Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
14. listopada 2019.
Prorektor Zlatan Car

Bura s elitom: Nije lako ući, ali nije lako ni ostati

Foto V. Karuza
Foto V. Karuza
Autor:
Objavljeno: 14. prosinac 2015. u 8:15 2015-12-14T08:15:37+01:00

Tradicionalno u samom vrhu liste su  instalacije iz SAD-a, Kine i Japana. Iz Europe postoji desetak zemalja na listi. Ima instalacija iz Italije i Njemačke, a od nama najbližih zemalja tu su i Mađarska, Austrija, Češka i Bugarska. Da bi opstali u tom društvu moramo kontinuirano ulagati u instalaciju

Zahvaljujući superračunalu Sveučilišta u Rijeci Hrvatska se prvi put u povijesti našla u elitnom društvu 500 najjačih računalnih sustava na svijetu, a na listi TOP 500 na ACM/IEEE Supercomputing Conference u SAD-u  riječka je Bura zauzela 440. mjesto. Na razini EU-a, uključujući Rusiju i Švicarsku, Bura je 92. od 108 instalacija, odnosno 42. od 52 akademske instalacije, a riječko je superračunalo kvalificirano i na Green 500 listu i to na visoko 175. mjesto.

Nebulozni administrativni zahtjevi

Jesu li se ispunila očekivanja nakon povratka iz Japana?
– Činjenično stanje jest – da sam čekao da mi netko nešto da, ostao bih jako razočaran. No, pošto nisam čekao, već sam se potrudio da se organiziram oko onoga što mi treba da bih znanstveno i stručno napredovao, s te strane sam zadovoljan. U laboratorij u kojem radim na fakultetu kroz razne projekte u zadnje smo tri godine uložili skoro milijun kuna. Sve u svrhu poboljšanja nastave, istraživanja i stvaranja kvalitetnog okružja za rad s privredom. Vrlo vjerojatno da sam čekao da mi država sve da, bio bih jako razočaran. Bitno je reći da nije sve samo moj uspjeh. Da nije bilo mojih kolega na fakultetu, ali i na Sveučilištu ne bi uspjeli sve to ostvariti, niti bi bilo Bure. Nije bitno imati samo viziju, nego kvalitetan i sposoban tim da se ona provede. Jedino mi je žao što znanstvenici u Hrvatskoj ponekad moraju trošiti vrijeme na stvari za koje nisu plaćeni, a time ne mogu optimalno iskoristiti vrijeme za stvari za koje su plaćeni. To usporava razvoj pojedinih istraživačkih grupa. Imamo administrativnih zahtjeva koji su u nekim situacijama nebulozni. Za jednu te istu stvar jako često dobivamo četiri različita upita, a najgori su oni koji pitaju, a nisu sigurni što pitaju. Tako se dosta vremena potroši na neke administrativne stvari. Primam plaću kao redoviti profesor u trajnom zvanju i to nije mali iznos, a nekad moram obavljati stvari takvog administrativnog oblika koje može obavljati administrator koji ima znatno manju plaću. Meni država plaća satnicu i to je skupo. Pametnije bi bilo da tih nekoliko sati koje moram potrošiti na administrativni posao uložim u znanstveni rad. Taj dio je veliki problem, uz naravno nedostatak sredstava za znanost u budžetu.

Riječ je o listi koja u računarskom smislu mjeri performanse po vatu, odnosno mjeri energetsku učinkovitost određene arhitekture računala ili računalnog hardvera. Ulaskom na Green 500 listu Bura je dokazala da je iznimno energetski optimalna, a na Green listi prisutno je 109 akademskih instalacija među kojima je Bura na 59. mjestu. Bura se našla i na HPCG listi (High Perfomance Conjugate Gradients) i to na 48. mjestu od 64 superračunala koja su bila pozvana na testiranje te je pretekla superračunala cijelog niza poznatih sveučilišta, među kojima je i University of Cambridge. Sve te uspjehe, kaže prorektor za informatizaciju riječkog Sveučilišta prof. dr. Zlatan Car, ne treba gledati samo na razini Rijeke i riječkog Sveučilišta, već na razini cijele Hrvatske, jer Hrvatska je prvi put uspjela ući na jednu listu na kojoj do sada nije bila.

– Ulazak među Top 500 ima značenje za cijelu državu, jer smo ušli u  jako kvalitetno društvo najboljih sveučilišta na svijetu, a dobili smo kapacitete ne samo za razvoj znanosti, koje do sada nismo imali, nego i iznimno visoki kapacitet dobivanja proizvoda s dodanom vrijednošću koji će biti konkurentni na tržištu.

Puno novih instalacija

Jeste li zadovoljni ostvarenim plasmanom?

– Iznimno mi je žao da nismo bili u lipnju na toj Top listi, jer bismo zauzeli daleko bolju poziciju, oko 200. mjesta. Po našim proračunima sada smo trebali biti između 350. i 400. mjesta. Malo smo ostali iznenađeni kada smo shvatili da smo zauzeli 440. mjesto. Međutim u ovoj je godini bilo jako puno novih instalacija, pogotovu u Kini, njih osamdesetak. Unatoč tome što smo očekivali bolji plasman, s obzirom na budžet koji smo imali, iznimno smo zadovoljni da smo na listi. Iznos koji smo imali jako je velik za naše uvjete, ali u usporedbi s drugima on je jako mali.

Imao sam "nesreću" što sam u Japanu naučio raditi

Doktorirali ste u Japanu i tamo radili. Zbog čega ste se vratili u Hrvatsku?
– Bio sam šest godina u Japanu. Ja sam riječki student, diplomirao sam na Tehničkom fakultetu. Nakon diplome dobio sam stipendiju za doktorski studij u Japanu. Kada sam odlazio, mnogi su mi rekli da nisam normalan, jer to je tako daleko. Međutim, volim reći da dok su drugi mislili u markama, ja sam mislio u dolarima. Isto često volim reći da sam imao »nesreću« što sam naučio raditi u Japanu. Kada sam doktorirao, radio sam kao viši asistent na Sveučilištu u Kobeu, a onda je došla ponuda mog matičnog fakulteta. Dobio sam želju da pomognem kao jedan mali kotačić jednom jako kvalitetnom fakultetu, jer riječki je Tehnički  fakultet jako dobro organiziran i opremljen. Vratio sam se prije 11 godina.
Jeste doživjeli šok, jer ipak uvjeti rada nisu isti?
– Nije ništa isto, od plaće do uvjeta rada. Moja plaća u Japanu kao višeg asistenta je bila tri puta veća nego plaća docenta ovdje. Što se tiče opreme i svega, to je neusporedivo. U Japanu sam radio u laboratoriju koji je imao 40 zaposlenika. Teško je to uspoređivati na bilo kojoj  razini. Tehnologija koja izađe u Japanu stigne u Europu za godinu  i nešto, a u Hrvatsku za oko četiri godine. Međutim, iskustvo koje sam tamo stekao pomoglo mi je u puno segmenata. Taj život stranca u jednom kampusu otvori u čovjeku potrebu da pomogne našim studentima da odu u inozemstvo, barem na kraći period, i da vide kako to tamo izgleda, vrate se i kažu da tamo ima nešto pozitivno pa ajmo to probati primijeniti kod nas. Upravo zbog toga imam projekt mobilnosti gdje sam glavni nositelj projekta te tri projekta na kojima sam suradnik.
Zadržali ste veze s Japanom?
– Glavni sam tajnik Hrvatsko-japanskog akademskog društva čija je ideja promocija znanstvenih i akademskih aktivnosti na relaciji Hrvatska – Japan.

Tko je u samom vrhu liste?

Već zadnjih nekoliko godina prvo se mjesto dijeli između nekoliko država: Kine, Japana i SAD-a. Riječ je o istraživačko-sveučilišnim instalacijama. Kineska instalacija koja se nalazi na prvom mjestu ima tri i pol milijuna jezgri, a naša samo šest tisuća. Iznosi o kojima govorimo su stotinu puta veći od naših. Kada smo mi radili natječaj za Buru, koristili smo manje-više komercijalnu tehnologiju, dok primjerice sveučilište Kobe u Japanu dizajnira komponente, riječ je o instalaciji koja je u potpunosti rađena za kupca. Tradicionalno u samom vrhu liste su i instalacije iz SAD-a, ali nije ni Europa daleko. Ima instalacija iz Italije i Njemačke, a od nama najbližih zemalja tu su i Mađarska, Austrija, Češka i Bugarska. Iz Europe postoji desetak zemalja na listi. To je društvo u koje nije lako ući, ali nije ni lako ostati, jer mora postojati kontinuirano ulaganje u instalaciju.

»Storage« napunjen samo do pola

Kada spominjete da nije lako ostati u tom društvu, nova lista Top 500 radi se svakih šest mjeseci. Možemo li očekivati da će Bura ostati na listi?

– Ukoliko ostane ovakav trend koji se sada događa, a riječ je o uvođenju velikog broja novih instalacija, vrlo vjerojatno nećemo. Postoji mogućnost da ćemo ostati, ali onda ćemo biti na samom dnu. Za sada ne planiramo nove investicije u računalni dio Bure, tako da nećemo imati povećanje brzine, ali nadam se za nekoliko godina da bismo mogli povećati brzinu. Konstantno ulaganje u računalnu instalaciju uobičajen je proces. Upravo zato nastojimo uspostaviti kvalitetnu strukturu upravljanja resursima i povećati iskoristivost. Kada to ostvarimo, možda ćemo imati i mogućnost zamjene instalacije. Ilustracije radi, mi smo sada sustav za pohranu podataka, popularno »storage«, s trakama napunili do pola iz jednostavnog razloga što nismo imali sredstava da ga napunimo do kraja. Sada kroz europske projekte koje prijavljujemo, osim zapošljavanja novih ljudi, stavljamo pojedine segmente nadogradnje opreme, kao što je popunjavanje storagea do kraja.

Uz cijeli niz znanstvenih projekata, superračunalo će imati svoju ulogu i u konceptu Smart City?

– To je treće najjače financirano područje u planovima Europske unije. Govorimo o milijunima eura koji će biti distribuirani kroz različite europske fondove. Sveučilište je u suradnji s Gradom Rijekom i Ericssonom krenulo u osnivanje konzorcija koji će se vezati na europske strukturne fondove vezane uz gospodarstvo. Koncept Smart Citiy usko je vezan uz ICT tehnologije za poboljšanje kvalitete života. Tu govorimo o proizvodima koji trebaju poboljšati kvalitetu života stanovništva, kao što su napredne tehnologije, sustavi optimizacije, komunikacije prema građanima i slično. Ideja je imati kontrolu upravljanja i optimiranja potreba grada, a da sve analize budu u realnom vremenu. Primjerice, upravljanje gradskim transportom u smislu da se izbjegnu gužve na prometnicama. Rijeka i sada ima pametno upravljanje semaforima, ali je problem što nema dovoljno komunikacije da bi se to moglo raditi u realnom vremenu. Sve je to u cilju optimalnog korištenja resursa, a tu jednu od jako bitnih uloga ima superračunalo, jer to je infrastruktura koja omogućava analizu jako velikog broja podataka u relativno kratkom vremenu.

Bura će se koristiti i u komercijalne svrhe. Na koji će se način realizirati komercijalizacija?

– Po pravilima projekta Bura može ostvarivati prihod, ali ne smije imati dobit. Imamo mogućnost komercijalizacije maksimalno do 20 posto kapaciteta na godišnjoj razini. Nama je u cilju da sav prihod koji dobijemo koristimo za pokrivanje troškova rada superračunala tako da nismo na teret državnom proračunu, ali i za zapošljavanje mladih znanstvenika koji će raditi na rješavanju određenih problema. To nam je u planu i već smo ušli u razgovore s određenim tvrtkama. Nije nam  cilj da »izdajemo« hardver, nego da dajemo uslugu i svoje kompetencije iz određenih područja za simulacije i razvoj modela tvrtkama koje iskazuju potrebu za tim. Trenutačno imamo razgovore s više tvrtki, a njihov segment poslovanja je čisto proizvodni dio, kao što je autoindustrija ili energetski objekti. Imamo razgovore i s ICT kompanijama koje bi radile razvoj različitih proizvoda, a u planu je i razvoj lijekova u suradnji s Odjelom za biotehnologiju. Tu je već sve spremno za testiranja.

Što možemo očekivati u skoro vrijeme od Bure?

Jako brzo možemo očekivati implementaciju superračunala u testiranju lijekova za Alzheimerovu bolest. Projekt već postoji, radi se o suradnji s Odjelom za biotehnologiju i kada se Bura pusti u rad, to će biti prvo što će se raditi, a potom će uslijediti ostali projekti.

Zbog čega su imena tvrtki koje su pokazale interes za suradnju strogo čuvani podatak?

Inspiracija - svježina, a ne problemi s vjetrom

Zašto naziv Bura? Ima li to veze s problemima koje bura stvara u Kampusu?
– Bilo je nekoliko ideja za naziv superračunala, a na kraju se iskristalizirala Bura iz jednostavnog razloga što je ovaj kraj poznat po buri, ali i zato što očekujemo da će superračunalo donijeti novu svježinu cijeloj hrvatskoj akademskoj zajednici. I ne, ne radi probleme kakve bura inače radi na Kampusu.

Iz vrlo jednostavnog razloga, to je poslovna etika. Još nisu potpisani ugovori s tvrtkama, a s pojedinim tvrtkama ćemo imati i ugovore o tajnosti podataka pa još u ovom trenutku nisam siguran što se smije objaviti. Nemamo samo upite tvrtki, nego i javnih i privatnih instituta za istraživački i komercijalni rad.

Postoje li i interesi iz inozemstva?

– Što se tiče same industrije ne, ali su interes iskazali znanstveni krugovi iz Slovenije, Austrije, Slovačke, Srbije, Bosne, a imamo i upite iz Velike Britanije. Upiti iz zapadne Europe uglavnom su vezani za to da im budemo partneri na projektima, dok su upiti drugih zemalja vezani uz korištenje superračunala, iz razloga što te zemlje nemaju takvu infrastrukturu. Do kraja godine razradit ćemo model ustupanja superračunalnih resursa.

Kako će se odrediti cijena ustupanja Bure na korištenje?

– To nije baš jednostavno sada reći brojkom, jer to ovisi o puno faktora – koliki dio instalacije će se koristiti, koliko dugo, je li u pitanju samo infrastruktura. Uobičajeno je da se cijena formira prema zahtjevima, a nama je jedini cilj da ne budemo financijski nikome na teret.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.