Kada u utorak Marko Skejo sa suborcima iz HOS-a stignu u Knin na proslavu 30. obljetnice Oluje, moći će tamo vikati – Za dom spremni. Barem prigodom polaganja vijenca kod gradskog spomenika poginulim braniteljima. Policija će ih, doduše, možda opet zbog toga zapisati i prijaviti, kao što je to učinila prije četiri godine, ali njih to neće uzbuditi jer će znati da na kraju neće biti kažnjeni. Razlog Skejine opuštenosti bit će svježa presuda Visokog prekršajnog suda, kojom je on pravomoćno oslobođen iako je 2021., zajedno s prisutnim HOS-ovcima, prakticirao stari ustaški pozdrav »Za dom spremni«.

Oslobađajuće presude

– Naš je običaj i red da poginule suborce pozdravimo starim hrvatskim pozdravom, onim koji su oni klicali za svoju domovinu tijekom rata, rekao je Skejo u utorak za Dnevnik Nove TV. Skejo bi eventualno mogao imati problema kada bi s ekipom »Za dom spremni« izvikivao pedesetak metara dalje, u nekoj od kninskih ulica, a ne baš ispred spomenika. No, na tom mjestu je to, eto, dopušteno. Unatoč činjenici da je Ustavni sud u nizu navrata zauzeo stav da je ZDS »ustaški pozdrav Nezavisne Države Hrvatske te da taj pozdrav nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske«, za Visoki prekršajni sud, međutim, postoji papir koji je iznad Ustava i odluka Ustavnog suda, u pitanju je Dokument dijaloga Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedomokratskih režima iz 2018. U pitanju su, kako na njemu piše, »temeljna polazišta i preporuke o posebnom normativnom uređenju simbola, znakovlja i drugih obilježja totalitarnih režima i pokreta«.

Nije Skejina oslobađajuća presuda prva u kojoj se Visoki prekršajni sud pozvao na dokument tijela sastavljenog od povjesničara, sociologa i pravnika koje je osnovala Vlada Andreja Plenkovića, bilo je više takvih. Krajem svibnja veteran HOS-a oslobođen je krivnje zbog uzvikivanja »Za dom spremni« pokraj spomenika poginulom suborcu u Zagrebu, na skupu povodom 30. godišnjice osnivanja postrojbe. Visoki prekršajni sud smatrao je da to nije kažnjivo jer predstavlja »izuzetak od ustaljene sudske prakse o nedopustivosti navedenog pozdrava na javnom mjestu (isto mišljenje je izneseno i u preporuci Dokumenta dijaloga)«.

Prošle godine je, pak, Visoki prekršajni sud potvrdio novčanu kaznu Riječanima koji su na Mostu hrvatskih branitelja istaknuli transparent »ZDS, HOS – domovini na ponos« s poznatim grbom HOS-a, uz obrazloženja da ta lokacija nije bila kompatibilna s preporukama Dokumenta dijaloga.

Člankom 118. Ustava propisano je da »sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava«. Umirovljeni profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta Nikola Gavella objasnio je u članku za časopis Informator da drugi važeći izvori prava mogu biti pravna pravila bivšeg, jugoslavenskog prava, običajno pravo, strano pravo, ustavnosudska praksa, praksa Europskog suda za ljudska prava, praksa tijela izvršne vlasti, pravo Europske unije i pravna znanost. Preporuke ad hoc tijela znastvenika koje je formirala Vlada ne spadaju niti u jednu od tih kategorija. Ljudi koji su sudjelovali u radu Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedomokratskih režima nisu, naravno, niti imali pretenzije napisati naputke za sudove. Ovako je, uostalom, u Dokumentu dijaloga formuliran dio koji se tiče HOS-a i »Za dom spremni«.

Postignut kompromis

– U specifičnim okolnostima moglo bi se razmotriti uvođenje iznimke kada je riječ o javnoj uporabi pozdrava »Za dom spremni«. Racionalno je zaključiti da bi ta iznimka trebala biti sadržana u propisima kojima se uređuju prava hrvatskih branitelja.

Vijeće je, dakle, preporučilo da se u Zakon o hrvatskim braniteljima unese odredba kojom bi se uredilo da HOS-ovci na nekim javnim mjestima, recimo grobljima, smiju upotrebljavati »Za dom spremni«. To nije napravljeno, ali Visokom prekršajnom sudu dovoljan je i sam Dokument dijaloga u kojem se to sugerira. Član ovog Vijeća bio je i povjesničar Ivo Goldstein. Glasovao je za Dokument dijaloga i nije potom imao izdvojeno mišljenje poput sedmero njegovih kolega desnije orijentacije. Ali, danas je Goldstein jako iznenađen da se tom dokumentu pridaje takva važnost, da je čak postao izvor prava za Visoki prekršajni sud.

– Tekst koji smo mi kompromisno uspjeli složiti nema nikakvu provedbenu, izvršnu vrijednost, isključivo je savjetodavnog karaktera, svojevrsna uputa Vladi da, ako želi, može zakonski regulirati korištenje pozdrava »Za dom spremni« u određenim prilikama. To što radi sud nema smisla, kao što su i sramota za državu izjave, primjerice, ministra Tome Medveda koji o našem dokumentu govori kao da se radi o nekakvom ustavnom tekstu. Mora se s tim paziti, ne može se preporuke Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima tretirati kao normativni akt. Pokazuje ovo u kakvom se problemu, intelektualnom, stručnom i moralnom, nalazi hrvatsko pravosuđe.

Sukob desnih i lijevih opcija

– Doista nisam očekivao da će se sve to događati s Dokumentom dijaloga, kazao je Ivo Goldstein.

– Iskreno, mi smo prije sedam godina mislili da će on biti brzo zaboravljen, eventualno da će Vlada, vodeći se njegovim preporukama, izraditi neke zakone ili podzakonske akte, ispričao nam je jučer Goldstein. On odlučno odbacuje tezu da je to Vijeće otvorilo prostor za makar djelomičnu legalizaciju »Za dom spremni«.

– Bile su u Vijeću dvije struje i naša, nazovimo je, antifašistička opcija dobila je utakmicu 2:1, možda i 3:1. Zato su desni i pisali naknadno izdvojeno mišljenje. Nismo baš mogli pobijediti 6:0 ili 7:0, ali pobjeda je bila naša. I nemamo veze s kasnijim tumačenjima svrhe Dokumenta dijaloga koju on nema, zaključuje Goldstein.