Poznata modna dizajnerica Aleksandra Dojčinović u ponedjeljak će u muzejskom prostoru Moderne galerije u Zagrebu predstaviti novu kolekciju za sezonu proljeće/ljeto 2018. godine. Što nam je otkrila o novoj kolekciji s potpisom njezinog brenda Lei Lou, njezinoj uspješnoj karijeri i mnogočemu drugom, doznajte više u nastavku.

Možete li nam, za početak, otkriti nešto više o kolekciji?
– Bit će to kolekcija izražene siluete, što će se osobito očitovati na naglašenim ramenima, ali i struku. Bit će i nešto više mini haljina nego do sada, što u nekoj mjeri podsjeća na osamdesete i sve one transformacije koje je moda proživljavala u tom zanimljivom razdoblju, ali s druge je strane kolekcija osuvremenjena nekim novim tkaninama poput brokata i nijansama poput onih u metalik tonovima. Novi moment je i pripadajući nakit s mojim potpisom, a dosta sam se poigrala i asimetrijama.

Kakva će biti vaša prva kolekcija nakita?
– Vrlo »statement«, baš kao i nakit kakav inače volim i nosim. Dizajnirala sam ga još ljetos sa svojim suradnicima u Milanu, a krasi ga upečatljivost, predimenzioniranost, šareni kamenčići i većinom pozlata s motivima životinja.

Spoj umjetnosti i mode

Novom se kolekcijom obraćate ženama u umjetnosti. Koje su umjetnice posebno utjecale na vas, kao ženu i kao dizajnericu?
– U hrvatskim umjetničkim okvirima osobito me svojim djelovanjem i životom inspirirala Slava Raškaj, naša gluhonijema slikarica čija ostavština danas čini dio postava Moderne galerije u kojoj će biti održana moja revija. Riječ je o ženi koja je već na koncu 19. i početku 20. stoljeća, kada su ljudske slobode bile daleko manje nego danas, uspjela postići to da je danas pamtimo po njenim djelima, a ne po osobnom hendikepu, a akvareli koje nam je ostavila u naslijeđe predstavljaju najviši domet našeg akvarelnog slikarstva toga vremena.

Nakon Preporodne dvorane palače Narodnog doma, knjižnice Hrvatskog državnog arhiva i Glavnog kolodvora, novu ste kolekciju odlučili predstaviti u spomenutom muzejskom prostoru Moderne galerije. Zbog čega upravo tamo?
– Zbog toga što je interijer savršeno odgovarao onome što smo htjeli poručiti ovom revijom, a to je spoj umjetnosti i mode, s naglaskom na ženama koje su ostavile velikog traga u hrvatskoj umjetnosti, osobito ovoj suvremenoj.

Predstavljanja vaših novih kolekcija uvijek su puno više od obične revije. Što će (novo) donijeti vaša četvrta samostalna revija?
– Presjek dosadašnjeg rada s brojnim novitetima. Kolekcija je nježna i romantična s jedne strane, a s druge senzualna i upečatljiva što će, sigurna sam, savršeno doći do izražaja u povijesnom interijeru Moderne galerije.

Lei Lou na tržištu je već 10 godina tijekom kojih je postao jedan od najuspješnijih i najprepoznatljivijih modnih brendova. Kakvu ste poslovnu viziju imali prije deset godina, a kakva je ona danas?
– Nije se puno promijenila moja vizija, osim što je stanje na tržištu, čini mi se, sve gore. Lošiji standard ljudi svima, pa i meni, diktira poslovne vizije i bez obzira na uspjehe u inozemstvu, ja primarno živim u Hrvatskoj i od Hrvatske i po tome se ravnam.

Rad i odricanje

Što vam je bila misao vodilja kada ste pokretali brend, i držite li se tih riječi i danas?
– Kada sam pokretala brend, nisam razmišljala ovoliko dugoročno. I puno prije tog formalnog poteza živjela sam od svog rada na različite načine, surađivala s tvrtkama, prodavala i u Hrvatskoj, ali i vani. Te 2007. godine sam odlučila da napokon imam dovoljno hrabrosti da svoja iskustva pretočim u tvrtku i postanem sama svoja šefica. Odlučila sam samo da me eventualni uspjesi ne smiju promijeniti i da moram ostati ona skromna djevojčica koja je sanjala o ovome danas jer mi moji najbliži sve drugo nikada ne bi oprostili, a oni su mi neizmjerno važni.

Tvrtka Lei Lou zapošljava 30 radnika i izvozi u 14 zemalja svijeta. Što je potrebno za takav uspjeh?
– Rad, odricanje, ne preskakanje stepenica. Racionalizam uvijek, pa čak i onda kada srce govori drugačije. Treba znati slušati sebe, ali i saslušati dobronamjerne savjete drugih. Nositi se s kritikama na način da ih doživljavaš kao poticaj na promjene. Ostati skroman, ali željan uspjeha. Biti optimističan, ali realan. Ne uspoređivati se s drugima.

Neki su hrvatski modni brendovi u zadnje vrijeme postali cjenovno dostupniji široj publici. Razmišljate li i vi o takvom potezu?
– Od svojih početaka u ponudi imam, uz revijske limitirane kolekcije, i one ready to wear koje su cijenom dostupnije i u svakodnevnim prilikama nosivije od ovih prvih, uvjetno rečeno, svečanih haljina. Žene koje prate moj rad to jako dobro znaju, a upravo među tim haljinama kriju se i neki od naših najvećih best sellera.

Haljina u centru svega

Mnogi dizajneri često imaju (jednu) muzu, osobu koju smatraju zaštitnim licem svojeg brenda. Ima li Lei Lou takvu osobu?
– Ona postoji, ali je fikcija. Nema temelj u nekoj stvarnoj osobi, već je uvijek rezultat nekog mog unutarnjeg stanja. Kolekcije stvaram prema vlastitom osjećaju i do sada se to pokazivalo kao dobitna kombinacija. Stav i samopouzdanje uvijek su mi najvažniji, pa se trudim stvarati haljine koje popravljaju raspoloženje, bez obzira na konfekcijski broj, a nikako obratno.

Kako biste opisali svoj modni stil (u kojem kombinirate i svoje kreacije, i druge brendove)?
– Kao miks svega. Imala sam razne stilske faze, ali zajednički nazivnik uvijek im je bila elegancija s dozom neke buntovne romantike. S godinama, a i baveći se ovim poslom, naučila sam što mi pristaje, a što ne, pa mi danas ne treba ni pet minuta da se odjenem za izlazak. U mom stilskom izričaju haljina je bila i ostala u centru svega, a oko nje se, ovisno o sezoni, vrte cipele, kaputi, kožne jakne, pletivo i, tek rijetko, traperice.

Što biste izdvojili kao omiljene modne komade za zimsku sezonu koja je pred nama?
– U mom slučaju uvijek dajem prednost dobrom kaputu. Osim što je to višegodišnja investicija, zbog čega spada u rang onih pametnih potrošnji, izvrstan je za stiliziranje jer svakoj slojevitoj kombinaciji daje finalni pečat. Druga po važnosti svakako mi je obuća, a ove sezone zanimljive gležnjače su nekako nadmašile čizme preko koljena i njih nosim na apsolutno sve, od romantičnih haljina i suknji do traperica.

U ovom smo intervjuu puno pitanja posvetili poslu. Kad ne radite, što radite? Kako se najradije opuštate, kojim aktivnostima najbolje »punite baterije«?
– Kad mogu, najradije se opustim na nekom tulumu s prijateljima. Volim proslave i nikada me nije teško nagovoriti na druženje, pogotovo kada sam kući u Zagrebu, a to posljednje dvije godine nije baš čest slučaj. Osim toga, volim čitati, kuhati, jesti, ali i opustiti se nakom tretmanu ljepote ili masaži.