ZAGREB – Sutra bi se na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu trebala održati rasprava povodom tužbe Josipa Manolića protiv Andrije Hebranga za klevetu, ali će vjerojatno biti odgođena.

Kako nam je rekao Hebrang, on će u zakazanom terminu biti na sporovodu dragom prijatelju, pa će to privremeno odložiti sudsko sučeljavanje ove dvojice HDZ-ovih veterana. A Manolić nekadašnjeg stranačkog kolegu tuži zbog tvrdnji koje je u lipnju iznio gostujući u televizijskoj emisiji “Bujica”. Glavna tema razgovora bila je Manolićeva izjava da je Tomislava Karamarko bio suradnik komunističke Službe državne sigurnosti, a voditelj Velimir Bujanec govorio je tim povodom o navodnoj upletenosti Manolića u zločine na bjelovarskom području nakon Drugog svjetskog rata. Riječ je o 228 ubijenih u šumi Lug. “Šuma Lug samo je mali dio istine, isto se događalo na Macelju, gdje je likvidirano 15 tisuća ljudi, a od Bleibuirga do Makedonije još je 200 tisuća grobnica. U to je vrijeme Manolić bio visokopozicionirani dužnosnik OZNA-e i bio je organizator i kreator svega toga i danas se boji te istine”, nadovezao se Hebrang na Bujanca.

– Hebrangu su malo pobjegle misli i zato je došlo do tužbe. Gospodin Manolić nikad nije tajio da je bio pripadnik OZNA-e, ali on je bio prenisko rangiran da bi bio kreator svih tih zločina koje je Hebrang spominjao – objasnio nam je Manolićev odvjetnik Željko Žganjer razlog zašto je Hebrang zaradio tužbu.

U svojoj knjizi “Politika i domovina”, Manolić je pisao i o dijelu karijere dok je, u prvim godinama po okončanju Drugog svjetskog rata, bio načelnik OZNA-e u Bjelovaru i pritom je negirao da je učinio bilo što čega bi se osobno morao sramiti. “U cilju uspostave pravnog poretka novostvorene vlasti nastojali smo pred lice pravde izvesti one koji su okrvavili ruke. Nisam bio sudac ni tužitelj, u čišćenju terena sudjelovale su policijske i vojne jedinice, dok je moja zadaća bila uspostaviti mir i pravni poredak u novostvorenoj državi. Da je bilo pogrešaka i revanšizma, bilo je, da je bilo i nepravdi i nerazumijevanja za pojedince i grupe, bilo je. To ne mogu i ne želim poricati. Ali, pojavu Križnog puta osuđivao sam i onda i sada jer se radilo o ratnim zarobljenicima. Terenske OZNA-e nisu imale ništa s kolonama Križnog puta koje su prošle kroz Bjelovar. Njihova uloga nije bila fizička odmazda, već ispitivanje osumnjičenih za ratne zločine i predavanje istih sudovima na postupanje”, napisao je Manolić.

Žganjer nam je kazao da će se njegov klijent zadovoljiti Hebrangovom isprikom, ali ovaj o tome niti ne razmišlja.

– Ma kakva isprika, mogao bih eventualno ja tražiti da mi se Manolić ispriča zato što je u svojoj knjizi napisao da je moja majka surađivala s Udbom. Ja u toj emisiji nisam o Manoliću govorio napamet, nego temljem citata iz desetak knjiga i izjava ljudi, a koje nikad nitko nije demantirao. Sve što sam tada rekao o njemu odnosi se na šumu Lug. S obzirom da je OZNA, što je neosporno, ubijala, a Manolić je bio njezin šef u Bjelovaru, jasno je da postoji njegova odgovornost – rekao nam je Hebrang. On je u toj emisiji ustvrdio i da je Manolić bio poznat po tome što je “u osvetničke akcije nakon rata uvijek išao jašući na bijelom konju i zaogrnut u crveni plašt, što je bio pojam bogatstva i statusa”.