Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
24. rujna 2018.
Ipak se može

DAMIR RAJKOVIĆ: Kako sam od ružnoga pačeta hrvatske košarke stvorio viceprvaka Europe...

Kastavac Josip Barnjak igrao je važnu rolu u Njemačkoj
Kastavac Josip Barnjak igrao je važnu rolu u Njemačkoj
Autor:
Objavljeno: 24. srpanj 2018. u 10:41 2018-07-24T10:41:46+02:00

Ovaj rezultat proizvod je htijenja, želje za dokazivanjem i vraćanja povjerenja pogotovo kod igrača, koji su bili okarakterizirani kao izgubljena generacija - tvrdi riječki stručnjak na čelu srebrne U-20 selekcije

RIJEKA Prošle godine igrali su u B diviziji svojega godišta, ove su viceprvaci Europe. Nevjerojatan put prevalilil su izabranici riječkog stručnjaka Damira Rajkovića, inače trenera Škrljeva, koji su u nedjelju navečer u finalu U-20 Europskog prvenstva poraženi od Izraela 80:66. Priča koja pomalo graniči s nemogućim. Pa ipak...

– Ovo je definitivno nešto što nitko nije očekivao – reći će Damir Rajković – ponosni izbornik U-20 reprezentacije. – Ovaj rezultat proizvod je htijenja, želje za dokazivanjem i vraćanja povjerenja pogotovo kod igrača, koji su bili okarakterizirani kao izgubljena generacija. No, nekako su pronašli motiv, osjetili ono što sam im prezentirao, odnosno pokušao im usaditi kao način razmišljanja. I vratili su povjerenje i napravili nešto za sebe i za našu košarku. U 365 dana prošli su put od B divizije do finala Europskog prvenstva, a mislim da je to veliki i hvale vrijedan rezultat. Dečkima zaista kapa do poda, odigrali su pošteno, dali su svoj maksimum i napravili nešto što je prije prvenstva bilo nezamislivo. Nazivali su ih ružno pače i košarke i te generacije, a ispalo je da imaju i veliku kvalitetu i veliku želju za dokazivanjem. Napravili su iskorak i zaslužuju sve lijepo što im se dogodilo.

2659700

Medalja koju je malo tko očekivao zaista je pomalo senzacionalan rezultat, ali na kraju je ostao i žal za onim posljednjim korakom?

– Utakmica protiv Izraela bila je prva na turniru u kojoj smo možda odstupili od načina na koji smo igrali čitavo vrijeme. Pritisak je očito bio prevelik, iako smo se željeli odmaknuti od njega. Jednostavno, nismo na pravi način ušli u utakmicu. Prvi prekršaj napravili smo u sedmoj minuti, možda je nedostatak te naše agresije Izraelu dao slobodu. I znali su to iskoristiti. Izdominirali su nas u prvom dijelu napadačkim skokom, promašili smo puno otvorenih šuteva. Uspjeli smo se vratiti u trećoj četvrtini, povratak je budio nadu u preokret, ali onda smo na dva poena zaostatka i u trenutku kada smo igrali odličnu obranu promašili tri šuta, s druge strane dobili dvije trice, a nakon što nam se ozlijedio Ljubičić utakmica se definitivno prelomila. Sigurno da je žal zbog poraza bio prisutan, na pobjedničkom postolju veselili su se košarkaši Njemačke, koji su bili treći, veselili su se Izraelci, koji su osvojili zlato, a mi smo sa srebrnim medaljama nekako bili tužni. No, kada nakon toga stvari sagledaš ipak nemaš razloga biti razočaran drugim mjestom.

Igrači su svoje srebro ipak proslavili?

– Proslavili su nakon utakmice, zaslužili su opuštanje nakon toliko rada i nakon toliko zalaganja. U potpunosti su zaslužili proslaviti. Osim toga, oni više nisu potencijal i perspektiva. Sada ulaze u prave seniorske vode, kreću od nule i ovaj uspjeh za njih mora biti polazišna točka što će ih usmjeriti u njihovim daljnjim karijerama. A sada jako dobro znaju da se samo radom mogu nametnuti.

Stručni stožer

Na putu do finala s Izraelom mladi hrvatski košarkaši pobijedili su Francusku (68:56), Ukrajinu (93:78) i Španjolsku u skupini (85:70), u osmini finala bili su bolji od Velike Britanije (93:62), u četvrtfinalu od Italije (79:68), u polufinalu su nadigrali Nijemce 69:61. Velike zasluge pripadaju igračima i izborniku, ali i stručnom stožeru u kojemu je snažan riječki pečat. Rajkovićev pomoćnik bio je Aleksandar Šćepanović, kondicijski trener pak Teddy Delač.

– Naravno da se zahvaljujem svom stožeru, pogotovo Šćepanoviću koji se uz mene prihvatio ovoga posla prije dvije godine. Zajednički smo postavili konture rada, našli zajedničku nit vodilju i zaista je dao veliki doprinos. Kao trener sigurno ima veliku perspektivu, uostalom postao je prvi trener u bundesligašu Mitteldeutscheru i ovaj će mu rad puno značiti. Pokazali da u našem bazenu posjedujemo i igrački i trenerskio potencijal. Osim toga, prošle godine uz nas je kao kondicijski trener bio i Saša Ogrizović, sada je tu bio Teddy Delač. I oni su odradili vrhunski posao - kaže Rajković.

Na putu do finala odigrali ste nekoliko teških utakmica, je li u finalu možda malo ponestalo energije?

– Ne bih rekao da je nedostajalo energije, možda malo više sreće. U sportu ponekad treba imati i malo više sreće. Igrali smo taj polufinale protiv Njemačke koje je bilo finale prije finala. Igrali smo protiv domaćina kojem je sve bilo otvoreno da uđe u finale, imali su najbolje termine treninga, najbolje termine utakmica, sve je bilo posloženo da dođu do finala. To je zlatna njemačka generacija, koja nije uspjela u U-16, nije uspjela u U-18 i sada su u U-20 osvojili svoju prvu medalju uopće u mlađim kategorijama. I u toj utakmici je pritisak bio velik, puna dvorana, ali pokazali da možemo i da vrijedimo.

Ostvarili ste povijesni uspjeh, hrvatska je osvajala medalje i s U-16 i U-18 generacijama, ali s U-20 nikada do sada?

– Ovo je najbolji pokazatelj da ovi naši igrači imaju kvalitetu. Pazite, svim reprezentacijama je nedostajalo nekoliko igrača, a na ovom prvenstvu se vidjelo da se mi nemamo čega sramiti. Imamo dečke koji će biti velika osnova za dalje, koji će nositi našu ligu i sigurno će biti jedan od oslonca da i našoj seniorskoj reprezentaciji pomognu za ostvarivanje rezultata. I u razgovoru s ostalim kolegama trenerima shvatio sam da ovim našim dečkima strašno puno znače one minute što su ih dobili u Premijer ligi. A to je najbolji pokazatelj kuda naša liga treba ići.

Osim srebrne medalje još je jedno priznanje u nedjelju vrijedilo proslaviti. Razigravač Mate Kalajžić izabran je u najbolju petorku turnira?

– U potpunosti je zaslužio svoje mjesto, bio je pokretač u svim našim utakmicama. No, mislim da je Krešimiru Ljubičiću u isto vrijeme nanesena nepravda. I on je trebao biti u petorci turnira, ali je prednost dobio centar Njemačke kojega je Ljubičić u potpunosti zasjenio tijekom polufinalne utakmice. No, te petorke se određuju po nekom drugom ključu, pustimo to na dušu onima koji su je izabrali.

Riječki pečat

Velik doprinos ovom rezultatu dali su i Josip Barnjak, momak ponikao u Kastvu, mogućnosti kojega jako dobro poznajete budući ga vodite i u Škrljevu, te Riječanin Antonio Jordano, inače član Cedevite?

– Josip je maksimalno opravdao svoje minute, bio je igrač koji je ulazio s klupe i na taj način nam strašnu puno donosio - govori Rajković. - Za takve uloge morate imati igrača kojemu vjerujete, a on je dokazao da to povjerenje apsolutno zaslužuje. Ono što Josipu sada slijedi je pojačati rad i izbaciti nekakve dječačke bubice da bi bio još bolji igrač. Na njima obojici je da ovaj uspjeh iskoriste i profiliraju se do kraja kao igrači.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka