Novi povijesni projekt čuva od zaborava povijesnu partizansku pobjedu

Prijelaz boraca 3. bataljuna 14. brigade 19. sjevernodalmatinske divizije preko porušenoga pograničnog mosta na Rječini, u svibnju 1945. godine

Informativnim pločama želimo se obratiti svima, posebno mladima, koji o Riječkoj bitki znaju malo ili ništa. Jer, to je bila zahtjevna vojna operacija koja je imala značajnu političku dimenziju, kažu Dražen Kranjec i Vojko Obersnel

povezane vijesti

Godina u kojoj slavimo 80 godina oslobođenja Rijeke i njena prstena, cijele Hrvatske i tadašnje Jugoslavije od fašizma i nacizma idealna je prilika za komemoriranje nekih od najvažnijih i najslavnijih događaja u povijesti našeg kraja. Na tragu prisjećanja na veliku vojnu pobjedu Narodnooslobodilačke vojske koja je u proljeće 1945. godine slomila njemačku okupaciju pokrenut je povijesno-edukativni projekt »Stazama Riječke bitke« čiji je cilj trajno obilježavanje zbivanja i lokacija na kojima se odvijala najveća i najteža bitka Drugog svjetskog rata na području Hrvatske.

Riječ je o inicijativi Hrvatskog društva za vojnu povijest (HDVP) i riječke Udruge antifašističkih boraca i antifašista (UABA) koji su u suradnji s Muzejom grada Rijeke započeli s postavljanjem informativnih ploča na mjestima ključnih bojeva za Rijeku i Sušak, njihovu okolicu te Hrvatsko i Slovensko Primorje. Prva od 12 ploča, koliko ih se planira postaviti u ovoj fazi projekta, već je postavljena u parku na Delti gdje se posjetitelji i prolaznici na hrvatskom, talijanskom i engleskom jeziku mogu upoznati s osnovnim činjenicama o tijeku Riječke bitke te pogledati autentične fotografije iz tog doba.

Kako ističe idejni začetnik projekta Dražen Kranjec, povjesničar entuzijast koji se unutar Društva godinama bavi proučavanjem i istraživanjem Riječko-tršćanske operacije, »Stazama Riječke bitke« na izravan i inovativan način nastoji educirati širu javnost o odlučujućim ratnim i povijesnim zbivanjima.

– Ideja je bila da se ovim pločama obratimo zainteresiranima, posebno mladima, koji o Riječkoj bitki znaju malo ili ništa. Oni često znaju tko su ustaše i četnici, ali ne znaju tko su partizani, a glavna ploča koja je postavljena na Delti zamišljena je kao uvodna točka koja će potaknuti zainteresirane da pročitaju više o cijeloj operaciji. Na njoj se može skenirati QR kod, otići na web-stranice Muzeja gdje je bitka opisana u širem obimu. Za svaku ploču koju ćemo postaviti planiramo izraditi i kratki igrano-animirani film koji će pokazati kako se odvijao tijek operacije, čime će prolaznici u minutu i pol moći vidjeti kako su tekle bitke na području na kojem se nalaze. Ploče će se postaviti na područjima Rijeke, Viškova i Klane, a za tekstualne opise tijeka bitke zaslužan je Dinko Predojević koji se također dugi niz godina bavi Riječkom bitkom i istraživanjem arhivske građe vezane uz nju, navodi Kranjec.

Voditelji projekta – Vojko Obersnel i Dražen Kranjec kraj prve postavljene ploče u parku na Delti / Foto: N. Blagojević

Politički značaj

Edukativnu i komemorativnu ulogu informativnih ploča izdvojio je i Vojko Obersnel, predsjednik UABA-e grada Rijeke koja je zaslužna za logistički dio projekta. On je podcrtao kako pored educiranja o opsežnim vojnim aktivnostima koje su u Rijeci kulminirale 3. svibnja 1945. ne treba zanemariti niti politički aspekt oslobođenja koji je jednako tako imao dalekosežne posljedice.

– Bila je to zahtjevna vojna operacija koja se vodila na ogromnom području od Crikvenice, Delnica, pa do Mošćeničke Drage i Brseča, gdje su se iskrcale partizanske jedinice. Treba reći da konačni cilj bitke nije bilo samo vojno oslobođenje Rijeke, nego da je ona imala jako značajnu političku dimenziju, budući da je IV. Jugoslavenska armija dobila zadatak da što prije, tj. prije saveznika, dođe do Trsta kako bi se stvorile jače pregovaračke pozicije za utvrđivanje konačnih granica Slovenije i Hrvatske, odnosno ondašnje Jugoslavije u formiranju. Isto tako, želimo dati novo svjetlo na ne toliko poznate detalje, a to je da Riječka bitka nije bila samo sukob partizana i njemačkog 97. armijskog korpusa. Na njemačkoj su se strani borile i jedinice tzv. Talijanske Socijalne Republike, ustaše, kao i 15 tisuća četnika, a zanimljivo je da se u partizanskim jedinicama, uz istarsku, primorsko-goransku i dalmatinske divizije borilo i nekoliko tisuća boraca iz Makedonije. Kako su Nijemci i njihovi saveznici vodili izuzetno žestoku borbu, to je ujedno i bitka s velikim žrtvama koja je bila najveća vojna operacija u Hrvatskoj i jedna od većih na području cijele Jugoslavije, kaže Obersnel. Dodaje kako, pored povijesnih razloga, Riječka bitka snažniju komemoraciju zaslužuje i zbog čuvanja memorije na poginule borce, oko tri tisuće njih među partizanima.

Što se same bitke tiče, oslobađanje šire riječke okolice u zahtjevnoj vojnoj operaciji bilježi se od 21. travnja kada je oslobođen Sušak, pa sve do 7. svibnja 1945. kada traju posljednje borbe protiv ostataka okupatorskih snaga na području Ilirske Bistrice. Kako objašnjavaju naši sugovornici, sa zapadne strane Rječine vode se krvave bitke, Nijemci u noći 2. i 3. svibnja uništavaju kompletnu infrastrukturu, luku, prugu, tvornice te pristupe obali, a pritom u odmazdi ubijaju mnoštvo civila, iako znaju da je bitka već izgubljena. Nakon što u 12-kilometarskoj koloni izvrše povlačenje prema Rupi te bivaju opkoljeni na području današnje Slovenije, njemački 97. armijski korpus potpisuje predaju, da bi dan nakon, točnije u noći s 8. na 9. svibnja, Njemačka potpisala konačnu kapitulaciju.

Bombardiranje Rijeke u Drugom svjetskom ratu / Foto: HDVP

Petnaest godina rada

Kada je u pitanju Riječka bitka, iza Hrvatskog društva za vojnu povijest nalazi se 15 godina terenskog rada tijekom kojeg su njegovi članovi i po nekoliko puta obišli najvažnije lokacije s ciljem potvrđivanja znanih i pronalazaka novih povijesnih spoznaja. U samo povijesno istraživanje koje je sumirano u projektu »Stazama Riječke bitke« uključeno je petero ljudi koji pored terena i tematske publicistike podatke traže po arhivima od Slovenije, preko Srbije, pa do Makedonije.

Zahtjevnost posla, napominje Kranjec, povećava raštrkanost informacija u mnoštvu knjiga koje se često niti ne poklapaju, pogotovo u zapisanom broju mrtvih i ranjenih. Također, nekada se niti tvrdnje pouzdanih izvora ne podudaraju s terenom, zbog čega pronalazak točnih lokacija na kojima su se odvijale borbe nije uvijek jednostavan, pa ni moguć.

– Knjige su pisane po bataljonima i divizijama, a iz dostupnih knjiga često je jako teško izvući pravu istinu. Recimo, malo se zna da 24. travnja iz Makedonije na područje Bakra dolazi prvi ešalon boraca, 4.500 njih koji se dan kasnije ubacuju u borbu, a oni se ne vode imenom i prezimenom, nego isključivo brojkom i šalju se u prve redove. Kako nemamo nikakvih podataka koliko je njih izašlo iz bitke, vjerojatno je da je broj poginulih kudikamo veći, radilo se o velikim žrtvama pa se istina skrivala. Ni s njemačke strane ne možemo točno reći koliki je broj poginulih jer su Nijemci sve spalili. Možemo samo nagađati, ali smatra se da je skoro svaki treći njemački vojnik u bitki za Rijeku poginuo, govori Dražen Kranjec.

Dvije će udruge uskoro krenuti s postavljanjem ostalih 11 ploča na potezu od Rijeke do slovenske granice, pri čemu su lokacije odabirane prema njihovom značaju za tijek operacije oslobođenja. Dvije od njih bit će postavljene na Sušaku, dok će tri biti na Lubanu gdje se nalazila linija fronta.

– Od Lubana do Viškova bile su se najžešće bitke, pa će ploče biti postavljene kod spomenika oslobođenja, na vis Lubana i na Kopici, prijevoju između Viškova i Zoretića gdje su se partizani uklinili u njemačke položaje. Sljedeća glavna ploča bit će u Klani, strateški najdominantnijoj točki Riječke bitke jer onuda prolaze sve ceste prema Sloveniji, Gorskom kotaru i Trstu, što se pokazalo i kroz veliki broj vojnika i jako velike žrtve s obiju strana. Ploče ćemo postaviti u Studeni, u dolini Ovčje kod Klane, vrhu Gumanca, pa na Plišu i Grmadi, najjačim topografskim točkama Riječke bitke i na kraju Liscu, gdje su se sve njemačke jedinice povukle na područje Slovenije, objašnjava Kranjec.

Partizanske jedinice ulaze u Rijeku 3. svibnja 1945. / Foto: HDVP

Iduća faza

Nada se da će ploče i lokacije na kojima su postavljene privući posjetitelje.

– One su namijenjene izletnicima, biciklistima, turistima i svima koji tumaraju tim šumama. U svojim sam pohodima nekoliko puta naletio na ljude kojih zanima bitka, koji nešto znaju i žele znati još. Slovenci, Austrijanci i Talijani imaju više entuzijazma za vojnu povijest i kod njih je taj tzv. ratni turizam razvijeniji nego kod nas gdje je ideologija još uvijek prije svega, ocjenjuje istraživač.

Obersnel ističe kako već same lokacije govore o veličini partizanskog poduhvata.

– Neke će ploče biti postavljene na mjestima na koja se ne može direktno doći autom, a koliko god čitaš o tome, tek kada obiđeš te lokacije, i to zdrav, uhranjen i nitko ne puca na tebe, možeš shvatiti koliko je cijela operacija bila zahtjevna i u vojnom i fizičkom smislu, navodi.

Sugovornici upozoravaju i kako je na spomenutim mjestima, a posebice izvan označenih staza, još uvijek moguće pronaći ostatke oružja, municije i eksplozivnih sredstava, stoga projektom žele i osvijestiti nalaznike o kako postupiti ako naiđu na takva nalazišta. Isto tako, Kranjec i Obersnel nadaju se kako će se projekt s vremenom proširiti i na druga mjesta relevantna za Riječko-tršćansku operaciju te kako će ploče s opisima bitke moći postaviti u Crikvenici, Gorskom kotaru, Mošćeničkoj Dragi, Istri i Sloveniji.

– S obzirom na to da se radi o obilježavanju operacije koja na širokom području kreće sredinom travnja, a završava 7. svibnja 1945., želimo je obilježiti i sa slovenskim kolegama s kojima smo u kontaktu. Mnoge od tih borbi prethode Riječkoj bitki, jer da bi partizani uopće došli do Rijeke morali su osloboditi područje gdje će se grupirati kompletna IV. armija. Tek kad su pali Gorski kotar, primorska mjesta i Grobnik pokrenuta je operacija i napad na Rijeku. Smatramo da i to treba na adekvatan način obilježiti, zaključuje dvojac.

Za svaku ploču koju ćemo postaviti planiramo izraditi i kratki igrano-animirani film koji će pokazati kako se odvijao tijek operacije, čime će prolaznici u minutu i pol moći vidjeti kako su tekle bitke na području na kojem se nalaze

Dražen Kranjec

RIJEKA, VIŠKOVO I KLANA

Ploče će se postaviti na područjima Rijeke, Viškova i Klane, a za tekstualne opise tijeka bitke zaslužan je Dinko Predojević koji se također dugi niz godina bavi Riječkom bitkom

Prva dalmatinska proleterska udarna brigada kod Klane, 24. travnja 1945.

informativnih ploča bit će postavljeno na mjestima ključnih bojeva za Rijeku i Sušak, okolicu te Hrvatsko i Slovensko primorje

Sjećanje na osamnaestogodišnju
partizanku na Plišu

Jedna od 12 informativnih ploča, koliko će ih biti postavljeno u Rijeci i riječkoj okolici, tematizirat će život i ratni put Rose Jerković, osamnaestogodišnje partizanke čiji je život okončan na brdu Pliš iznad Klane. Na toj su lokaciji, kažu Dražen Kranjec i Vojko Obersnel, članovi Hrvatskog društva za vojnu povijest pronašli artefakte za koje se s visokom sigurnošću može tvrditi da su pripadali ovoj Hvaranki, borkinji 11. dalmatinske brigade koja je sudjelovala u završnim operacijama oslobađanja Rijeke.

– Iz zapisa se zna da je Rosa Jerković poginula na Plišu, imamo i njenu fotografiju, kao što se zna da je prije završne operacije dobila orden za hrabrost. U našim pohodima na Pliš pronašli smo jedan takav orden, a iako ne možemo sa stopostotnom sigurnošću tvrditi da je njen, vrlo je vjerojatno da jest i da smo ga pronašli na mjestu gdje je ona poginula. Na istom su mjestu pronađene i čuturica i dvije prazne čahure od 9 milimetara za Sten, a budući da izvori tvrde da se ranjena nije mogla povući s položaja, pretpostavlja se da se ubila. Na Plišu, na čiji ćemo vrh postaviti ploču, poginulo je 37 partizana, a sedam ih je nestalo, no dok za nju imenom i prezimenom znamo da je poginula na Plišu, za ostale nažalost ne znamo, kažu naši sugovornici.

18-godišnja Rosa Jerković
s otoka Hvara

Orden pronađen na mjestu pogibije Rose Jerković, u vlasništvu Bojana Šestana
iz Kuteževa / Foto: HDVP

Jedanaesta dalmatinska udarna brigada na Plišu, 29. travnja 1945.

Bila je to zahtjevna vojna operacija koja se vodila na ogromnom području od Crikvenice, Delnica, pa do Mošćeničke Drage i Brseča gdje su se iskrcale partizanske jedinice

Vojko Obersnel

KONAČNI CILJ

Konačni cilj bitke nije bilo samo vojno oslobođenje Rijeke, već je IV. Jugoslavenska armija dobila zadatak da što prije, tj. prije saveznika, dođe do Trsta kako bi se stvorile jače pregovaračke pozicije za utvrđivanje konačnih granica Slovenije i Hrvatske, odnosno ondašnje Jugoslavije u formiranju

Vojnom poviješću bave se
iz strasti i želje za istinom

Hrvatsko društvo za vojnu povijest aktivno je, uz akcije namijenjene edukaciji javnosti, i u predanom i studioznom radu na proučavanju i istraživanju povijesti rata na riječkom i širem području. Pored održanog predavanja o Riječkoj bitki i postavljanja prigodne izložbe na Korzu u sklopu proslave 80. obljetnice oslobođenja Rijeke članovi društva, ističe Dražen Kranjec, širokih su interesa, a sve ih spaja entuzijazam i želja za stjecanjem znanja.

Dok Kranjeca najviše zanima Riječka bitka i Riječko-tršćanska operacija, kolege pokrivaju i ratnu avijaciju te mornaricu Drugog svjetskog rata, zatim austrougarsku mornaricu, artiljerije i oklope…

– Mi se vojnom poviješću bavimo iz strasti, a s druge strane želimo saznati pravu istinu jer jedno je pročitati u knjizi, a drugo otići na teren, suočiti se s njime i spoznati da je Riječka bitka bila jedno strašno krvoproliće, kaže ovaj povjesničar amater, čiji rad osim terenskog uključuje i istraživanje arhiva, prikupljanje podataka, razgovore sa svjedocima, razmjenu informacija i sl., kaže.

Možda najznačajniji podvig Društva izdavanje je knjige »Vis – posljednja nada« autora Danijela Frke, predsjednika HDVP-a, koji je prije nekoliko godina objavio opsežnu knjigu o viškom ratnom aerodromu koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata koristili saveznički avioni i piloti. Pri pisanju ove knjige, navode naši sugovornici, mnoštvo je podataka izvučeno izravno iz engleskih i američkih arhiva, a cijeli je podvig dobio i svojevrstan epilog. Frka je u srpnju 2024. godine sudjelovao u komemoriranju američkog pilota koji je u nesreći na Visu izgubio život, zajedno s 11 partizana na koje je njegov avion pao.

– Na mjestu gdje je pao saveznički avion koji je uzletio s aerodroma, neposredno nakon što je poletio, postavljena je spomen-ploča, a upravo je istraživačkim doprinosom Hrvatskog društva za vojnu povijest utvrđeno o kojim se ljudima radilo. Tako su uz predstavnike američkog veleposlanstva otkrivanju ploče mogli prisustvovati i potomci poginulog pilota i potomci partizana. Nažalost, ta je ploča jedini spomenik partizanskim borcima koji je podignut od osamostaljenja Hrvatske do danas, napominju Vojko Obersnel i Dražen Kranjec.