ZAGREB Dok se nazire oporavak izvoza i industrijske proizvodnje, podaci Državnog zavoda za statistiku kažu da građevinski sektor i dalje pada.

Građevinski radovi u lipnju ove godine bili su za 7,2 posto manji nego u istom mjesecu lani. Od 2009. godine građevinski je sektor pak pao za nevjerojatnih 50 posto. Zašto, dok se drugi sektori donekle oporavljaju, u ovome oporavka nema, pitamo građevinarce.

– Zato što se javni novac i dalje ne ulaže u nove investicije, već u javni sektor, na plaće i druga davanja. Javni sektor raspolaže sa 70 posto ukupnih sredstava, kojima financira sam sebe. Investicija u takvom odnosu snaga ne može biti, ističe Mirko Habijanec, predsjednik Udruge graditeljstva pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, ujedno predsjednik uprave građevinskog poduzeća Radnik iz Križevaca.

Poslovi kojih ima, napominje, daju se fikus-tvrtkama bez zaposlenih, što nitko u državi ne kontrolira. Nelojalna konkurencija građevinarcima su, napominje, i vlastite tvrtke komunalnih poduzeća, koje za te »komunalce« rade.

– Građevina bi u ukupnom BDP-u trebala sudjelovati s barem sedam, osam posto, a sudjeluje s upola manje. Propada nam i proizvodnja opeke, zbog previsokih cijena plina. Kako da budemo konkurentni, kad je plin za našu industriju skuplji od plina za industriju drugdje u Europi? Sami proizvodimo 60, 70 posto plina koji nam treba, njegova je proizvodna cijena oko 70 lipa po kubiku, a prodaje se distributerima po cijeni višoj od dvije kune. Takvih je nelogičnosti, koje upropaštavaju industriju, bezbroj. Spomenut ću samo kamate koje plaćamo na zaduženost države – iznose kojima bi se mogla oporaviti čitava građevina, ističe Habijanec.

Na pitanje očekuju li hrvatski građevinari dovoljno poslova na velikim najavljivanim investicijama poput Plomina C, HE Kosinj/Senj, LNG terminalu i drugima, odgovara kako se tome iskreno nadaju. Domaći građevinarci, zaključuje, za takve projekte imaju znanje i logistiku.

– Građevinarstvo i dalje propada jer velikih investicija još nema, kao ni dugoročnih planova, ističe Karlo Kabelka, predsjednik Ceha graditeljstva pri Hrvatskoj obrtničkoj komori. »Domaći građevinari preživljavaju od sitnih poslova, a ono malo što se gradi, grade nam stranci«, napominje Kabelka. Na pitanje je li, moguće, hrvatski građevinac preskup u odnosu na konkurenciju iz Mađarske i drugih zemalja u okruženju, odgovara kako su preskupa davanja državi na svakoj plaći. Radnik u građevini zarađuje prosječno oko četiri tisuće kuna neto, u sezoni, sa prekovremenim satima, i do šest tisuća. Uz doprinose na plaću i ostala davanja, ta je cijena rada, zaključuje Kabelka, povelika.