U brojnim iznuđenim iskazima zarobljenih branitelja i civila srpske nacionalnosti, Vladimira Šeksa, Ivana Vekića i Branimira Glavaša jako se rijetko spominje. Ozbiljnije se tereti samo Tomislav Merčep i to za progon Srba području bivše vukovarske općine
ZAGREB Optužnica za genocid što je prije dvadesetak dana iz Beograda stigla protiv Vladimira Šeksa, Ivana Vekića i Branimira Glavaša toliko je slabo potkrijepljena da je malo vjerovati da bi je temeljem nje osudio bilo koji sud. Bitno je drugačija situacija sa četvrtookrivljenim Tomislavom Merčepom kojeg je niz hrvatskih branitelja zarobljenih nakon pada Vukovara, u svojim iskazima tijekom boravka u Sremskoj Mitrovici i drugim logorima, iznimno teško teretio za progon pripadnika srpske nacionalne manjine na prostoru tadašnje vukovarske općine. Ovi se zaključci nameću nakon čitanja dvije i pol tisuće opširnog spisa na osnovu kojeg je vojno tužiteljstvo JNA 1992. godine podiglo optužnice protiv 44 hrvatska državljana. Treba, naravno, uzeti u obzir u kojim su okolnostima branitelji davali te iskaze, premda su prisutni bili i njihovi odvjetnici određeni po službenoj dužnosti. Uostalom, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić optužio je umirovljenog generala JNA Aleksandra Vasiljevića zbog osnivanja zarobljeničkih logora u Srbiji.
»Akcije čišćenja«
U optužnici koja je izazvala burne reakcije u Hrvatskoj i potakla Vladu Jadranke Kosor da predloži zakon o ništetnosti pravnih akata bivše JNA i SFRJ, Šeksu, Vekiću, Glavašu i Merčepu pripisuje se da su preostale okrivljene, uglavnom pripadnike Zbora narodne garde i hrvatske policije, »podstrekivali na izvršenje genocida«. »U svojstvu ovlaštenih organa vlasti Hrvatske i čelnih ljudi HDZ-a u Slavoniji, na sastancima krajem veljače 1991. u Bogdanovcima, u kući Tomislava Merčepa, i 15. ožujka u prostorijama Mjesne zajednice Alojzije Stepinac u Borovom naselju, govorili i zalagali se za uništenje srpske nacionalne grupe u Hrvatskoj, kao preduvjeta za stvaranje samostalne Hrvatske. U funkciji ostvarivanja tog cilja posebno su se zalagali za uništenje srpske nacionalne manjine na prostoru općine Vukovar, ukazujući posebno na potrebu donošenje odluke o provedbi »akcije čišćenja«, kako ju je nazvao Glavaš«, navodi se u optužnici koja je sredinom kolovoza stigla u Hrvatsku, a javnost je za to doznala 21. rujna nakon što ju je na osječkom sudu preuzeo Ivan Vekić. Akcije čišćenja podrazumijevale su, tvrdi se, smjenjivanje Srba sa svih političkih i gospodarskih dužnosti, zastrašivanja kako bi ih se prinudilo na bijeg te likvidacije onih pripadnika srpske nacionalne manjine koji nisu željeli otići. Zato je nabavljano oružje i osnivane vojne formacije. Navedena četvorka svojim je autoritetom, ističe se u optužnici, presudno utjecala na formiranje odluka okrivljenika.
Glavaš: Po ovoj optužnici ne bi me osudio ni sudac Horvatović Na osnovu ovakve optužnice ni Šeksa, ni Vekića ni mene ne bi valjda osudio niti Željko Horvatović koji me je osudio na deset godina. Nema u toj optužnici ničega protiv nas trojice. Druga je stvar što sada Šeks koristi optužnicu kako bi se prikazao kao progonjeni branitelj i poistovjetio sebe s Gotovinom. Šeks se na taj način pokušava oprati za ona četiri glagola »otkriti, identificirati, uhititi, trensferirati«. Međutim, Šeks je bio ideolog akcijskog plana za progon Gotovine, Brodarca i drugih branitelja, uključujući i mene, rekao nam je Branimir Glavaš nakon što je u mostarskom zatvoru pročitao spis iz Beograda. Uvjeren je da su optužnice poslane u Hrvatsku samo kako bi se taj predmet zatvorio zbog nedostatka konkretnih dokaza. Budalaštine iz prisilnog iskaza Da sve ove iskaze ipak treba uzeti s debelom rezervom pokazuje dio iskaza Jure Marušića u kojem on tvrdi da se na sastanku 15. ožujka 1991. u MZ Alojzije Stepinac čak glasovalo o etničkom čišćenju Srba, u što je zaista teško povjerovati.
»Na dnevnom redu sastanka bilo je čišćenje Borovog naselja od Srba i naoružavanje članova HDZ-a. Merčep i Zadro govorili su o potrebi čiščenja Borovog naselja. Glasovalo se o tome i samo su četiri glasa bila protiv čišćenja Borovog naselja od Srba, svi ostali podržali su taj prijedlog. Ja sam bio protiv. Dogovoreno je da se Srbi pohapse, a tko se od njih protivi da ga se likvidira. Kako sam bio protiv ovakvih metoda to mi je zamjereno i više nisam bio tajnik HDZ-a«, kazao je Marušić u zarobljeničkom logoru.
Dva sastanka
Međutim, u cijelom spisu vrlo su mršavi dokazi koji bi ukazivali na takvu krivicu Šeksa, Vekića i Glavaša. U brojnim iskazima zarobljenih branitelja i civila srpske nacionalnosti njih se jako rijetko spominje. Iz iskaza više sudionika sastanka HDZ-ovaca u prostorijama MZ Alojzije Stepinac 15. ožujka 1991. godine, koji je prema svemu sudeći bio važan za razvoj događaja na tom području, čini se neospornim da je Šeks bio na tom skupu i da je govorio. No, skoro da nema ničega o tome što je točno tamo rekao. Osmookrivljeni Ante Vranjković kazao je istražiteljima JNA da je Šeks »govorio o samostalnoj Hrvatskoj i formiranju hrvatske vojske«. I to je uglavnom sve kad je riječ o njegovoj izravnoj ulozi. Očito ga se tereti za samo prisustvo tom sastanku na kojem je, kako tvrdi vojno tužiteljstvo JNA, donijeta konačna odluka o etničkom čišćenju Srba s prostora Vukovara. Na sastanku kojem je nazočilo dvjestotinjak ljudi i nije bio zatvorenog karaktera, bili su i Vekić i Glavaš. Vranjković u svojem iskazu ističe da je Glavaš govorio slično Šeksu dok o Vekićevoj ulozi u spisu nema ništa.
Glavaša se nešto konkretnije optužuje zbog sudjelovanja na sastanku u Bogdanovcima u Merčepovoj kući, krajem veljače 1991. godine. O tome je u svojem iskazu govorio petookrivljeni Jure Marušić, tajnik HDZ-a u MZ Alojzije Stepinac. »U Bogdanovcima je krajem veljače održan sastanak o osnivanju HDZ-ovih ogranaka na prostoru općine Vukovar. Iz Osijeka su došli Branimir Glavaš i Ivan Vekić. Glavaš je rekao da je cilj jedno novo demokratsko društvo u kojem Hrvati ne bi imali ni više ni manje prava nego drugi, a ukoliko se netko ne bude slagao s tim da će morati iz ‘lijepe naše’, milom ili silom. Rekao je i da je potrebno formirati HDZ-ove ogranke, da se tim putem okupljaju novi članovi, da se na taj način prikuplja oružje za članove HDZ-a. Rekao je, da bi se ostvarila politika da se svi Srbi i oni koji se ne slažu s politikom HDZ-a mogu očistiti iz Hrvatske, potrebno da se članovi HDZ-a naoružaju. Glavaš je lično upotrijebio riječ očistiti. On je rekao da će svi biti silom protjerani i očišćeni oni koji se ne budu slagali s ovim zamislima«, rekao je Marušić istražiteljima u Sremskoj Mitrovici. Vekić je, dodao je, »u kratkim crtama ponovio što je rekao Glavaš«.
Tomislav Merčep puno je gore prošao. Ako je i približno istina što su brojni zarobljeni branitelji, u statusu okrivljenika i svjedoka, iznosili u svojim iskazima, onda bi Merčep doista mogao biti odgovoran za počinjenje zločina protiv vukovarskih Srba. U lipnju ove godine, šest mjeseci nakon što je uhićen, hrvatsko Državno odvjetništvo podiglo je optužnicu protiv Merčepa. Na teret mu se stavlja da je kao pomoćnik ministra unutarnjih poslova u drugoj polovici 1991. i početkom 1992. godine »podređenima u postrojbi pričuvne policije izravno zapovijedio ili nije spriječio protuzakonito odvođenje, pljačku i mučenje 52 civila s područja Zagreba, Kutine i Pakraca, pri čemu je njih 43 ubijeno, tri se vode kao nestali, a šestorica su preživjeli s teškim posljedicama«. Za Vukovar se protiv Merčepa u Hrvatskoj još ne vodi nikakav postupak.
Sredina 1991.
U logoru je Merčepa u iskazu vjerojatno najteže optuživao nekadašnji vladin povjerenik za Vukovar Marin Vidić Bili.
»U veljači 1991. bio je sastanak HDZ-a u Bogdanovcima, vodio ga je Merčep. Bilo je tamo 40 ljudi, a donijeta je odluka o formiranju ZNG-a, da se napravi popis ljudi za MUP i Gardu, da se unutar HDZ-a osnuje služba unutarnje sigurnosti koja bi imala zadaću pratiti Srbe koji nisu podržavali politiku HDZ-a i koji su stvarali probleme. Određeno je da službu vodi Josip Gažo, a svaki ogranak je imao posebnu osobu za to. Donijeta je i odluka da se počne kupovati oružje preko HDZ-a, da se sakupljeni novac preda Merčepu. Merčep je vodio i akcije oko oduzimanja oružja Srbima. Merčepov zadatak bio je da stvori takozvane čiste prostore, očišćene od pripadnika srpske nacionalnosti, tako da linije razdvajanja između Srba i Hrvata budu sigurnije, da s ovih strana barikada koje drže Hrvati ne bude u tom prostoru Srba. Prva akcija izvedena je krajem lipnja u Lušcu, vodio ju je Merčep, ne znam detalje, ali znam da je bilo pretresa kuća, oduzimanja oružja, poginulih i ranjenih. Srbi su pobjegli iz Lušca u Bršadin, tamo je uspostavljena policijska postaja i tu više nismo imali problema. U Borovom naselju akcija čišćenja bila je 4. srpnja, izveo ju je Blago Zadro po Merčepovom nalogu. Bio sam prisutan kad je Zadro podnio Merčepu izvještaj da nije bilo žrtava na hrvatskoj strani, a da je ubijeno ili ranjeno 50 četnika prilikom njihovog povlačenja prema Borovom selu. Merčep je o ovome podnio izvještaj i Josipu Manoliću i Vladimiru Šeksu. Srbi su pobjegli iz Borovog naselja, mi smo uspostavili punkt prema Borovom selu«, opisao je Vidić Bili događaje u Vukovaru sredinom 1991. No, lokalne vlasti ubrzo su došle u sukob s Merčepom, upravo zbog njegovih metoda, pa je vladin povjerenik tražio od vlasti u Zagrebu da ga se makne s mjesta šefa ureda na narodnu obranu u Vukovaru.
Merčepova anarhija
»Krajem srpnja u kući Marina Pliše, zapovjednik policije Stipe Pole govori je da ima velike probleme s Merčepom, da su njegovi ljudi pucali čak na policiju, da ubijaju Srbe i bacaju ih u Dunav. Odmah nakon toga otišao sam kod predsjednika Vlade Manolića. Upoznao sam ga s anarhijom što je provodi Merčep u vezi s ubojstvima Srba. Tražio sam da se Merčepa odmah udalji, da ga se uhapsi kao i 10 do 15 njegovih ljudi. Manolić nije ništa konkretno obećao. Otišao sam onda kod ministra Vekića, bio je rezerviran i nije ništa poduzeo, ali tu je bio njegov pomoćnik Joško Morić koji je podržao naš prijedlog. Opet smo otišli Manoliću i on je rekao da će protiv Merčepa provesti istražni postupak. Međutim, ništa se nije dogodilo, Merčep je nastavio po starom. Zbog Merčepa sam tri puta išao u Zagreb i intervenirao kod Manolića i Vekića da oni nešto poduzmu i zaustave Merčepa u njegovim aktivnostima. Merčep je ostao sve do početka kolovoza nakon čega ga je zamjenio njegov čovjek Josip Gažo«, dio je Vidićevog iskaza.
U spisu ima pregršt drastičnih opisa navodnih progona vukovarskih Srba, za što se okrivljuje Merčepa. Tako je, primjerice, Dragan Topić, rezervni pripadnik ZNG-a do pada Vukovara, u svojstvu svjedoka tvrdio da je čuo da su u podrumu zgrade općine Vukovar, gdje je bio stožer hrvatske Teritorijalne obrane, Srbi bili podvrgavani torturi. »Početkom srpnja 1991. bila je akcija u Lušcu, čuo sam da ju je vodio Merčep, da je uhvaćeno 10 do 15 Srba i da su odvedeni u Štab TO, kod Merčepa. Tamo su mučeni i na kraju likvidirani, kamionom su odveženi i bačeni u Dunav. Ne zna točno koliko. Pričao mi je Jure Bumbar i na osnovu toga zaključio da je na ovaj način likvidirano oko 200 Srba. Branko Solin osobno mi je pričao da je ubio tri civila i četiri teritorijalca, govorio mi je i za druge koliko su ljudi ubili. Neki su i iz Slavonskog Broda i Zagreba dolazili u Vukovar ubijati Srbe«, rekao je Topić. Inače, Solin je u ovoj optužnici 11. okrivljeni.
