Trećeg travnja 1908. godine utemeljeno je akcijsko društvo Cantiere Navale Triestino, pod predsjedanjem Alberta i Callista Cosulicha, podrijetlom s Malog Lošinja. Za voditelja brodogradilišta pozvan je škotski inženjer James Stewart, koji je bio tehnički inspektor Unione Austriaca di Navigazione, dok je glavni inženjer postao Andrew Munroe, a uz to, iz Velike Britanije stiglo je oko 200 specijaliziranih brodograditelja za gradnju željeznih brodova, dok su za gradnju drvenih brodova angažirani brodograditelji iz Lošinja i Istre.

Između proljeća i ljeta 1908. postavljene su kobilice za dva mješovita parobroda – »Trieste D« (novogradnja br. 1) i »Split D« (novogradnja br. 2) koje je naručio Societa Anonima di Navigazione a Vapore Dalmatia. Slijedili su teretni parobrod »Nereide« za brodara Tommaso Cossovich, Societa Anonima di Navigazione a Vapore iz Trsta. Od tada do danas brodogradilište gradi brodove. Napis je posvećen mom ocu koji je s 13 godina počeo raditi u brodogradilištu u Monfalconeu.

RIJEČNI PAROBROD

»Split D«, izgrađen 1909. u Monfalconeu (novogradnja br. 2) za Dalmatiju, Austrijsko parobrodarsko društvo na dionice, Zadar; 1923. Jadranska plovidba d.d., Sušak; 1941. »Spalato«; 1947. »Split« (Jadrolinija); 1947. »Istra«; 1964. »Poreč«; 1965. rezalište Split. Za kompaniju Societa Italiana d’Armamento (Sidarma) iz Rijeke brodogradilište u Monfalconeu izgradilo je pet identičnih motornih brodova koji su nosili imena venecijanskih duždeva: »Andrea Gritti« (izgrađen 1939., potopljen prvog rujna 1941.), »Francesco Barbaro« (izgrađen 1940., potopljen 27. rujna 1942.), »Marco Foscarini« (izgrađen 1940., potopljen 27. svibnja 1941.), »Pietro Orseolo« (izgrađen 1939., potopljen 18. prosinca 1943.) i »Vettor Pisani« (izgrađen 1939., potopljen 24. srpnja 1942.). Zanimljivo je da su izgrađena dva broda s imenom »Marco Foscarini«, drugi je izgrađen 1943. godine, a potopljen 21. travnja 1943.

Kompanija Tirrenia, S.A. di Navigazione iz Napulja, imala je četiri putničko-teretna motorna broda izgrađena u Monfalconeu čija je matična luka bila – Rijeka, a svi su izgrađeni 1928. godine: »Rossini«, »Paganini«, »Puccini« i »Verdi«. »Rossini« je od 1948. postao »Citta di Messina«, a izrezan je 1972. u La Speziji; »Paganini« je potopljen je 28. lipnja 1940. u plovidbi iz talijanskih luka za Drač: »Puccini« je potopljen je drugog prosinca 1942. godine u plovidbi Palermo – Bizerta; »Verdi« je 1948. promijenio ime u »Celio« te je u listopadu 1973. počelo njegovo rezanje u La Speziji.

Zanimljivo da se u povijesti brodogradilišta, ali i Lloyd Austriaca, spominje parobrod »Liqeni« u čijoj se povijesti navodi da je kratko vrijeme bio u floti Jadrolinije. Taj se podatak ne spominje u monografijama Jadrolinije.

»Liqeni«, riječni parobrod s dvama vijcima, izgrađen je 1912. u Monfalconeu za Societa di Navigazione a Vapore del Lloyd Austriaco, Trst; 1921. »Zeta« (Srpsko-arbanska banka, Cetinje); kasnije Brodarsko A.D. Boka, Kotor; 1934. Zetska plovidba, Kotor; 1947. Jadrolinija, Rijeka; 1948. Brodarsko poduzeće Lovćen, Kotor – daljnja sudbina nepoznata.

PLAVA VRPCA VJESNIKA

Za riječku Jugoliniju izgrađena je serija od četiriju teretno-putničkih brodova: »Bakar«, »Kastav«, »Pazin« i »Kraljevica«. I sam sam plovio brodom »Pazin« u liniji za Bengalski zaljev od svibnja 1978. do lipnja 1979. i brodom »Kraljevica« u liniji za Južnu Ameriku od listopada 1981. do svibnja 1982.

»Kraljevica« je izgrađena 1968. godine, kuma joj je bila Doroteja Gudac, a prvi zapovjednik je bio kap. Slavko Bobuš iz Kraljevice. Posada je 1974. godine dobila Plavu vrpcu Vjesnika za spašavanje posade tankera »North Earl«. Brod se nalazio oko 400 milja od Bermuda kada je radio-telegrafist Nedeljko Lisica »uhvatio« poziv s tankera na kojem je izbio požar u strojarnici. Zapovjednik kap. Zvonko Kolarić usmjerio je brod prema gorućem tankeru na kojem je poginuo jedan član posade, dok su sedmorica zadobila opekline. Srećom, na »Kraljevici« je zbog putnika bio ukrcan dr. Sreten Milinić koji je davao upute kako postupati s ozlijeđenima. Zbog mraka i valova tek ujutro je spušten čamac s devet članova posade (dr. Milinić, prvi časnik Vjekoslav Sabolić, prvi strojar Roko Terković, mehaničar Stanko Volarić, kormilari Ivan Sarkač, Zorko Pavlović i Pavao Zanki, mornar Marinko Miletić i vježbenik Tihomir Lončarić). Ranjenike su u mrežama spustili i čamac i podigli na brod. »Kraljevica« je prvog svibnja doplovila u New York. Zapovjednik američke Obalne straže kap. N.L. Miley uputio je brzojav zahvalnosti posadi. Devetog srpnja 1992. brod je predan novom vlasniku iz Liberije da bi doplovio, krajem kolovoza iste godine, u indijsko rezalište Alang.

»Kastav« je predan Jugoliniji u veljači 1969. godine, a prvi zapovjednik bio je kap. Vladimir Babić, dok je kuma bila Milka Milenić. Prodan je u travnju 1991. godine te je istog mjeseca doplovio na rezanje u Alang. »Bakar« je preuzet u travnju 1969. – prvi zapovjednik kap. Mauricije Mavrić (kuma Dragica Majnarić). Prodan je u travnju 1993. te je u listopadu iste godine doplovio u Alang. »Pazin« je preuzet u siječnju 1969. – prvi zapovjednik kap. Ivica Štiglić (kuma Milka Damjanić). U siječnju 1990. u luci Ploče krca 950 tona cinkova koncentrata i nakon krcanja dodatnog tereta u Rijeci kreće prema Biskaju. Zahvaćen je jakom olujom te se naginje na desni bok, preko 40 stupnjeva. Zaklanja se u luku Gijon gdje vatrogasci ispumpavaju vodu iz skladišta, vlažnost koncentrata iznosi ogromnih 18,3 posto, a dozvoljeno je 13 posto. Teret je iskrcan, napravljena je uzdužna pregrada, koncentrat je ponovo ukrcan te je brod 20. veljače isplovio. Prodan je sredinom svibnja 1993. te s hrvatskom posadom i pod panamskom zastavom početkom lipnja dolazi u Alang.

SRPSKA ZASTAVA

Sudba je htjela da na svom prvom brodu (»Titograd«, motor FIAT) upoznam Lošinjana Giovannija Martinolicha, mehaničara, predstavnika FIAT-a u Rijeci. Odmah smo kliknuli i pričali na talijanskom. Zapisao je Berislav Cuculić: »S njim nitko nije htio raditi, ako je trebalo riješiti neki problem na motoru, radio je 24 sata bez prestanka… Bio je gušt učiti od njega… Nakon toga zapadali su me, uglavnom, samo brodovi s motorima FIAT…«

Dubrovačka Atlantska plovidba imala je u floti brod izgrađen u Monfalconeu: motorni brod »Bitola« izgrađen je 1947. godine kao »Adria« za švedsku kompaniju Rederi A/B Svenska Lloyd iz Goteborga. Naši pomorci preuzeli su brod trećeg listopada 1963., a prodan je 1968. godine kada je postao »Taras« (Compania Naviera Portland S.A., Panama). Poslije je promijenio još dva imena (»Indian Ocean« i »Dimitris K.«), a svoje plovidbe je okončao 20. prosinca 1979. godine kada je doživio brodolom u Egejskom moru.

Zanimljivo je da su i lošinjski brodovlasnici naručivali brodove u Monfalconeu: S.A. di Navigazione Lussino izgradila je brod »Clara« 1922. godine. Brod je početkom Drugog svjetskog rata zaplijenjen u SAD-u te je 1941. postao »Stone Street«, a 13. rujna 1942. je torpediran.

Austrougarski parobrod »Iris« (vl. Societa Marco U. Martinolich, Lussinpiccolo) u trenutku primirja s Austrijom 4. studenog 1918. nalazio se u Odesi. Engleske trupe koje su došle u Odesu dale su parobrodu dozvolu za isplovljavanje s demobiliziranim vojnicima. Tijekom plovidbe kap. Tarabocchiju prisilili su ukrcani vojnici da istakne srpsku zastavu. U luci Braila rumunjske vlasti zaplijenile su parobrod jer je »vijao zastavu na koju nije imao pravo«. Brod je bio zaplijenjen od 19. studenog do devetog prosinca 1918. godine, a onda ga je zaplijenila rumunjska mornarica. Rumunjske i talijanske vlasti potpisale su ugovor po kojem je parobrod stavljen »na raspolaganje« talijanskoj mornarici te je podignuta talijanska zastava. Kasnije, sud za ratni plijen u Galatzu odlučuje o zapljeni parobroda. Parobrod je izgrađen 1914. godine u Cantiere Navale Triestino u Monfalconeu… Od 1914. do 1918. postaje »Sochi« (ruska mornarica), 1918. je vraćen vlasniku, 1925. mijenja ime u »Isabo«, a 27. listopada 1927. nasukao se u plovidbi Hamburg – Montreal u gustoj magli na otočje Scilly, puknuvši na dva dijela.

DALMACIJA I ISTRA

Sušački brodar Brodarsko A.D. Oceania je 1924. godine u flotu uvrstio parobrod kojem je dao ime – »Sava«. Izgrađen je 1910. u Monfalconeu kao »Nereide«. Godine 1941. brod je preuzelo ministarstvo ratnog prijevoza (MOWT) iz Londona i preimenovalo ga u »Radhurst« (ukrcana britanska posada). Dvadesetog veljače 1943. godine brod je torpedirala njemačka podmornica »U-525« sjeverozapadno od St. John’sa pri čemu je stradala cijela posada kojoj je bilo 37 ljudi.

Navigazione a Vapore Ragusea S.p.A. iz Dubrovnika (Dubrovačka parobrodarska plovidba) izgradila je u Monfalconeu 1909. godine brodove »Lokrum« i »Lovrjenac«. Prvi je potopljen šestog lipnja 1916. godine kada su ga torpedirali talijanski motorni torpedni čamci »MAS 5« i »MAS 7« kod Drača. »Lovrjenac« je imao burnije plovidbe: 1916. je rekviriran, 1917. je bio u raspremi u luci Zelenika, od prosinca 1918. bio je u najmu francuske ratne mornarice, 1926. mijenja ime u »Dubrovnik«, 1938. mijenja ime u »Dedinje«, 1941. ponovo je »Dubrovnik«. Jedanaestog rujna 1943. godine bombardiralo ga je i potopilo njemačko zrakoplovstvo zapadno od Forte San Felice (Chioggia) pri čemu je stradalo oko stotinu putnika i članova posade.

Godine 1965. u pulskom Uljaniku izgrađena su dva putničko-teretna broda nosivosti 1.700 tona i 217 putnika za riječku Jadroliniju – »Dalmacija« i »Istra«. Samo četiri godine kasnije oba su broda preinačena u brodove za kružna putovanja u brodogradilištu u Monfalconeu. Nakon preinake mogli su ugostiti 314 putnika. »Dalmacija« je u prosincu 2009. godine doplovila u indijsko rezalište u Alangu, dok je »Istra« plovila (kao »Astra«, »Astra I«, »Nautilus 2000«, »Arion« i »Porto«) sve do studenog 2018. godine nakon čega je izrezana u turskom rezalištu u Aliagi.

POŽAR U LUCI ADEN

Zanimljiva je povijest gradnje dvaju parobroda – putnički »Lomnicz« čija je izgradnja počela 1914. i putničko-teretnog »Hungaria« iz 1916. u brodogradilištu Marca U. Martinolicha u Malom Lošinju za Ungaro-Croatu. Brodovi nisu dovršeni do početka Prvog svjetskog rata. »Lomnicz« je dovršen tek 1922. godine u Monfalconeu kada je ušao u flotu Jadranske plovidbe d.d., Sušak kao »Topola«. Od 1941. plovi kao »Ammiraglio Giovanni Viotti« pod talijanskom zastavom, a 15. kolovoza 1943. potopljen je u Messini pri savezničkom iskrcavanju na Siciliju.

I »Hungaria« je dovršena tek u studenom 1922. godine u Monfalconeu, da bi u u flotu Jadranske plovidbe d.d. zaplovio 1923. kao »Beograd«. Početkom Drugog svjetskog rata potopljen je u krčkoj uvali Soline, ali ga Talijani ubrzo osposobljavaju te plovi kao »Sebenico« do kapitulacije Italije kada dolazi pod njemačku upravu da bi 28. studenog bio potopljen u savezničkom zračnom napadu na Zadar. U veljači 1950. brod je izvađen te rekonstruiran u Puli do 1953. kada ulazi u flotu Jadrolinije kao »Lastovo«. Izrezan je u listopadu 1966. u La Speziji.

Brodovi za prijevoz generalnog tereta »Omiš«, »Bol«, »Solin« i »Jelsa« splitskog Jadroplova izgrađena 1960. odnosno 1962. i 1966. godine u Kraljevici odnosno Trogiru su 1968. godine produljena u Arsenale Triestino San Marco S.A. u Monfalconeu za 14,96 metara (ugrađena je nova sekcija ispred nadgrađa).

Na brodu »Omiš« je 14. prosinca 1973. izbio požar dok je bio privezan u luci Aden. Iako je brod bio teško oštećen, vlastitim pogonom doplovio je do Vranjica gdje je stigao trećeg travnja 1974. godine te je popravljen. Krajem svibnja 1986. godine brod je doplovio u rezalište Sveti Kajo u Splitu te je izrezan. Brod »Jelsa« plovio je do 28. siječnja iste godine te je izrezan u istom rezalištu.

»Bol« je 1970. prodan jednoj kolumbijskoj kompaniji te je postao »Francisco Miguel«. Četiri godine kasnije mijenja ime u » Guania« te plovi pod čileanskom zastavom do 1983. kada postaje »Felipe II » i plovi pod panamskom zastavom. Godine 1985. postaje »Budin« te u veljači 1986. počinje njegovo rezanje u Cartageni (Kolumbija). Sličnu sudbinu imao je i brod »Solin«: 1970. postaje »Felipe« (zastava Kolumbija), 1974. mijenja ime u »Mitu«, 1975. plovi kao »Castilla« pod zastavom Čilea, a od 1983. plovi kao »Alanje« (zastava Panama). Godinu dana kasnije postaje »Niarchos« i vije zastavu Hondurasa. Izrezan je 1985. godine u Tuxpanu (Meksiko).