiljne informacije o razvoju putovanja, samom fenomenu putovanja i razloge zbog kojih su ljudi uopće počeli putovati, pa sve do modernog doba kada se putuje više zbog gušta i dokoličarenja. Tu je i dio koji je vezan uz doživljaj samih destinacija i tu nam pomažu najnovije tehnologije – ističe Bulatović.

NIŠTA BEZ TEHNOLOGIJA

Ništa više ne ide bez »najnovijih tehnologija«, a gdje su najnovije tehnologije lako je moguće da se posjetitelji neće dati van iz Muzeja. U ovom Muzeju je, kažu autori, prosjek prolaska kroz postav oko 35 minuta, no sve to i opet ovisi o tome hoćete li proučiti baš sve ili ne. Nego, postav.

– Krenuli smo od prvog, prapovijesnog backpackera. Njegovi ostaci stari 5.300 godina nađeni su 1991. godine u južnim tirolskim Alpama. On je sa svojom opremom dosta podsjećao na suvremenog backpackera – priča Bulatović.

– Sudeći po slikama izgledaju gotovo pa isto – velimo Bulatoviću dok gledamo s jedne strane fotografiju dobro opremljene backpackerice na vrh nekog brda, a s druge sliku također za svoje vrijeme dobro opremljenog momka s južno tirolskih Alpa na vrh nekog brda.

– Slično, oprema je vrlo slična – smije se Bulatović.

Već prvi eksponat lijepo sugerira od kud smo krenuli i do kud smo došli. A nije bez humora ni tekst koji ide uz sliku.

– Pisali smo ih tako da nisu suhoparni, pa smo dodali i to da, za razliku od modernog backpackera, vrlo vjerojatno našeg prvog putnika nije motivirao osjećaj za avanturu, nego osjećaj za preživljavanje – kazuje Bulatović.

– Ali ga je zato avantura koštala života – velimo, s obzirom da piše da ga je vjerojatno u vječna lovišta, pa još mlada, poslala neka strijele iz luka odapeta.

Elem, poveznica između nekadašnjeg putovanja i današnjeg itekako ima, no motivi su očito bili drugačiji. Ide postav Muzeje kroz povijest, povijest putovanja dakako.

– Gledamo baš tu motivaciju ljudi za putovanjima. Na samom početku ljudi se kreću kroz u to vrijeme poznate svjetove motivirani potragom za boljim uvjetima života, bježe oni i od ratova, a vezana su putovanja vezana i uz religiju – kazuje Bulatović.

Put dalje vodi do svjetskih istraživača, ljudi koji su dali nemjerljiv doprinos otkriću novih svjetova. Pritom su autori izložbe pazili da odu dalje od svima znanih putnika istraživača poput Kolumba. Azijski istraživači su tu, Norvežani primjerice, a kako je sadržaj interaktivan, tu se može dobiti lijepih informacija tko su, zašto su i kud su stremili. Tu je lako imati svog nekog favorita.

– Moj je favorit, moram priznati, Norvežanin Roald Amundsen. On je ozbiljan avanturist, i Sjeverni i Južni pol, zanimljiv život i zanimljiv put – priznaje Bulatović.

Kako su se otkrivali novi svjetovi, tako su cvjetala i putovanja motivirana trgovinom, novcem.

– Tu pričamo i o Veneciji, o Dubrovniku, pričamo o Feničanima kao pionirima trgovačkih puteva – kazuje Bulatović.

POPULARIZACIJA TURIZMA

Uglavnom, dosta je tu godina prošlo i kilometara se nabralo prije nego je svijet stigao do drage nam dokolice. Preciznije, uči Bulatović, vrata tog svijeta putničko-dokoličarskog otvorila je britanska aristokracija.

– Kroz 18. i 19. stoljeće oni prvi počinju putovati iz gušta. Oni su bili začetnici toga, pa su pisali memoare o tome, a kako su ti zapisi objavljivani i čitani, tako su i oni »obični« ljudi pomislili – i mi bi ovo probali. Tako se malo-pomalo populizirao turizam kao grana industrije – veli Bulatović.

Činjenica da je posjetitelj okružen slikama lijepih odredišta sugerira da se svuda dade otići i s Kompasom. Može se, kaže Čuljak, makar napominje da je agencija fokusirana na dolazni turizam. I tu su jedna od najvećih agencija u jugoistočnoj Europi.

– A što se tiče ovog projekta, nadamo se da ćemo u sljedećih godinu-dvije već pričati i o nekim drugim destinacijama, internacionalnim – otkriva još malo Čuljak.

Brodimo dalje Muzejem. Evo nas u LED sobi u kojoj su kratkim filmovima prikazane različite što hrvatske, što svjetske destinacije. Mjesto je to gdje se dade dobar selfie okinuti u ovih dvjestotinjak kvadrata izložbenog prostora. Predstavlja izložba i načine putovanja, prijevozna sredstva kroz povijest opjevana, daje uvid u velike i arhitektonski raskošne svjetske željezničke postaje, a onda, kao šećer za sredinu putovanja, možete putovati znanstveno-fantastično. Trebaju vam samo one VR naočale.

– Tu smo se malo poigrali, nismo išli s onim klasičnim putovanjem u svemir, već smo napravili da se putuje u kapljici vode na listu biljke. Jer, kad se uđe detaljno u strukturu kapljice, vidi se da je ona skoro identična strukturi svemira – objašnjava Bulatović.

U kapljici vode!?

– I kakav je osjećaj biti u kapljici vode – pitamo Anamariju, djelatnicu Muzeja.

– Ludo je – na to će ona.

Smješkaju se Bulatović i Čuljak, a onda nam mrvu ozbiljnije priznaju da je cijeli Muzej zapravo u fazi »lagana otvorenja«.

– Otvorili smo vrata 29. srpnja, no svečano otvorenje planiramo za 9. rujna. To vrijeme između ova dva datuma koristimo da kalibriramo sustave, da maksimalno sve podesimo, da vidimo kako ljudi doživljavaju neke sadržaje, pogotovo ove interaktivne. Zbog toga do 15. kolovoza svim posjetiteljima dajemo i 50 posto popusta na cijenu ulaznica. Želimo zajedno s publikom fino ugoditi cijeli sadržaj unutra Muzeja – ističe Bulatović.

– Jer, sadržaj je napravljen tako da se veoma lako može i mijenjati – dodaje Čuljak.

Samo, čija je zapravo ideja Muzej putovanja? Da nije originalno naša i kome je pala na pamet?

– Kombinacija je to više stvari unutra Kompasa. Htjeli smo ući u novi biznis koji je kompatibilan sa samim core biznisom, a što je to nego putovanje – veli Čuljak.

Pritom hvali Igora Bulatovića i Vesnu Jurić Bulatović koji su već dokazani u ovom muzejskom poslu, baš kao i cijeli projektni tim, te se nada da će sve zajedno biti posjetiteljima primamljivo.

Bulatović ne zaboravlja spomenuti ni Sandra Đukića, suvremenog multimedijalnog umjetnika, i arhitekticu Dianu Špirić koji su koautori postava. Sinergija sa svih strana razvila je ovaj projekt, kaže Bulatović.

– I moram reći da Muzej putovanja, kao ideja, kao koncept u svijetu ne postoji – kaže Bulatović.

– Bit će vas svuda. Strah me i pitati na koju ste metropolu svjetsku bacili oko za novi Muzej putovanja – velimo.

– Nama je sada u fokusu to da uspijemo u Zagrebu – na to će Bulatović.

Ispravno je to, jer ako se doma nisi dokazao… A put postavom ide dalje do selfie rooma gdje se, dakako, dade okinuti selfie, ali tako da po izlasku u muzejskom dućanu možete tu sliku oplemeniti različitim motivima putovanja taman da se razglednica od toga napravi. Zgodno je zamišljena i soba u cijelosti posvećena Hrvatskoj kao turističkoj destinaciji. Na monitorima i kulturna baština, i nacionalni parkovi, pa VR prelazak preko Plitvičkih jezera, i to zimi. Jedan od monitora nudi posjetitelju i da organizira svoj savršeni dan u Hrvatskoj, a kad ga složi preko ekrana, zašto ga ne bi i oživotvorio.

– Hrvatsku smo podijelili na tri regije; primorsku, planinsku i kontinentalnu. Svaka od tih regija ima senzitivni box u koji možete ući i doživjeti svaku od tih regija. Recimo, primorska Hrvatska, uđete unutra i iz perspektive zip-linea letite iznad primorske Hrvatske i gledate otoke, obalu, more… U isto to vrijeme osjetit ćete miris lavande, smilja… – priča Bulatović.

TEASER ZA OTKRIVANJE

Lijepo je to, lijepo je kad se zahvljujući kutiji nađete recimo među zvončarima s Grobnika, samo osjetit će posjetitelji u kutiji sve, pa neće putovati nigdje da to i uživo vidi!?

– Zezamo se i mi malo na tu temu, ali zapravo to i jest cilj, da turistima koji su u Zagrebu do dva dana, maksimalno tri, pokažemo što Hrvatska nudi i da ih to motivira da posjete još neka konkretna mjesta. Dajemo im zanimljive teasere da ih još više motiviramo da konzumiraju putovanja – ističe Čuljak.

Pred kraj posjeta posjetitelji će moć’ i sjesti, i predahnuti i u isto vrijeme na zidovima gledati i učiti zabavne podatke o koječemu. Tu će se posjetitelji, ako im je želja, i podružiti moći prije nego skulirani izađu iz muzeje i odu po svoju razglednicu u muzejskom dućanu. Ostade nam pitati Čuljka i Bulatovića što je njima putovanje i je li im se definicija promijenila redom na postavu Muzeja putovanja?

– Znate kako kažu; na putovanjima čovjek najbolje spozna sebe. Putovanja ga malo potaknu i poguraju da malo više i dublje promišlja o nekim stvarima, a i vremena više ima za to na putu nego za svakodnevnog dnevnog ritma – kaže Bulatović.

– Doživljaji su na jednoj višoj razini, zato smo i nazvali muzej Travel experience museum. Jednostavno se trigeriraju malo drukčiji doživljaji, malo drukčije razmišljate i imate pogled na život malo drukčiji, barem ta dva-tri tjedna dok ste na odmoru – veli Čuljak.

I to je to, taman da se sa »zadatka« kući pođe pjevajući onu: » Pu, pu, pu putovanje…«

VRIJEDNOST ZA NOVAC

Jedino što Muzej nema je neki račun ugostiteljski da se vidi koliko skupih destinacija ima, uključujući našu, velimo onako u šali, Čuljku ponajprije.

Ma, ne bježi on od teme, baš naprotiv. Kaže, puno toga je u medijima, i činjenica je da su cijene u Hrvatskoj jako narasle, ali ključ svega je nešto drugo i zapravo odvajkada isto.

– Nije problem platiti nešto određeni novac, koliki god da je, ali je važno ono što kupac dobiva. Vrijednost za novac je ključna, i ako nudimo dobru vrijednost za novac, napravili smo dobar posao. Bit će uvijek turizma, samo moramo paziti na taj dio vrijednosti koji pružamo gostu, po mogućnosti da ona bude i nešto viša od onog što plaća jer je to najbolji način da se pozitivno promovira naša destinacija i da nam se gosti vraćaju – poručuje Čuljak.